Bliži se svetkovina Uzašašća ili Spasova. Ovdje u Njemačkoj taj je dan na poseban način posvećen očevima. Očev dan, kao što slavimo Majčin dan.
Otac je važan za djecu. Ima očeva koji taj dan odlaze na misu sa svojom djecom, a ima i onih koji će radije poći u prirodu. Uz riječ „otac“ naviru mnoga sjećanja na vlastitog oca. Svatko od nas ima oca. Djeca prije svega čeznu za dobrim ocem koji se brine za njih. Kao što djeca čeznu za ocem tako svi mi čeznemo za dobrim ocem na nebesima. U svetoj misi zahvaljujemo Bogu za naše očeve i za njih molimo. Mi zahvaljujemo našemu Bogu koji je dobri Otac prema nama.
Negdje sam pročitao molitvu jednoga oca koja glasi:
„Svemogući Bože i dobri Oče, ti si me kao muža stavio u ovaj svijet što si ga stvorio a mi ga po tvome nalogu trebamo oblikovati. Daj mi hrabrost i snagu za to. Daj mi čvrstu i postojanu vjeru. Ne dopusti da ikada zaboravim da je tvoja zapovijed zapovijed ljubavi. Pomozi mi da svaki dan Tebi služim u svim mojim djelatnostima koje si mi povjerio i to sa svom svojom brigom. Na taj način doprinosim dobru bližnjega i izgradnji Tvoga kraljevstva u ovome svijetu. “
Očevi mogu jačati svoju djecu, ukoliko se brinu za njih, s njima igraju i s njima provode vrijeme. Pritom se ne radi samo o trajanju vremena, nego baš o načinu kako očevi ophode sa svojom djecom. Baš u ovom vremenu koronavirusa djeca trebaju pohvalu, ohrabrenje, osnaženje po ocu. Dobro je reći svojoj djeci da ih rado imate, da u njih polažete nadu i da njima vjerujete. Očevi mogu svoju djecu jačati, ako ih pohvale. To mogu učiniti kao Isus koji jača Petra: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“ (Mt, 16, 18-19).
Neki od nas doživjeli su negativno oca. To je teško breme. To je kao bolna rana koja teško zarasta. Ipak rane se mogu izliječiti. Ljubav koju nismo primili od tjelesnoga oca možemo prihvatiti od drugih, starijih muškaraca. Tu nam ljubav uvijek iznova može darovati naš nebeski Otac. Molite se nebeskom Ocu da možete oprostiti svome tjelesnom ocu, da duševne rane mogu zacijeliti i da vam Otac nebeski daruje ljubav i naklonost koju trebate. Uloga oca može biti uspješna a može i podbaciti. Uza sve rane i želje koje u sebi nosimo, nebeski Otac nadomiješta to što trebamo.
Za vas sam pročitao dvije male crtice koje mogu biti poticaj za razmišljanje.
Jednom je mala ruka govorila velikoj ruci: Velika ruko, ja te trebam jer sam kod tebe zaštićena. Osjećam te kad se budim, kad sam gladna i ti me hraniš, kad pokušavam učiniti svoje prve korake i ti me držiš, da tebi mogu doći, jer se bojim. Molim te, ostani u mojoj blizini i drži me.
I tada je velika ruke rekla maloj ruci: Mala ruko, ja te trebam. To osjećam jer se smijem brinuti za tebe, jer se mogu s tobom igrati i smijati, jer s tobom mogu otkriti čudesne stvari, jer osjećam tvoju toplinu i ljubim te, jer si dio mene. Molim te, ostani u mojoj blizini i drži me.
A jedna petnaestogodišnja kćer piše o svome ocu: Moj otac često dolazi kasno kući i tada još radi ili gleda televiziju. Budući da nema vremena za nas, mi moramo činiti kućne vježbe. Zato će sve biti nadoknađeno na kraju tjedna, u nedjelju. Drago mu je da svi zajedno nešto činimo ili zajedno sjedimo i razgovaramo. Moj otac ne govori često što osjeća, ali kada je dobre volje, on se otvara i priča ili nam daje dio svojih misli. U tome sam slična svome ocu. Moje doživljaje iz škole pričam mami, jer je ona tu. Ja sam mislila da se moj otac ne zanima za sve to, ali sam se prevarila. On nam nikada ne govori da nas voli, on se izražava drukčije. Nadam se da ću svoga oca upoznati u mome životu.
Njegove strahove i osjećaje, njegovu čežnju i još puno toga.
I za kraj možemo zaključiti ovo naše razmišljanje molitvom:
Gospodine Isuse Kriste, pozvao si nas da idemo s tobom Ocu. Želimo ostati s tobom na putu u svako doba. Budi Riječ koju slušamo i slijedimo. Budi Svjetlo koje nas obasjava. Budi Snaga koja nas ispunja. Budi Branitelj koji nas ne napušta. Daj nam da budemo savršeno jedno s Tobom i da dospijemo do vječne punine. Amen.
Fra Jozo Župić
