AKTUALNO PROMIŠLJANJE: Djelovanje Duha Svetoga

„Duh Sveti ne čini ništa, on daje nama da činimo.“ Ta naglašena formulacija jest provokacija koju je izrekao Pierre Ganne. Mi ipak znamo što sve čini Duh Sveti! Zar mi uzalud molimo kroz devetnicu Duha Svetoga da nas prosvijetli, savjetuje, jača, tješi i šalje? Prije svega on uprisutnjuje Krista. To počinje s Marijom kojoj je anđeo rekao: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti“ (Lk, 1,35). I ona donosi na svijet Sina Božjega. To se nastavlja do danas u slavlju Euharistije. Mi dozivamo da Božji duh siđe nad kruh i vino, da bi se u njima uprisutnio Krist.
Tjednima zbog koronavirusa bilo je nemoguće javno slavlje Euharistije. Ali smo mogli otkriti što to znači da Božji duh uprisutnjuje Krista u svakidašnjici i u mome svkidašnjem životu. Ja sam u krštenju primio Duha, Krist živi u meni i ja u njemu – također u radu ili u kupovanju. On je stvarno tu! Ako pokušavam nasljedovati Isusa, uzeti na sebe njegov križ i nositi ga iza njega, tada sam uz njega, tada je on tu. Tu doživljavam stvarnu prisutnost Krista.
Isus je obećao da će stanovati u nama ako se budemo čvrsto držali njegove riječi. Ako dakle ljudi pokušaju činiti to što Isus kaže, tada je on tu: Isus je tu gdje netko preuzima odgovornost za druge. On je tu gdje ljudi opraštaju, uspostavljaju mir i milosrdni su. On je u onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću. To je stvarna prisutnost Kristova!
Mi se zovemo „kršćani“. U svakom kršćaninu treba susresti nešto od Krista. Po nama kršćanima Krist želi biti stvarno prisutan u svijetu. Nije samo Kristovo tijelo na oltaru, nego smo također svi mi kao Crkva Kristovo tijelo. I još nešto, Isus sasvim jasno kaže: Tko prima jedno dijete u njegovo ime, ili jednoga stranca, taj prima njega. Što činimo drugome čovjeku, to činimo njemu.
On je sakramenat oltara, ali također sakramenat brata i sestre. „Vi ste znak, misterij Kristove prisutnosti“, doviknuo je papa Pavao VI. 1968. godine u Kolumbiji desetcima tisuća seljaka i nadničara.
„Sakramenat Euharistije nudi nam njegovu skrivenu prisutnost, živu i stvarnu. Vi ste također sakramenat, sveta slika Gospodinova u svijetu.“
Duh sveti ne čini ništa, on nam daje da činimo? Ipak kažimo: Duh Sveti čini nešto, i u tome nešto on nam daje da činimo. On želi uprisutniti Krista, ne samo u Euharistiji, nego po meni, u svakidašnjici.
Vitkor Emil Frankl jednom je rekao: „Ako život uopće ima smisao, onda i patnja mora imati smisao. Ne radi se samo o tome što se trpi, nego kako se nju prihvaća!“
Ovih dana Crkva se pozivala na stoti rođendan Ivana Pavla II., koji je bio 18. svibnja. Jasno, da je živ. Sjetimo se što je taj veliki papa, a sada svetac Crkve govorio: „Put Crkve je čovjek, konkretni čovjek, ne samo idealni kojega sanjamo, nego konkretni čovjek u svojim socijalnim, društvenim, političkim, religioznim dimenzijama.“
Pred nekoliko dana rekao je za njega münchenski kardinal Marx: „Papa Ivan Pavao II. bio je u sebi pobožan čovjek, u klasičnom smislu, čovjek molitve, čovjek duhovnoga života. Ali potpuno budan za probleme vremena, pažljiv za to što se događa u svijetu, radoznao za nove misli, za dijalog, za razgovor s onima koji misle drukčije U tom papi na osobit način povezane su dvije stvari: duboka, duhovna pobožnost i budnost za današnji život. Ne mislimo samo o prošlosti nego mislimo i za danas, govorimo s ljudima današnjice.“
Papu je vodio i nadahnjivao Duh Sveti. Crkva vidi da su svi njezini darovi i zadaće utemeljeni u Duhu Svetom. Stoga postoji duga tradicija molitve Duhu Svetom. Njega se zove prije svakoga Koncila, prije svake Sinode, prije svakoga zasjedanja i sjednice.
Duhu Svetom posvećeni su mnogi himni i molitve.
On je Branitelj, Duh mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. On je Duh Tješitelj i konačno onaj koji daruje ljubav prema Bogu i svakomu bližnjemu.

Fra Jozo Župić