Pred par godina u vremenu pred sam Božić pojavila se na internetu karikatura na kojoj stariji bračni par pita maloga dječaka: „Što će ti donijeti mali Isus?“ Na drugoj polovici karikature dječak odgovara: „Otkupljenje!“ Šaljivo u toj karikaturi je to, da je bračni par ciljao u svom pitanju na poklon što ga djeca dobivaju na Božić. U mnogim obiteljima na Božić osvanu darovi za djecu ispod bora ili jelke. Međutim dječak je neočekivano odgovorio „otkupljenje“, što se ne bi očekivalo. Možda je taj karikaturist želio tom karikaturom uputiti tihu kritiku materijalističkom i potrošačkom pogledu na Božić, ili je ipak želio skrenuti pogled na ono bitno na Božić, a to je, da nam dijete u jaslama daruje otkupljenje.
Danas je sve svečano u našim crkvama, katedralama. Liturgija, misno ruho bijele boje, boje radosti i života, svečana glazba, hrvatske božićne pjesme, evanđelje s uzvišenim Ivanovim Proslovom (Iv 1,1-18).
Ivanu apostolu i evanđelisti zahvaljujemo za današnje evanđelje u kojemu nam svijetli tajna Božića. On pokušava koliko je to moguće da i mi shvatimo riječi tko je dijete u jaslama, kojega je Marija rodila i povila u pelene: „U početku bijaše Riječ i ta Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.“
Bog nikada nije bio sam. Uvijek je kod njega bila Riječ, vječna kao on, Bog kao on. Ivan kod svega o čemu govori, ima na pameti o komu uistinu govori. Središte svečanog teksta je također razlog, zašto se on čita na Božić: „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.“ On govori o Isusu, o Djetetu, koje je rođeno u Betlehemu i koje je kao trideset trogodišnjak umro na križu.
On kaže za njega, njega kojega je upoznao i ljubio, da je „u početku bio kod Boga“.
Isus, s kojim je hodao prašnjavim putovima Galileje, je onaj „po kojemu je sve postalo“. Ne samo da je on bio u vezi s Isusom. Svi ljudi imaju odnos prema njemu, Riječi: „U njemu bijaše život i život bijaše svjetlo, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.“
U svakome čovjeku postoji ovaj skriveni izvor svjetlosti, koji nam svima obasjava put.
Ivan snažno pokazuje: „Mi smo ljudi velika obitelj, imamo jedan izvor, zajednički cilj“.
Papa Franjo se ne umara pozivati na ovu veliku istinu i doziva nam u sjećanje: Svi smo braća i sestre. Božić znači, da je vječna Riječ postala naš brat, i da smo mi njegova braća i sestre.
Ivan ipak ostaje trijezan na zemlji. On zna, što se dogodilo Isusu, kako je morao doživjeti protivljenje: „Svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“ Ne samo da u svratištu nije bilo mjesta za njega, nego također i u našim srcima: „Svijet ga ne upozna.“ On bijaše svjetlo, ali „tama ga ne obuze“.
Božić je stoga svake godine pitanje mome srcu: On je postao čovjekom i nastanio se među nama. Jesam li ga prihvatio? Jer tek tada za mene će stvarno biti Božić.
