U središtu Svjetskoga vijeća Crkava Papa se susreo s 230 predstavnika raznih kršćanskih zajednica te im govorio o stanju i perspektivama ekumenizma. |
Svoje 23. inozemno putovanje – u Ženevu 21. lipnja u prigodi obilježavanja 70. obljetnice osnutka Svjetskoga vijeća Crkava (WCC) – papa Franjo nazvao je ekumenskim hodočašćem. Papina je namjera intenzivirati dijalog Katoličke Crkve s ostalim kršćanskim Crkvama. U vijeće je naime učlanjeno 350 kršćanskih zajednica iz cijelog svijeta. Papa se također susreće i s tamošnjom katoličkom zajednicom.
Nakon susreta s predsjednikom Švicarske Konfederacije Alainom Bersetom Papa je u pratnji dvojice švicarskih gardista posjetio središte ekumenskog vijeća, gdje su ga dočekali njegovi najviši predstavnici zajedno s 230 predstavnika raznih kršćanskih zajednica, kojima se Papa nakon zajedničke molitve, obratio razmišljanjem o stanju i perspektivama ekumenizma.
Ekumenizam je veliki pothvat s evanđeoskim gubitkom. Riječ je o putu što ga je zacrtao Isus, koji traži jedinstvo u svijetu razorenom prebrojnim podjelama, koje najviše pogađaju nemoćne. Može se s pravom prigovoriti da je zajednički hod bez ikakvih nametanja vlastitih preporuka posao s gubitkom. Kristovi učenici moraju hodati prema Duhu Gospodnjem, čisteći srce od zla i izabirući svetom tvrdoglavošću put Evanđelja, odbacujući ujedno kraće putove svijeta, istaknuo je Papa te primijetio kako je ljudsko biće je stvorenje u hodu i trajnom izlasku, počevši od trenutka kada izlazi iz majčine utrobe i prelazi iz jedne životne dobi u drugu; od trenutka kada napušta roditeljski dom do trenutka kada napušta ovozemaljsko postojanje. Hodanje je struka, napor. Potrebno je svakodnevno strpljenje i trajno vježbanje. Potrebno je odustati od mnogih putova kako bi se izabralo onaj koji vodi do cilja i oživljavati uspomene kako ga se ne bi izgubilo. Hod zahtijeva poniznost i brigu za suputnike, jer se samo zajednički hoda dobro, primijetio je Papa i istaknuo kako hod pretpostavlja neprestano vlastito obraćenje. Zbog toga mnogi odustaju, dajući prednost domaćem miru, gdje se mogu ugodno brinuti o vlastitim stvarima, izbjegavajući putne rizike. Ako je dakle čovjek biće u hodu, to više vrijedi za kršćanina, koji je pozvan slijediti smjer što ga je prihvatio krštenjem, umjesto da zadovoljava tjelesne želje. Konkretno to znači, pojasnio je Papa, nastojati se ostvariti slijedeći put posjedovanja i logike sebičnosti, što neizbježivo dovodi čovjeka do gubitka suputnika, dok na putovima svijeta vlada velika ravnodušnost. Potaknut vlastitim instinktima čovjek postaje rob nezaustavivog konsumizma. Božji glas se prešućuje. Tako da drugi, posebno oni koji nisu u stanju hodati vlastitim nogama, napose maleni i starije osobe, bivaju odbačeni jer smetaju. Tako stvorenja nemaju drugog smisla osim satisfakcije u korisnoj proizvodnji. Papa je pred predstavnicima kršćanskih Crkava istaknuo da je potrebno spustiti se u povijesti Božjim koracima, a to znači ne toliko odzvanjajućem hodom silovitosti i samovolje, već hodom evanđeoske ljubavi. Do podjele među kršćanima je često došlo jer se u život zajednica uvukao mondeni mentalitet. Postoji opasnost, upozorio je Papa, da se i danas lako zaustavi zbog postojećih razmimoilaženja ekumenski hod. Razlike ne bi smjele biti izlike, jer je sada moguće hodati prema Duhu: zajednički moliti, evangelizirati i služiti. Hodajmo zajedno, molimo zajedno i radimo zajedno. To je glavni put, zaključio je Papa, podsjetivši kako nam Isus poručuje da su zidovi podjela porušeni i sva neprijateljstva prevladana. Hodati zajedno za kršćane nije strategija za prevladavanje naše težine, već čin poslušnosti prema Gospodinu i ljubavi prema svijetu. (IKA)