Njegova zvijezda
Ona nije s plavog još nestala neba.
Kao magnet ljude privlači i zove.
Otkad je Mudrace dopratila kući,
Neprestano vodi k jaslicama nove.
Lijepa je i svijetla ta Njegova zvijezda
(Svatko ima zvijezdu pod kojom se rađa)
Al’ Njegova blista kad druge ne sjaju,
I samo se po njoj može ravnat’ lađa.
Koliko li puta mi zaboravimo
Da postoji nebo gdje se zvijezde smiju!
Navikli smo da nam strop mozgove tišti
I žarulje da nam oči blijede piju .
Jer Njegovu zvijezdu može samo naći
Koji na nju budno k’o astronom vreba,
Koji zna da zvijezde žarulje su raja,
Koji pomoć čeka od zvjezdanog neba.
A teško je poći za zvijezdom u špilju
I prignuti glavu uz jaslice svete.
Sva je sreća da su zvijezde tako sitne,
I da Bog se rađa k’o maleno dijete!
Rajmund Kupareo
