Sv. Ivan Krstitelj nije se vodio onom zemaljskom mišlju da „nije važno što znaš, nego koga poznaješ“. Naime, on je u to vrijeme, kao prorok Božji, naslutio da se ispunilo vrijeme i da je Mesija blizu. Zato je ubrzao svoj pustinjski hod žureći prema jordanskoj dolini u kojoj će se „ispuniti sva pravednost“ (usp. Mt 3,15).
Piše: Marko Zubak
www.youtube.de
U vremenu došašća, naše duhovne priprave za blagdan Isusova rođenja, pozvani smo više sličiti božanskoj Ljubavi. Trebali bismo uvijek ljubav pisati velikim slovom jer Bog je Ljubav, a mi bismo se uvijek morali truditi ne iznevjeriti tu Ljubav. Iako smo slabi, posebno na tom planu, hrabri nas danas sv. Pavao u Poslanici Filipljanima kad kaže da moli za ovo: „Da ljubav vaša sve više i više raste… za Dan Kristov.“Jesu li ga Filipljani poslušali i, još važnije, hoćemo li ga mi poslušati? Do nas je! Nitko nas ne može natjerati na mržnju, na nepravdu, na korupciju… jer „Glas viče u pustinji: ‚Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze’“ (Lk 3,4). Ono što je Ivan Krstitelj nekoć činio, to smo pozvani činiti mi ovdje i danas. Koliko je do nas: „svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade“ (r. 5). Nije Bog cestar da popravlja putove, nego On želi popraviti naše pukotine. Zato nemojmo zaboraviti, kako je govorila sv. Mala Terezija, da je „svaki trenutak vječnost“ i da će naša vječnost izgledati kako mi budemo živjeli svoje kršćansko „sada“. Mislimo tako već ovim današnjim misnim slavljem i svakim slavljem mise zornice, pohodom bolesnima i darom siromašnima, ali kajući se najprije za svoje grijehe, mane i propuste, uprisutnimo Božju ljubav među nama.
Stavio je u prvi plan obraćenje, a to je značilo najprije rušenje svih dotrajalih izraslina i poravnavanje „brežuljaka“ slično grubim izvanjskim radovima kada se priprema teren za novu zgradu hrama ili škole.
Nitko (ne) može roditi samoga sebe
Poznat nam psihoanalitičar Erich Fromm (1900. – 1980.), za kojega kažu da je filozof ljubavi i slobode, jedan od vodećih umova svoga vremena podrijetlom iz religiozne židovske obitelji, koji svoju knjigu S onu stranu okova iluzije završava poglavljem koje nosi naslov Credo (Vjerujem), smatrao je da svatko ima zadaću roditi samoga sebe, a ljubav je jedini adekvatni odgovor na problem ljudske egzistencije. U nizu odlomaka koji počinju riječju „vjerujem“ iznosi svoja najdublja uvjerenja koja i nama mogu dobro doći za ovo naše vrijeme: „Vjerujem da spoznaja istine nije u prvom redu stvar inteligencije nego stvar karaktera. Najvažniji element je hrabrost da se kaže ne, da se ne poslušaju zapovijedi sile i javnog mišljenja; da se prestane spavati i postane ljudskim: da se probudi i izgubi osjećaj bespomoćnosti i jalovosti.“
„Vjerujem da nitko ne može ’spasiti‘ svog bližnjega čineći izbor umjesto njega. Sve što jedan čovjek može napraviti za drugoga jest pokazati mu alternative istinski i s puno ljubavi, ali bez sentimentalnosti ili iluzije…“
„Vjerujem u slobodu, u čovjekovo pravo da bude svoj vlastiti… No sloboda je više od nepostojanja nasilnog ugnjetavanja. Ona je više nego ’sloboda od‘. Ona je ’sloboda za‘ – sloboda za postajanje neovisnim; sloboda ne za imati mnogo već za biti mnogo…“
Doći će vrijeme blagog naroda.
Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena. (V. Koroman)
Možda bi upravo ovo vrijeme došašća, ali i naša često tmurna i sumorna stvarnost, trebali obilovati ovim dvjema vrijednostima: slobodom i ljubavlju. Koliko poštujemo tuđu slobodu, a koliko je možda i nehotice ograničavamo i koliko malo ljubimo, a mogli bismo puno. Sjetimo se sv. Franje Asiškoga koji ljubi gubavca, a guba na njega ne prelazi, nego Ljubav. Moguće da ovo i nije potrebno govoriti onomu koji je i sam doživio Ljubav, reći će netko, a onomu koji nije i ne koristi. Pa ipak, nikada ne znamo kada će se koja iskrica ljubavi i dobrote zaustaviti na nekom stvorenju kojemu je baš ta iskrica nedostajala da postane plamen. Zar ne kažemo da „Ljubav čine male stvari“.I vrijeme došašća je po sebi malo – kratko, ali snažno vrijeme. Bez ljubavi koja vodi k slobodi neće nam se ništa dogoditi, a Božić za koji se spremamo jest događaj spasenja. Sve drugo što će se oko njega događati manje je važno, ali božanska snaga koja se po njemu blago nastanjuje u nas jest velika. Zato vjerujemo da će doći vrijeme blagog naroda, poput onog što su ga stoljeća i tisućljeća iščekivala, a nama se ostvaruju također u ove blage dane.
Velika nam djela (u)čini Gospodin
Život Ivana Krstitelja, kao i život svakoga od nas, dobiva svoj puni smisao u Kristu. I sva naša nadanja i očekivanja, sva naša pitanja i nedoumice dobit će svoj rasplet u Kristovoj božanskoj Ljubavi. Čut ćemo to više puta i ovoga došašća: „On je mir naš“ (Ef 2,14). „Mir pravednosti“, kako kaže danas prorok Baruh. Zadivljujuće je to kod Ivana Krstitelja što on ima hrabrosti reći da nije Krist, ni prorok ni Mesija, nego samo glas (a mogao je zavesti narod). Nije malo biti glas božanskoga poziva: „Ja sam glasnik velikoga Kralja“(i)li „Ja glasnik bit ću Božji“, nadahnjivali su se Krstiteljevom gorljivošću mnogi pjesnici i pisci, ali ponajviše službenici ili trudbenici Božji. Možda pomislimo zašto Isus nije spasio ili očuvao najbližeg rođaka? Ali ako stvari postavimo drugačije, možemo se pitati: kako bi izgledao život Ivana Krstitelja bez Krista? To više ne bi bio on, niti bi što posebno značio. A ovako njegov svetački i proročki lik trajno svijetli u crkvi i u svim narodima do konačne pobjede u Nebu, kada će i najmanji u Kraljevstvu nebeskom biti veći od njega, kako reče Isus. (Mt 11,11). Zato i mi u vremenu došašća moramo proširivati svoja obzorja i biti spremniji Isusa uprisutnjivati u svojim ambijentima. Ivan je znao da je svaki trenutak našeg života prilika za vječnost. Zato nije gubio vrijeme. I nije bio sebičan da bi mislio samo na sebe. Nadasve poznat nam je po svojoj beskompromisnoj vjernosti Kristu. Bez puno pitanja. Nije poput otpalih anđela pitao Boga zašto tako, nego je činio sve što je bilo u njegovoj moći ne žaleći ni trunke truda i napora, ne štedeći čak ni svoj život. Znao je da čovjek koji nema neku vrijednost za koju je spreman i život svoj dati, nije ni vrijedan tog života. Stoga i mi, nemojmo samo postavljati pitanja Bogu zašto: „Zašto baš ja“? „Dokle Gospodine“?, nego činimo sve što možemo, ponajprije za svoje spasenje i spasenje svojih bližnjih. Tad će se ispuniti vrijeme, nastupit će pravo Došašće i Isus će se roditi, a „Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa“ (Fil 1,6). Nemojmo pomisliti da Bog ne vodi naše živote i ne upravlja našim spasenjem. Nastojmo kroz ovo vrijeme otvoriti sve stjenke svoje duše Riječi Božjoj, bez imalo sumnje, zlobe ili zavisti što će „svako tijelo vidjeti spasenje Božje“ (Lk 3,6).
Jer, kako netko dobro reče: „Nemoj Boga previše pitati, jer možda nećeš moći živjeti njegov odgovor!“ Naš odgovor neka bude Amen – tako je, ali ne riječju, nego životom i Ljubavlju.
– Uvijek ću vladati sobom da ništa ne naruši moj mir i mir mojih bližnjih.
– Govorit ću samo o zdravlju, sreći i napretku svakomu koga susretnem.
– Pomagat ću svima da se osjećaju vrijednima i posebnima.
– Ukazivat ću uvijek na sunčanu stranu života i svoj optimizam učiniti pristupačnim drugima.
– Mislit ću, raditi i očekivati samo najbolje.
– Radovat ću se uspjehu drugih kao da je moj vlastiti.
– Zaboravljat ću pogreške iz prošlosti, a surađivati u ostvarenju ljepše budućnosti.
– Uvijek ću imati nasmijano lice i svakom stvorenju darivati osmijeh.
– Neću žaliti vremena za darivanje drugima ostvarujući tako i svoj osobni duhovni rast.
– Neću imati vremena za kritiziranje drugih, za ljutnju, za brigu i strah.
– Neću dopustiti da itko ode od mene neutješen.
– Svaki ću dan biti sretniji jer Isus nam dolazi!
www.nedjelja.ba
