Dajmo u svom srcu svratište koje je Isusu uskraćeno
Ispunila su se vremena. Bog dolazi na zemlju, dolazi u vrijeme, dolazi izvršiti svoju zadanu Riječ. I svi evanđelisti o tome zbore u svojim evanđeljima.
Piše: fra Ante Marić, Katolički tjednik
Polnoćka je najavila Njegov rođendan. NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ I SVETO ROĐENJE ISUSOVO! Čestit Vam Božić ove 2022. godine Gospodnje. Pođimo do Betlehema, uputimo se s pastirima, ili mudracima, svejedno. Pratimo svjetlo Njegove zvijezde.
Oni nas čekaju. Marija, Josip i Dijete. To će biti predivan susret. Ostat ćemo s Njima što duže, razgovarati, jednostavno uživati u zajedništvu. Ovaj je dan najbolje došao onima za koje nema mjesta u svratištu, koji nisu na popisu, koje su svi zaboravili, koje više nitko ne zna, koji za sve u ovom životu više ne postoje. Te i takve traži ovo novorođeno Dijete, ovaj Kralj neba i zemlje.
Cijelom kraju i cijelom svijetu svečano objavljuje pisac Poslanice Hebrejima u prvim rečenicama svoje knjige radosnu vijest Isusova rođenja: „Nakon što je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina Bog govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ove dane, progovori nama po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet“ (Heb 1,1-2).
Ispunila su se vremena. Bog dolazi na zemlju, dolazi u vrijeme, dolazi izvršiti svoju zadanu Riječ. I svi evanđelisti o tome zbore u svojim evanđeljima.
Na Božić, u dnevnoj svetoj misi na 2 022. Isusov rođendan, čitamo o tom događaju iz Evanđelja po Ivanu: „U početku bijaše Riječ; i Riječ bijaše kod Boga; i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku kod Boga. Sve je po njoj postalo; i ništa što postoji, nije bez nje postalo“ (Iv 1,1-3).
I nastavlja evanđelist Ivan o Svjetlu koje svijetli u tami i tama ga ne svlada. I govori o Ivanu koji bijaše svjedok Riječi i Svjetla. Nije on bio Svjetlo, nego je svjedočio za Svjetlo (r. 8). I govori Ivan evanđelist na svoj način o Božiću:
„I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine“ (r. 14).
Božić kod evanđelista
A kako su ostali evanđelisti opisali Isusovo rođenje?!
Marko ne piše o Isusovu rođenju ni riječi. On ovako započinje svoje evanđelje:
„Početak evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega. Kao što je pisano u proroku Izaiji: Evo šaljem pred tobom svoga glasnika da ti pripravi put, glas onoga što viče u pustinji: ‚Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze.‘ Pojavi se Ivan Krstitelj u pustinji propovijedajući krštenje obraćenja za oproštenje grijeha. I k njemu je dolazila sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On je krstio u rijeci Jordanu dok su oni priznavali svoje grijehe“ (Mk 1,1-5).
Ivan im je nadahnuto propovijedao i naglašavao da on nije Mesija, da je Onaj koji iza njega dolazi veći i da mu on nije dostojan odriješiti remenje na obući. I sada će evanđelist Marko prvi put spomenuti Isusa:
„U ono vrijeme dođe Isus iz Nazareta u Galileji, te ga Ivan krsti u Jordanu. I odmah, izlazeći iz vode, vidje otvorena nebesa i Duha gdje poput goluba silazi na njega. I dođe glas s nebesa: ‚Ti si moj ljubljeni Sin; u tebi uživam!’“ (Mk 1,9-11).
I odmah će Isus nakon toga otići u pustinju i tamo ostati 40 dana i noći. To je Božić evanđelista Marka.
Evanđelist Matej svoje evanđelje započinje Isusovim rodoslovom. I opisom Njegova rođenja.
„A rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom. Ali prije nego se oni sastadoše, nađe se trudna od Duha Svetoga“ (Mt 1,18).
Josip nije znao što se s Marijom dogodilo. Znao je samo da je sveta i predivna. Stoga ju je odlučio potajno otpustiti kako ju ne bi izvrgnuo sramoti. No, anđeo mu se javio u snu te je Josip uzima za svoju ženu.
„I ne spoznavaše je dok ne rodi sina komu on nadjenu ime Isus“ (r. 25).
Potom slijedi pohod mudraca te nastojanje Heroda da ih prevari kako bi saznao gdje je Isus da ga ubije. No, anđeo naputi mudrace da drugim putom odu natrag u svoju zemlju te zapovjedi Josipu da Mariju i dijete vodi u Egipat kako bi ih spasio od Herodova mača. I bi pokolj nevine djece.
Luka se evanđelist u Predgovoru obraća preuzvišenom Teofilu da je odlučio, jer su to mnogi već učinili, po redu opisati događaje koji su se među njima dogodili: „…kako su nam ih predali oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi.“
Slijede poglavlja po naslovima:
Navještenje rođenja Ivana Krstitelja; Anđeo navješćuje Isusovo rođenje; Pohod Bl. Djevice Marije Elizabeti; Veliča duša moja Gospodina; Rođenje Ivana Krstitelja; Isusovo rođenje.
Luka, što rijetko čine evanđelisti, vijest o Isusovu rođenju povijesno određuje:
„U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis cijeloga svijeta. To je bio prvi popis za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis: svatko u svoj grad“ (Lk 2,1-3).
A samo se rođenje ovako dogodilo:
„Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i loze, uziđe sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su bili ondje, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi svoga, prvorođenoga Sina te ga povije u pelene i položi u jasle jer u svratištu ne bijaše mjesta za njih“ (rr. 4 – 7).
Bogatstvo u siromaštvu
Evo, to su sva četiri evanđeoska izvješća o Isusovu rođenju. Napisali su ih Njegovi suvremenici. I sva su evanđelja nastala do kraja 1. stoljeća poslije Isusova rođenja. Prelijepo izvješće zahvaljujemo apostolskom učeniku Luki. Njegov jezgrovit i tako realan opis Isusova rođenja u samo jednoj rečenici, pravo je bogatstvo koje nam je ostavio. Ta je rečenica, kao niti jedna druga u povijesti napisane riječi, rodila tolikim nadahnućem tolikih kroz cijelu povijest do evo ovoga aktualnoga Božića. To da je Djevica rodila svoga „prvorođenoga Sina“, da ga je povila „u pelene“, da ga je „položila u jasle“… nadahnulo je tolike pisce, slikare, glazbenike, filmske redatelje, tolike sirote, tolike bogate, tolike na cijelom ovom planetu.
„Jer u svratištu ne bijaše mjesta za njih.“ Dragi mali, Bože. Zapala te štala, špilja, što li već. Magarac i vol ti griju postelju u jaslama. Anđeli svako malo ulijeću do tvoga ležaja i dižu se u nebeske visine da s drugima slave Tvoje slavno rođenje. Evo dobrih pastira. Pospani su, ne znaju što je, ali znaju da je nešto jako bitno. Jer pastiri uvijek prvi saznaju sve vijesti, iako žive po bespućima pašnjaka. Na svojim ramenima nose darove za novoga Kralja. Jer anđeli su, nitko drugi, tim pastirima rekli što se dogodilo:
„Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj-Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelene gdje leži u jaslama!“ (rr. 10 – 11).
Krenimo do Betlehema, bodre pastiri jedan drugog. Vidimo taj događaj. I našli su sve kako su im anđeli rekli. I pričali su Josipu i Mariji što su im anđeli rekli. Isus ih je milo iz jasala gledao. Magarac je mudro gledao po pastirima i bio ponosan da je prvi do jasala gdje leži Dijete. Kao i vol koji je svim silama nastojao u špilju udahnuti što više toplog zraka iz svoga ogromna tijela.
„A Marija je pomno čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svome srcu.“ (r. 19).
Prostrijeti postelju Djetetu u svom srcu
Duga su stoljeća vjerni slavili Isusovo rođenje. Izračunali točno, zahvaljujući upravo evanđelistu Luki, točan dan Njegova rođenja. I uvijek u srcima ćutjeli neku toplinu, neku milinu.
Tako je 1223. za Božić u Umbriji, u Grecciju, Franjo Bernadone poželio opet oživjeti divnu rečenicu evanđelista Luke. Doživjeti radost Božjeg rađanja, doživjeti radost jasala, pelene, štale s volom i magarcem, doživjeti anđele koji spajaju Nebo i Zemlju. I Franjo je napravio prve jasle. Svima je okolo pokazivao na svoja prsa, svoje srce i govorio:
„Tu nam se On mora roditi! Tu! Tu mu moramo staviti slamu, poviti ga u pelene, tu mu dati svratište koje mu je uskraćeno.“
I da se vratimo još jednom Ivanu evanđelistu. Starac, sjeća se kako mu je Marija kao tek stasalu mladiću pričala kako je i gdje rodila njegova Učitelja. I Isus im je pripovijedao kad bi se našli u Betlehemu ili njegovoj okolici. Uzeo je Ivan pero u ruke i počeo iz duboka iskustva Njegova dolaska na svijet kao nejako i siromašno Dijete pisati o štali, o pelenama, o bezočnosti vlasnika svratišta:
„I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!“ (Iv 1,14).
Želim Ti, Dijete rođeno, prostrijeti postelju u svom srcu. Molim Te, dođi u moje srce, tu će Ti biti toplo. Tako ću onda biti sretan!
www.nedjelja.ba
