Crkvene novine münchenske nadbiskupije od 26. travnja 2020. na stranici 31. donose tekst novinara i književnika Alfreda Sobela pod naslovom Kad fra Aquilino poziva. U tom tekstu prikazan je razgovor između franjevca fra Aquilina kojemu su 84 godine i radi u velikoj dvorani bolnice u Bergamu u kojoj se nalaze mrtva tijela onih koji su oboljeli od koronavirusa i umrli su. Svi će oni biti kremirani zbog opasnosti od zaraze. Ali prije toga fra Aquilino poziva rodbinu i stavlja svoj Smartfphone na lijes, da bi se rodbina mogla oprostiti od svojih najmilijih i s njime moliti za njihove duše.
Slijedeći dijalog posvećen je svima koji su se za vrijeme korona-pandemije zalagali za druge.
Fra Aquilino, stari franjevac, otvara vrata bolničke dvorane s mrtvim tijelima u kojoj su posloženi mnogi lijesovi. Kad se približio jednome lijesu, izvadi iz svoga habita Smartphone i utipka broj.
Laura Mazzola: Halo?
Fra Aquilino: Halo? Govorim li s obitelji Antonele Mazzola?
Laura Mazzola: Da, ovdje je unuka, Laura Mazzola.
Fra Aquilino: Ovdje je fra Aquilino. Želim vam izraziti moju sućut zbog smrti vaše bake. Nalazim se u dvorani s mrtvim tijelima naše bolnice gdje su dovezli i vašu baku. Stojim do nogu lijesa.
LM: Da, prekjučer su nas izvijestili o smrti naše bake. Bilo je za očekivati da ona neće preživjeti u bolnici. Ali usprkos tome za mene je to, kao da je cijeli svijet stao.
FA: Gospođo Mazzola, čujete li me? Ja vam ne mogu biti puno na uslugu, ali mi se možemo zajedno pomoliti za vašu baku. Stavit ću moj handy na lijes, tako da vas vaša baka može čuti. Govorite s njom i oprostite se s njom. Recite joj što biste joj još željeli reći.
LM: Da, molim vas da molite. Moja je baka molila svaku večer. Klečala je pred svojim krevetom, sklopila bi ruke i prekrižila bi se. Tada je počela moliti. Još i sada čujem njezin glas: „O sveti Josipe, izlij blagoslov s neba na kuću.“ Svaku večer je ona to molila. „Ovdje nad malim stadom, da se poveća ljubav i jedinstvo.“ Bila je uronjena u molitvu kad bi izgovarala rečenice koje su se meni činile zagonetne.
FA: Vaša je baka bila dobra žena. Sada se pomolimo: U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici i odveli te u sveti grad Jeruzalem. Zbor anđeoski te primio i po Kristu koji je za tebe umro, imala ti vječni pokoj.
LM: Da, to je bilo lijepo. Hvala.
FA: Sada stavljam moj Smartphone na lijes vaše bake, da možete razgovarati s njom. Kažite joj što ste joj uvijek željeli reći.
LM: Rado. Halo, draga bako. Nedostaješ mi u ovim vremenima. Ti si se uvijek brinula za mene. Ti si uistinu bila moja mama. Nedostaju mi tvoje ruke s kojima si mi dolazila ususret. Nedostaje mi tvoj stol što si ga s puno ljubavi pokrivala kad sam te posjećivala. Ne mogu zaboraviti kako si bila očajna kad si tražila svoje naočale: „Ah, dijete, opet su nestale naočale, i ne mogu ih naći.“ Ne mogu zaboraviti priče koje si mi pričala dok smo zajedno ležale u krevetu a ja sam se bojala mraka. Kad bih kasno došla kući uvijek sam puno pričala, a ti si me pažljivo slušala. Čvrsto sam uvjerena da i dalje živiš. U nebu kod Boga, kod Gospe, koju si tako ljubila. Da, ti i dalje živiš u mome srcu. Daj da osjetim, da si mi blizu, jer si za mene puno više nego što smrt može uzeti. Beskrajno mi nedostaješ.
FA: Svaku tvoju riječ, Laura, tvoja je baka čula. Ona je bila dar za tebe i dala ti je sigurnost da izdržiš u životu. Riječi i ljubav koje je ona živjela, nosit će te i dalje. Siguran sam da će to biti kroz cijeli život. Jedan takav život se ne gasi nego se sve čuva u sjećanju i ostaje za tebe.
LM: Da, fra Aquilino, vjerujem. Iako njenu blizinu trenutno ne osjećam, jer sam žalosna. Tu je jedna velika praznina. Ali se ne smijem izgubiti u mojoj žalosti, jer to ne bi željela moja baka.
FA: To sigurno ona ne bi željela. U to sam siguran. Hoćemo li zajedno izmoliti Oče naš.
LM: Da, izmolimo još jednu molitvu. „Zdravo Marijo“. Tu je molitvu voljela moja baka i svaki dan ju je molila.
ZAJEDNO: „Zdravo Marijo…“
LM: Tisuću puta hvala, fra Aquilino za poziv i za riječi.
FA: Svako dobro, Laura. Budi zaštićena.
Završeno telefoniranje.
Život je nama ljudima vječno pitanje na koje ne možemo dati temeljit odgovor, također i za mene svećenika. Nikada ne biva gotovo s bdjenjem uz mrtvački lijes. Ali ovi časovi u krematoriju bolnice s mnogim mrtvima koji su umrli od koronavirusa i razgovori s rodbinom puno su me naučili. Dok su umorni plakali, otkrit će kako je dragocjen i lomljiv život svakoga pojedinoga od nas. Kako je dragocjen svaki trenutak. Kako je značajna svaka riječ i svaka mala gesta na licu smrti. Život je sastavljen od puno malih stvari. Zahvalimo za dar života. Da, kao što je beskonačno dragocjen život – također i za Boga.
Preveo s njem.: fra Jozo Župić
