Promet je ovih dana malo pojačan po gradu. Tu i tamo motori buče jače. Sve zavisi tko sjedi za volanom. Gas, gas. Je li to iz bijesa ili je netko jedva dočekao slobodu u kojoj je i prije tako postupao. Dok pješaci prolaze za vrijeme zelenog signala, iz automobila odjekuje bučna glazba. Ako nema gasa onda nek se čuje glazba. Čuju se pjesme na njemačkom, turskom engleskom jeziku.
Dok sam čekao prolaz za pješake na nekoliko željeznih stupova zapazio sam cedulje na njemačkom jeziku rukom ispisane: Susjedi pomažu starijima. Ja kupujem za vas, idem na poštu i u apoteku. Jednostavno otrgnite cedulju s mojim brojem i nazovite me. Tko želi sudjelovati neka jednostavno napiše svoj broj na jednoj slobodnoj cedulji.
Te su cedulje bile i na kućnim ulazima, prozorskim staklima. Ljudi su drugima nudili svoju pomoć kao znak suosjećanja i blizine usred prisilne distance. To podsjeća na situaciju prazajednice iz Djela apostolskih: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko… Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao“ (Dj 4,32-35).
Navečer sam čuo pohvalu preko televizije na račun mladića i djevojaka koji su se prijavili Crvenom križu kao volonteri, dobrovoljci i nađoše vremena da starijima i nemoćnima i siromašnima nose hranu pred vrata i sve što im je u ovim danima izolacije potrebno. Nazvani su herojima. Lijepo je to čuti, a još je ljepše čuti starije koji makar teško hodaju smognu snage i riječima i pogledima zahvaljuju tim mladim osobama na pažnji, brizi i ljubavi koju crpe iz izvora dobrote na kojemu se napajaju njihove duše.
Jednom zgodom reče Isus: „Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“ (Mk 9,41).
U vrijeme koronavirusa mnogi nisu dobili samo čašu vode nego su osjetili dobrotu srca na razne načine. O tome je pisano i pisat će se. Govorilo se i govorit će se. I neka i dalje bude na snazi dobro je činiti dobro. Ljudska pamet je domišljata, kreativna, djelujuća. Najednom se pred nama pokažu osobe koje je netko nadahnuo. U njima je živ duh.
Dobro je da nam mediji još više donose takve slike i prizore koji potiču na dobro, a ne da živimo u strahu, neizvjesnosti kao da smo ostavljeni, napušteni i kao da nema nikoga tko bi nam pomogao. A ima. Vidimo i divimo se. Hvala i onima koji su došli na ideju da lijepe cedulje po stupovima, na kućnim ulazima i po prozorskim staklima. Oni su dobri virusi. Oni se suprostavljaju koronavirusu. I on će na kraju biti pobijeđen.
Koronavirus na svoj način je odigrao također jednu ulogu i probudio ljudska srca na solidarnost, zajedništvo, pažnju jednih prema drugima.
Svakoga dana u našu kapelu bl. Alojzija Stepinca dolaze vjernici različite dobi. Maske na licima. Dezinfekcija ruku na ulazu. Zajedno slušaju Riječ Božju. Pristupaju svetoj pričesti. Vraćaju se kućama nahranjeni duhovnom hranom. Dao Bog da i u njihovim domovima može zaživjeti obitelj poput prve kršćanske zajednice, da svi budu jedno srce i jedna duša. Bili su na izvoru dobrote i kao što rijeka izvire i teče prema moru, tako i život svakoga pojedinog ulijeva se u kućnu Crkvu, da pred braćom i sestrama u vjeri i pred čitavim svijetom iako taj ne razumije, daju svjedočanstvo o Bogu, koji se čovjeku nudi kao dar. To ujedno znači jedno odgovarajuće djelovanje, „da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt, 5,16).
Fra Jozo Župić
