„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Mariju poznajemo kao poniznu i spremnu. Ona nam je pokazana već od djetinjstva kao uzor u vjeri i povjerenju prema Bogu; kao primjer žene, koja se bez pridržaja i isključivo prepušta u službu Bogu.
Nešto iznenađujuće djeluje Marija kad ju anđeo oslovljava. Ne radi činjenice da joj anđeo dolazi neočekivano, nego se ona prestrašila oslovljavanja: „Zdravo, milosti puna!“ Marija ne razumije oslovljavanje, ona ne zna zašto anđeo nju naziva „milosti puna“. Zar ona nije znala da je izabrana? Prije rođenja ona je slobodna od svakoga zapletaja kobnih odnosa, slobodna od onoga što će teologija kasnije nazvati „istočnoga grijeha“.
Anđeo brzo umiruje Mariju: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.“
Marija ima još jedno malo pitanje nakon anđelova naviještenja i objašnjenja: „Kako će to biti?“ Tada može izreći svoj „Da“: bez pridržaja prihvatiti Božju volju i ispuniti svoju zadaću. Nikakvo čudo – tko je već prije rođenja od Boga dobio prednost, može tako govoriti i postupati!“ Kako je moguće da je Bog jednoga čovjeka već prije rođenja izabrao? Zar je Marija bila drukčija od drugih? Je li ona uopće imala izbor ili je unaprijed bila izabrana za posebne zadaće, te ništa drugo nije mogla činiti, nego ispuniti volju Božju?
Svetkovina koju danas slavimo, vrlo je mlada Marijina svetkovina, iako sadržaj ima dugu tradiciju. Dogma „Bezgrešnoga Začeća“ formulirana je tek u 19. stoljeću. Tu se kaže, da je Marija sačuvana od svake ljage istočnoga grijeha i tako je u svakom trenutku svoga života bila spašena od moći grijeha. Papa Pio IX. govori pritom o „jedinstvenom milosnom privilegiju svemogućega Boga.“
Dakle: nikakve šanse za normalne kršćane kao što ste vi i ja! Nitko od nas ne može se osjećati izabranim. Nitko od nas ne mora se uspoređivati s Marijom ili nju gledati kao uzor. Jedinstvena, izabrana od prve sekunde svoga života, sačuvana i spašena – tko bi od nas mogao u tom sudjelovati. Ako je Marija daleko od nas udaljena, tada nam još ostaje čašćenje i pobožna distanca.
Međutim sv. Pavao piše: „U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu“. I dalje: „U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove.“ (Ef 13-6.11-12).
Jesu li u pravu protestantski kršćani, kad nama katolicima predbacuju da smo pronašli tajnu božicu?
Jesu li u pravu mladi kršćani, koji sve to drže za licemjerna prenemaganja kada je u pitanju čašćenje svetaca izvan ove naše stvarnosti?
Upravo kod Martina Lutera nalazimo zanimljivu misao. Veliki reformator i kritičar kulta svetaca u jednoj svojoj propovijedi o Marijinom Veliča stavlja Mariji u usta riječi: „Ja sam velika žena!“ Veliki respekt imao je on pred Majkom Božjom, jer je ona imala povjerenje. Ona je ostavila dojam na njega, jer ona obična, neupadljiva žena iz naroda, upustila se u neobičnu, spektakularnu zadaću. I ona je to činila bez kada i ali, bez osiguranja, bez razgovora sa svojom rodbinom – jedna suverena žena.
Marija je pritom svjesna, da se ne radi o njoj. Slušam je kako govori: „Ja sam velika žena, ja imam osobitu zadaću – ali Bog je taj, koji je mene izabrao. Stoga, veliča duša moja Gospodina i sve u meni kliče njemu.“
Mariju ne obilježava stidljiva suzdržanost nego samosvjesno klicanje. Za Lutera je upravo to uzorno. Ne radi se o krivoj poniznosti i suzdržanosti. Trebam biti tu zbog toga što sam dobila darove od Boga. U isto vrijeme ne ide se za tim da se nad druge uzdiže. Oholi ponos i s visoka gledati na druge neumjesno je. Budući da ja svoje obdarenosti i sposobnosti nemam od sebe, nego za njih zahvaljujem Bogu, nemam razloga za oholost. Martin Luter naglasio je svojim slušateljima: „Marija kaže ispravno: Ja sam majka Božja, to je istinito. I kad me netko zove blaženom, i to je istinito. Ja sam velika žena! Ali odakle to imam? Ja ne uzvisujem sebe, nego Gospodina!“
S puno respekta možemo Mariju prihvatiti kao uzor u vjeri po njenom jednostavnom odgovoru: „Da, spremna sam. Prepuštam se Bogu i njegovom planu. Činim ono što je moja zadaća.“ Svi mi možemo učiti puno toga od ove mlade žene.
I s Marijom možemo pjevati: „Velik je Gospodin dušo moja, jer on je moj Spasitelj! Velik je Gospodin dušo moja, jer on je moje spasenje!“
Fra Jozo Župić
