Ako imamo dvojbu zašto moliti za mir ili zašto uopće moliti, dobro je podsjetiti se da molitva daje razumijevanje dosta zamršenih situacija. Ona je zraka svjetla i sunca koja može osvijetliti naš mrak. I napokon, molitva daje duboki mir kojega svijet ne može dati.
Piše: vlč. Marko Zubak, Katolički tjednik
Današnju, zadnju nedjelju u mjesecu siječnju, naši su biskupi proglasili Danom molitve za pravedan mir u Bosni i Hercegovini. Sama njihova želja da molimo i njihov poziv, kako nas i Isus u današnjem evanđelju potiče da budemo mirotvorci, uključuje i bojazan da mir može biti i nepravedan, lažan ili nametnut, kao i rat. Koliko god to paradoksalno zvučalo, ipak nam se to događa. Ima ljudi koji kažu da nemaju neprijatelja. Njima bismo trebali i mi vjernici pripadati. Mogu li neki samozvani „pacifisti“ ili plaćeni „mirotvorci“ biti iskreniji u molitvi za mir naš? Ne, jer mir se gradi iz nutrine, srca. Ako Bog prebiva u nama, onda ne može biti nemira među nama. Prepuštajući Bogu svoj život i moleći za sve ljude – one koji su na vlasti, kao i za one kojima oni upravljaju – činimo ozračje mira i već sada, kako nam Isus jamči, postajemo i zovemo se sinovima i kćerima Božjim. U toj perspektivi mir je već ostvaren, jer mir je drugo ime za ljubav. Ljubav bez koje ni euharistiju ne bismo mogli slaviti, a po njoj opet, pomireni s Bogom zadobivamo mir. Zatražimo na početku svete mise mir i oproštenje od Boga, a na kraju taj mir poželimo svima. Ne mir groba, niti roba, nego slobodna čovjeka, mir od Boga. Molimo danas za takav mir.
Toliki nam mogu potvrditi da im je molitva dala snagu u teškim trenucima. U jednom domu za starije, vidjevši krunicu u staričinoj ruci, primijeti sugovornica pred nepoznatom moliteljicom: „Vidim da molite!“ A ona joj doslovce reče: „Kako ne bih molila kad mi je dragi Bog u životu ispunio sve moje želje.“
Znamo da molitva nije samo „lista želja“ niti samo njihovo ispunjavanje, ali kad bismo više poput ove starice, i kako nam Isus predlaže: „vjerovali da smo postigli“, bilo bi nam tako. Ne sumnjam da nam je svima na srcu mir u svijetu, ali taj mir počinje preobrazbom našeg srca. Mi bismo htjeli činiti velike stvari, ali možda propuštamo „male“. Kroz te pukotine, umjesto milosti koja natapa našu dušu, istjecat će naša snaga koja nas je trebala nositi kroz poteškoće života. Ako se to dogodi, onda u duhovnom smislu „tapkamo u mjestu“ i čudimo se kako naša molitva nema uspjeha.
Milost i mir od Boga
Ako je u pravu J. Green koji reče da „cilj molitve nije toliko da dobijemo ono što tražimo, nego da postanemo bolji“, onda će i naša molitva uspjeti pođemo li od temeljne biblijske misli da je „samo u Bogu mir i spasenje“ (Ps 62,2). Tek ako imamo mir u srcu, Božji mir, koji se razlikuje od mira što ga svijet nudi ili oduzima, tada smo u miru s drugima oko sebe i sa samima sobom. U svojim poslanicama Sv. Pavao često upućuje naslovnicima: „Milost vam i mir od Boga Oca našega i Gospodina Isusa Krista“ (Ef 1,2). Taj nam je pobožni izričaj poznat iz pozdrava na sv. misi. Na više mjesta u Novom zavjetu stoji: „Milost vam i mir od Boga!“ A posebno važno jest da je Mir prvi dar Uskrsloga Krista. On se osobito ostvaruje u sakramentu pomirenja, a nakon toga i u euharistiji dajemo mir jedni drugima. I u vrijeme rata svi smo osjećali veću potrebu molitve za mir. I kao bogoslovi smo imali cjelonoćna „dežurstva“ u molitvi adoracije, sve dok nije oružje utihnulo. Bog je čuo naše vapaje za mirom. I cijela je Crkva i cijeli svijet vapio za mirom. Koliko je puta samo sveti papa Ivan Pavao II. pozivao na prestanak krvoprolića u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini poručujući: „Mir vama“ i„S vama smo“.
Mir s Bogom i bližnjima
Poznati duhovni pisac Billy Graham u svojoj knjizi Mir s Bogom opisuje što znači kršćaninu imati mir s Bogom. On piše: „Svatko tko poznaje Isusa Krista, može prolaziti kroz razne probleme; suočiti se sa smrću, a ipak imati Božji mir u svome srcu. Kad vam umre bračni drug ili vam se razboli dijete, izgubite posao ili doživite neku nesreću, možete u sebi imati mir kojeg ni ne razumijete. Plakat ćete na grobu, ali u sebi ćete imati mir i spokoj.“I Sv. Pavao je rekao: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu“ (Fil 4,6-7).
Na prva tri zrna:
- Koji neka nam umnoži vjeru da živimo u miru.
- Koji neka nam umnoži slobodu, jer vapimo za mirom.
- Koji neka nam u ljubavi umnoži nadu i jakost u dane iskušenja.
Na desetke:
- Kojeg su ljudi željni mira molitvom dozivali.
- Koga si Djevice u noći mira rodila.
- Koji je radi mira po križu otkupio svijet.
- Koji je uskrsnuo u slavi nebeskog mira.
Koji je tebe Djevice za kraljicu mira okrunio.
Sjećam se jednog oca u Austriji koji je izgubio sina zbog opake bolesti i nakon kraćeg vremena umro, ostavivši iza sebe suprugu i dvoje male djece. Tu tragediju su roditelji i supruga vjernički podnijeli i dali su svjedočanstvo kako su u tim trenucima imali neopisiv mir jer su istinski vjerovali da je njihov voljeni sin, otac i suprug, u zajedništvu s Bogom. Na opće iznenađenje otac je na sprovodu sina vrlo hrabar, toplo i vjernički zahvaljivao Bogu što mu ga je „posudio“ i sada ga opet vraća svom Izvoru i Počelu. Takva moćna snaga, piše u svojoj knjizi Billy Graham, stoji svima nama na raspolaganju. Mir u duši i srcu je najveće blago koje možemo imati na ovom svijetu punom boli, patnji i nevolja, a taj mir koji trebamo je tako blizu. U svakoj crkvi, u svakom bratu i sestri, u hostiji koja je Tijelo Kristovo.
Mir je univerzalna vrijednost čiju potrebu sve više osjećamo, strahujući da ne bi opet prevladala mržnja ili rat. Meša Selimović kaže: „Kad smo rođeni nismo znali za mržnju, to su nas naučili kasnije…“ Stoga će se svaki istinski vjernik odlučno oduprijeti svakoj navali mržnje, sijanju straha i rata. Zajedno s drevnom predajom Crkve naše molimo: „Bože, daj mir Crkvi svojoj i blagoslovi baštinu svoju. Osnaži svoje stado u vjernosti, miru i ljubavi.“
Majčin prijevod Biblije
Neka četvorica nadobudnih teologa raspravljala su o korisnosti različitih prijevoda Biblije. Jednom se sviđao prijevod zbog čitljivosti i jednostavnosti izraza; drugi je više volio stručne izraze jer su bili bliži izvornom hebrejskom i grčkom jeziku; trećem se sviđao parafrazirani prijevod, jer je bio prilagođen svakodnevnom govoru; četvrti je šutio neko vrijeme, a zatim rekao: „Najviše mi se sviđa prijevod moje majke.“ Ostala su se trojica teologa začudila i rekla kako nisu znali da je njegova majka prevela Bibliju. „Da“, odgovorio je, „prevela ju je u život, a to je bio najvjerodostojniji prijevod kojeg sam ikad vidio.“ Umjesto da raspravljaju o korisnosti pojedinih prijevoda Biblije, taj ih je četvrti teolog podsjetio da je najvažnije razumjeti Božju Riječ i živjeti po njoj, tj. prevoditi je u život.
Slično se događa i s mirom. Mnogi o njemu raspravljaju, ali ga rijetki prevode ili sprovode u život. Nama vjernicima Isus u današnjem Evanđelju u svom Govoru na gori,koji je proglas i sažetak svega njegova nauka, poručuje upravo to da „ne razglabamo, ne raspravljamo“ – nego činimo i živimo, vjerujemo i budemo njegovi potpuno i uvijek, u svakoj prilici i neprilici. Samo takve će nas On moći prepoznati kao svoje.
www. nedjelja.ba
