Ne znam je li se sjećate trenutka u kojemu je papa Franjo nakon što je bio izabran za papu pred okupljenim mnoštvom na Trgu sv. Petra uzviknuo: „Molite za mene!“ Te riječi on često ponavlja. „Mislite na mene u molitvi.“ Tu molbu slušamo i često je i sami izgovorimo. Molitva je kao dvostruki most koji povezuje ljude međusobno i s Bogom: jedna horizontala i jedna vertikala mosta.
Bilo je sigurno u našemu životu situacija kad nam se činilo da nam više nitko ne može pomoći. I onda kažemo: Samo molitva pomaže. Tu izreku koristimo kad prestanu ljudske aktivnosti i vještine. Tamo gdje nas pogađaju velike suše koje traju mjesecima ponavljamo te riječi: Samo molitva pomaže.
Liječnici koji liječe teške bolesnike i nakon što su iscrpili sve svoje znanje, znaju reći da medicina više ne može pomoći. Ima liječnika koji će u tim trenucima kazati ili bolesniku ili njegovoj obitelji: „Jedino vam preostaje da se molite Bogu. Samo molitva pomaže.“
U ovom vremenu korona krize možda je molitva bila zadnja opcija, pa smo na kraju sebe i druge stavili u Božje ruke i molili ga za pomoć, jer smo bili bespomoćni.
Pomaže li uistinu molitva? Kakve promjene nastaju kad se molimo za promjenu vremena? Hoće li se osoba koja je na smrt bolesna i od koje su liječnici digli ruke, izliječiti mojom molitvom?
Molitva koja je moljena širom svijeta za prestanak koronavirusa, je li bila uspješna?
Ako malo zavirimo u Djela apostolska onda vidimo da su apostoli pošto je Isus uzet na nebo, ušli u grad, uspeli se u gornju sobu i svi su bili jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom (Dj, 1,12-14).
Taj njihov molitveni stav proistječe iz primjera njihova Učitelja.
Sigurno je da se i sam Isus mnogo molio, često i po noći, te da su ga njegovi učenici vidjeli kako moli. Znali su ga zateći u molitvi kad se povlačio u osamu, u noćnu tišinu, da bude sa svojim Bogom. Zato su ga zamolili da ih nauči moliti, a on ih je često učio kako i zašto trebaju moliti. Do današnjega dana kršćani širom svijeta mole molitvu koju mu duguju, molitvu Gospodnju-Oče naš!
Danas možemo baciti pogled u Isusovu osobnu molitvu. Na kraju Posljednje večere prije nego je izišao u noć u kojoj će biti uhvaćen, Isus je otvoreno molio za svoje. Omogućuje im da sudjeluju u onome što pokreće njegovo srce u ovom času. To je bila Isusova Velikosvećenička molitva i njegov zavjet. Koja je pouka Isusove molitve za našu osobnu molitvu? Može li ona biti odgovor na postavljeno pitanje: Pomaže li molitva?
Prvo što nas iznenađuje u Isusovoj molitvi jest da se prvo moli za sebe: „Oče, proslavi Sina svoga.“ Tako nas ohrabruje: Možemo se moliti za sebe! Nekoliko sati nakon ove molitve, u Getsemanskom vrtu, Isus će u velikoj nevolji zamoliti svoga Oca da ga poštedi od gorke čaše patnje. Ali ipak pristaje da se vrši Božja volja. Molitva jača naše povjerenje u Božju volju. To daje mir u nevolji.
Tada se Isus moli za svoje. Dobro je moliti za one koji su nam bliski i koji su nam povjereni. Prije svega, Isus moli Oca da oni budu jedno i da ih sačuva od Zloga.
Je li Isusova molitva djelovala? Oni koji se mole vjeruju da Bog doista može pomoći. Mi smijemo moliti za prestanak korone. Smijemo moliti za kišu. Većinom se molimo tek kad je velika nevolja. Isusova molitva je trajni stav: njegovo unutarnje jedinstvo s Ocem. Bilo bi lijepo da se ne molimo samo u nevolji, nego da to bude temeljno povjerenje cijeloga našega života, i neka nas prati ova molitva:
Gospodin Bog naš koji te posvuda i u svako vrijeme gleda i sluša, neka te štiti, otkloni od tebe brigu i nevolju i neka ti dade da živiš u njegovom miru.
Neka te blagoslovi Bog Otac, On bio u prostoru u kojemu živiš.
Neka te blagoslovi Isus Krist, Sin, On bio put kojim ideš.
Neka te blagoslovi Bog, Duh Sveti, On bio svjetlo koje te vodi k istini.
Fra Jozo Župić
