Kanaanka iz ovonedjeljnog evanđelja ne doziva Isusa po imenu, ona mu čak i ne zna imena, nego ga aramejskim doziva: Mara ben – David ili Gospodine, Sine Davidov! Kada to kaže, ne misli na Mesiju iz Davidova roda. Ona, poganka, ne zna ništa o Mesiji, ali je čula za velikodušnog židovskoga kralja Davida koji je imao osjećaja i poštovanja i prema onima koji nisu mislili, govorili i činili onako kao što su mislili, govorili i činili on i njegov narod.
Iz 56,1.6-7; Rim 11,13-15.29-32; Mt 15,21-28
Piše: Dubravko Turalija, Katolički tjednik
Siromašna malograđanka, lijepa, ali ohola, uda se za ugledna i bogata gradskog odvjetnika i život joj se pretvori u noćnu moru. Maltretirao ju on, ponižavao i varao, ali izdrži ona do kraja. Kada joj je poslije četrdeset godina braka preminuo muž, pitali su je kako je sve to izdržala, a ona je odgovorila: „Izdržala bih ja i gore za svoju djecu.“
Potreba i želja ne gleda na odricanja i žrtvu
Premda brojni bibličari žele ublažiti intenzitet Isusova razgovora sa strankinjom, nema sumnje da je Isus bio vrlo grub prema Sirofeničanki. To nije jedini put, to nije prvi put da je Isus grub prema svojim sugovornicima, ali za to ima i ozbiljno opravdan razlog.
Evanđelje po Mateju naziva Isusovu sugovornicu Kanaankom, ali ju Evanđelje po Marku bolje precizira. Riječ je bila o Sirofeničanki (usp. Mk 7,26). S jedne strane Sirija je bila vječni Izraelov neprijatelj, ali i zavodnik. Njezina vračanja, praznovjerja, okultizam, raznorazne razvratnosti… mamili su i trovali Izrael. Zbog toga su pravi Izraelci i prezirali Siriju. S druge strane Fenicija je bila bogato trgovačko kraljevstvo sklono lihvarstvu, podmićivanju, spletkama, urotama i svakovrsnim podvalama u vlastitu korist. Izrael je, makar poučen drugačije, sva ta nepoštenja rado učio od Fenicije. Sirofeničani bili su samodopadni ljudi lišeni svih moralnih i drugih obzira.
Kada evanđelist kaže za ženu da je Sirofeničanka, to bi u našem žargonu karakteriziralo osobu „od zla oca i od još gore matere“. Malo tko je mogao i pomisliti da bi ohola Sirofeničanka došla i molila uboga Izraelca za pomoć. Ali patnja mijenja i zla čovjeka. Ta žena, nevaljala roda, ponizila se. Muka je ta koja ju je natjerala pa se odvažila i došla k Isusu. Pokopala je svoju sujetu. Čak i ne brine što će drugi pomisliti i što će joj reći. Došla je k Isusu, primakla mu se i zavapila. Ali Isus kao da je ne primjećuje. Isus je zanemaruje. Ignorira je baš kao što je i ona, vjerojatno, nekoć ignorirala druge. Međutim, dok je on ponizan i krotak ignorira, njegovi se učenici, umišljeni i uzoholjeni, zalažu za nju pa ga mole da joj pomogne. Ali opet, da se ograniče od bezbožnice, pravdaju se da im tobože smeta jer viče za njima.
Tu ženu, poganku, neizmjerna ljubav prema bolesnoj kćeri nagnala je na obraćenje. Ona iz sveg glasa doziva Isusa dok joj se on nije odazvao. Tako se u jednome obraćenju, u pokajanju proslavio i Bog i čovjek. Bog je taj koji neprestano obilazi i hoda, a čovjek je taj koji ga traži, nalazi, zaustavlja i moli.
Hrana i otpadci
Isusov rezervirani odnos prema poganki značio je poziv na promjenu životnih navika. Njezina opsjednuta kći bila je očiti znak tko je i što je vladalo u kući ove žene. U susretu sa živim Bogom zasvagda je dokrajčen nered i grijeh u cijeloj obitelji.
I dok Isus svoje poslanje i moć uspoređuje s kruhom za djecu, poganka je spremna prihvatiti i otpatke. Otpadci su ono što djeca ne žele jesti, ono što djeca odbacuju. A djeca, u Isusovu primjeru, su Židovi, njegov narod po krvi, koji odbacuje Božanski Kruh, koji ga drsko odguruje od sebe i baca ga u otpatke, hrani, ali ne više one kojima je namijenjen, nego one koji ga prihvaćaju.
Ovaj vikend nas dotiče i svečani plašt Presvete Djevice Marije dok se u svojoj ljetnoj svetkovini razgovara s nama. Nitko od nas ne bi bio dostojan Božanskoga Kruha s neba, niti bi ga ikada tko blagovao da nije darovan po Bogorodici. Dok nas danas Kanaanka poučava kako tražiti Boga, kako ga nalaziti, kako ga zaustaviti, kako ga moliti i umoliti da bi naše potrebe, boli i prošnje bile uslišane, nebeska Kraljica nas poučava kako u poniznosti i ljubavi ispovijedati svoju vjeru i pristupati živome Kruhu, Živoga Boga, dok ga kušamo i blagujemo u njegovoj presvetoj euharistiji.
