Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

DUHOVNO PROMIŠLJANJE: Nova li i snažna nauka!

Ovih dana padao je snijeg. U noći sam snimio padanje pahuljica. I znate što sam dobio? Na slici te pahuljice izgledaju kao zvijezde na nebu. To nisu zvijezde nego pahuljice. To je obmana. Tako se mogu događati obmane i u našoj svagdašnjici.
Prateći novinski tisak, novinske portale, zapažam da se često puta izgovaraju mnoge riječi, drže govori, daju komentari. Nedavno je jedan tekst doživio negativne komentare, jer se predbacuje novinaru da njegovo izvješće nije cjelovito i da prikriva istinu koju drugi novinari i portali donose u cijelosti. A u Svetom pismu čitamo da će nas istina osloboditi. Mnogo toga ostaje nedjelotvorno. Kao slušatelji znamo iz iskustva da izgovoreno ništa ne djeluje ni na nas, da nas ništa ne dotiče, da nas ne mijenja niti pokreće.
Isto tako nam je poznato da su i naše riječi bespomoćne. O tome bi mogli svjedočiti mnogi roditelji. Naše se opomene ne izvršavaju, naši stavovi ostaju nezapaženi. Da naše riječi nisu tako moćne, pokazuje nam i bolno iskustvo u nekim situacijama u kojima ohrabrujemo nekoga čovjeka, tješimo ga, želimo mu uliti nadu u srce, ali ga to ništa ne podiže.
U današnjem evanđelju četvrte nedjelje kroz godinu, evanđelistu Marku važno je odmah na početku posvjedočiti da su Isusove riječi moćne. On je učio kao onaj koji ima vlast. Razlikuje se od pismoznanaca. Njegova nauka pogađa ljude u dubini njihove duše. Ulijeva im nadu da ponovno mogu živjeti, ili bismo rekli, da mogu disati punim plućima. Tko je slušao Isusove riječi nije se mogao vratiti dojučerašnjem životu. Svijet postaje drukčiji nakon Isusovih riječi. Uz Isusa čovjek osjeća da se događa nešto što je za njega značajno, da mora promijeniti život.
Marko nam donosi susret Isusa i čovjeka opsjednuta nečistim duhom. Za Marka je ta pripovijest o ozdravljenju čovjeka opsjednuta nečistim duhom programska. Time on pokazuje da za njega bolest uvijek znači opsjednutost. Demoni koji vladaju ljudima jamče silu, fiksne ideje, neurotske komplekse. Marko govori o mutnim duhovima. Oni mute čovjeku sliku o njemu samome i o Bogu. To su strane sile koje vladaju ljudima. Marko ocrtava opsjednutoga kao čovjeka s „nečistim duhom“. On je u vlasti nečistoga duha. U suprotnosti prema učenicima koji „vjeruju u evanđelje“, ovdje se opisuje čovjek u kojemu stanuje nečisti duh, koji stanuje u smetenosti, u zamagljenosti, u pomračenosti. Tako nečisti duh može biti ogorčenje koje potamnjuje mišljenje.
Tu se može raditi i o pretjeranom idealu čistoće koji zatvara oči pred svakom nečistoćom i upravo ispunja ljude sa smećem potiskivanja. Za Marka ozdravljenje znači, da Isus oslobađa čovjeka od njega samoga, da ga istrgne od vlasti mutnih i nečistih duhova i da ga dovede do njega samoga, do njegova pravoga života.
Kad Isus govori o Bogu, ljudi imaju dojam da je tu Bog stvarno prisutan. On ne kaže što je čuo od drugih. Puno više govori iz vlastitog iskustva. I govori o Bogu tako da se u ljudima nešto pokreće. Riječi o Bogu prodiru u njihova srca i uzbunjuju ih. Ljudi osjećaju da je Isus netko tko je opunomoćen od Boga. U njegovim se riječima osjeća Božja sila, tu je Bog sam prisutan. Oni znaju: to je to. To je istina. To je stvarno Bog. Isus govori sa unutarnjom slobodom o Bogu. Tu nema straha u igri. Isus se čini slušateljima kao netko, koji ima vlast, koji sudjeluje na Božjem gospodstvu, na Božjoj vlasti. Isusove riječi djeluju u čovjeku. One ga oslobađaju od vlasti koje ga porobljavaju i čine bolesnim. Isus djeluje i govori iz svoga života. Njegove se riječi slažu s njegovim životom.
Marko opisuje kako reagira čovjek opsjednut nečistim duhom nakon što je slušao Isusov govor o Bogu. On povika: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ Ovdje nečisti duh zastupa naše nečiste, bolesne i demonske slike o Bogu, i naše slike o nama samima koje nas sprječavaju u životu. Mi smo često u sebi imali sliku o Bogu, koja iskrivljuje njegovo biće, otprilike Boga knjigovođe koji knjiži sva dugovanja, Boga samovolje koji nam stalno kvari račune, Boga suca koji nas posvuda kontrolira i prosuđuje. Takve demonske slike o Bogu mute također i našu sliku o nama samima. Mi vidimo sebe naopako. Koristimo Boga kao osiguranje u odnosu na sve eventualnosti života.
Slušatelji doživljavaju Isusovu nauku kao nešto novo. On govori o Bogu na nov način, osvježavajući i oslobađajući, na oživljavajući i ozdravljujući način. On govori s punomoću. On ne izlaže zakon kao farizeji, nego se u njegovim riječima osjeća Božja snaga. On ne govori o Bogu, nego u snazi Božjoj njegove riječi isijavaju samoga Boga. Njegove riječi djeluju u čovjeku. One ga oslobađaju od njega samoga. Budući da Isus govori ispravno o čovjeku i o Bogu, onda i bolesne slike o Bogu i samome sebi nemaju šansu. One moraju uzmaknuti. One uzmiču samo pod vikom. Tu mora doći netko koji ima takvu moć kao Isus da bi ih istjerao iz ljudske duše. Samo se tako čovjek može uspraviti i naći samoga sebe.

Fra Jozo Župić

Slika: Frane Vugdelija