Svećenik franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Željko Ćurković, obranio je 3. prosinca na Filozofsko-teološkom fakultetu St. Georgen u Frankfurtu doktorsku disertaciju iz dogmatike i povijesti dogme na temu „Dosljednost i putokaz: Teologija Matije Vlačića Ilirika i Tridentski sabor“.
Doktorski rad, čiji je izvorni naslov na njemačkom jeziku „Konsequenz und Wegweisung. Die Theologie des Matthias Flacius Illyricus und das Tridentinische Konzil“, fra Željko Ćurković obranio je pred povjerenstvom u sastavu: prorektor dr. sc. Bernhard Emunds, dr, sc. Oliver Wiertz, dr. sc. Johannes Arnold, dr. sc Dieter Böhler, dr. sc. Andreas Bieringer, dr. sc. Bernhard Knorn, dr. sc. Bernhard Knorn, te mentor dr. sc. Dirk Ansorge.
Središnja figura disertacije je Matija Vlačić Ilirik, hrvatski teolog i reformator 16. stoljeća koji je veći dio svojega djelovanja proveo u Njemačkoj. U razdoblju dubokih vjerskih i društvenih previranja Vlačić se istaknuo kao jedan od najdosljednijih i najutjecajnijih protestantskih teologa, a njegov se doprinos osobito veže uz očuvanje i sustavno oblikovanje Lutherove reformacijske misli.
Vlačić je rođen 3. ožujka 1520. u Labinu, a umro je 15. ožujka 1575. u Frankfurtu na Majni. Odrastao je u katoličkoj sredini te se, na poticaj svojega ujaka, franjevca Balda Lupetine, upoznao s učenjem Martina Luthera. Njegovo teološko usmjerenje postupno se oblikovalo prema idealu kršćanske teologije utemeljene isključivo na Svetom pismu. Proučavajući i katoličke i protestantske doktrine, Vlačić je razvio vlastitu, neovisnu teologiju.
Disertacija fra Željka Ćurkovića ima za cilj sustavno prikazati Vlačićeve dogmatske stavove te ih usporediti s naukom Rimokatoličke Crkve, osobito kako je formuliran na Tridentskom saboru. Sam naslov rada pojmovima „dosljednost“ i „putokaz“ opisuje Vlačićevu osobnost i djelovanje: dosljednost označava njegovu ustrajnost i hrabrost u teološkim stavovima, a vodstvo njegovu intelektualnu prodornost i utjecaj.
Rad je podijeljen u nekoliko cjelina. Prvi dio bavi se Vlačićevom biografijom i njegovim odnosom prema Katoličkoj crkvi, s posebnim naglaskom na njegov stav prema Tridentskom saboru. Uz Crkvu, kao najvažnijeg protivnika njegova djelovanja, ističe se i sukob s knezom Augustom Saskim, koji je imao snažan utjecaj na Vlačićev životni put.
Drugi dio rada donosi temeljne značajke Vlačićeve teologije, uključujući učenje o četiri duhovne monarhije u svijetu te tri glavne teološke metode: sustavnu, analitičku i definitivnu. Treći dio posvećen je njegovim teološkim stavovima, polemikama s Katoličkom crkvom i utjecaju na razvoj reformacijske misli, pri čemu je analizirano osam reprezentativnih spisa koji čine jezgru njegove teološke ostavštine.
U četvrtom dijelu rada autor se usredotočuje na formalna načela teologije i njezin dogmatski sadržaj, te uspoređuje Vlačićevu teologiju s katoličkim naukom, koristeći Katekizam Tridentskog sabora kao reprezentativan izvor službenog crkvenog stajališta toga vremena.
U zaključnim napomenama istaknuto je kako disertacija donosi cjelovit prikaz Vlačićeve dogmatike i njezino povijesno-teološko vrednovanje u odnosu na katolički nauk 16. stoljeća. Rad naglašava Vlačićevu iznimnu dosljednost u obrani vlastitih teoloških uvjerenja te doprinosi boljem razumijevanju jednog od najznačajnijih, ali često zanemarenih hrvatskih teologa reformacijskog razdoblja.
Fra Željku Ćurkoviću, koji je od ove godine postao voditelj Hrvatske katoličke zajednice Ludwigsburg i administrator Hrvatskih katoličkih zajednica Bietgheim i Bissingen, čestitamo na ovom izvanrednom uspjehu.