Apostolski nuncij u SR Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović predvodio je sv. misu i propovijedao na 95. hodočašću vjernika iz Eichsfelda, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, u nedjelju 27. svibnja, u marijanskom cistercitskom svetištu u Bochum-Stiepelu.
Dan ranije, u subotu 26. svibnja, mons. Eterović je pohodio zahvalnu crkvu povratnika iz zatočeništva iz Drugoga svjetskog rata u Bochum-Weitmar, koja je ujedno i spomenik mira i pomirenja. Nuncija mons. Eterovića je u pratnji pomoćnog biskupa biskupije Essen mons. Wilhelma Zimmermana, dekana Bochuma i župnika Michaela Kempera i drugih uzvanika, pred crkvom je svečano dočekao župnik Thomas Köster. Mons. Eterović je pred crkvom blagoslovio klerike i vjernike. Potom se išlo u crkvu, gdje se ispred oltara mons. Eterović zadržao u molitvi pred replikom ikone Majke Božje od Kasana. Nakon pozdravne riječi župnika Köstera, prigodnu riječ uputio je mons. Zimmermann uputivši mons. Eteroviću dobrodošlicu uime biskupa Biskupije Essen mons. Franz-Josefa Overbecka i u svoje osobno ime. Mons. Eterovića je upoznao s nastankom i znamenitostima crkve umirovljeni svećenik Theo Schwens. Crkva u mnogim detaljima podsjeća na strahote rata, a u kojima je utkana i vjera u Boga i pobjeda dobra i mira. Više od 12 milijuna njemačkih vojnika i civila je bilo u ratnom zarobljeništvu. Bili su smješteni u više od 9.000 logora, u kojima su u najtežim uvjetima. Oni koji su preživjeli i sretno se vratili kući, o tome su svjedočili na razne načine.
Uspjeli su sagraditi ovu crkvu, u znak zahvale Bogu za sretan povratak, a koja će na to treba podsjećati dolazeće naraštaje. Crkva ujedno podsjeća na tamno vrijeme povijesti i na duboko razumijevanje života u miru i slobodi. Inicijativu za izgradnju crkve dao je vikar August Halbe, koji je i sam pet godina kao svećenik bio ratni zarobljenik u Uralu, a koji je u znak zahvale i spasa iz logora pokrenuo inicijativu za gradnju crkve. U tome su mu se pridružili i drugi svećenici. Plan je obznanjen 1955. Tako je 12. prosinca 1959. crkvu posvetio rurski biskup mons. dr. Franz Henghsbach (Essen), a posvećena je Sv. Obitelji, koja podsjeća na povratak Sv. Obitelji iz Egipta. Od 2005. ta crkva je i pod zaštitom spomenika, a od 1. rujna 2008. je filijalna crkva nove župe sv. Franje u Bochum–Weitmar.
Apstolski nuncij mons. Eterović, mons. Zimmerman i ugledni gosti zadržali u molitvi i tišini u kripti crkve, u kojoj su brojni predmeti, slike i crteži iz svakodnevnog života zatočenika u logoru, kao i replika slike Gospe od Staljingrada.
Apostolski nuncij mons. Eterović je u prigodnoj riječi uputio zahvalu na mogućnosti posjeta te crkve, koja je, kako je istaknuo, poznata i izvan Bochuma. „S jedne strane ona je nastala iz zahvale vojnika koji su se sretno iz zarobljeništva vratili kući, a s druge strane je to sveto mjesto gdje se slavi Euharistija na kojoj se okupljamo kao vjernici u znak zahvale Isusu što nas je spasio preko muke, smrti došao i uskrsnuća. Sveti Otac Franjo, kojega sam prestavnik u Saveznoj Republici Njemačkoj, neće se umoriti u zalaganju za mir u svijetu. Mnogi su ljudi i danas pogođeni ratom, nasiljem i terorom. Brojni su ljudi na putu progonstva ili su zatočeni. Neka im bude omogućeno, kao što je to bilo 1945. kad se vratilo 10.000 njemačkih vojnika iz sovjetskog zarobljeništva, slobodno slaviti Boga svaki na svom jeziku u slobodi. Ohrabrimo se tražiti mir i naći ga za sebe, svoje obitelji, zajednice i crkvama, svugdje gdje je to moguće“, kazao je mons. Eterović te je potom izmolio molitvu i podijelio biskupski blagoslov. Pjevao je zbor zajednice Sv. Obitelji Bochum-Weitmar uz pratnju na orguljama.
Prije svečanosti u crkvi u dvorani zajednice je bilo primanje za mons. Eterovića, a u toj su ga prigodi pozdravili predstavnici crkvenog i društvenog života, nakon čega je mons. Eterović uputio prigodnu riječ i upisao u svečanu knjigu.
Tekst i snimke: Adolf Polegubić