Michaela Kaniber, Hrvatica rođena u bavarskom gradiću Bad Reichenhallu, trenutno obnaša dužnost u Vladi Bavarske kao ministrica za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo. Dijete je hrvatskih iseljenika koji su sredinom šezdesetih emigrirali iz Hrvatske u Njemačku. Ističe kako je vjera bitna u njezinom životu te kako kršćanskim vrijednostima uči i svoju djecu. Naša sugovornica stoga naglašava kako „kršćanska vjera daje najbolje temeljne vrijednosti za izgradnju obitelj, ali i društva i državâ. A to se odnosi i na sve nekršćane jer su kršćanske vrijednosti izvrsna, univerzalno primjenjiva osnova za humanost, poštovanje i dostojanstvo, ali i za predanost radu i pozitivnom djelovanju.“
Za početak, recite nam nešto o sebi. Tko je Michaela Kaniber?
Vrlo rado: Rodila sam se 1977. u Bad Reichenhallu, u Bavarskoj, nakon što su moji roditelji nekoliko godina ranije emigrirali iz Hrvatske u Bavarsku. Moji roditelji, Mara i Josip Brekalo, potječu iz Aržana/Prisika. Voljela bih da sam kao mlada osoba mogla završiti srednju školu i fakultet, no moj je otac tada imao druge planove za mene. Htio je da sudjelujem u obiteljskom ugostiteljskom poslu. Iz tog sam razloga završila srednju školu, a potom i program obuke za stručnog poreznog asistenta. S 21 godinu udala sam se za svog supruga, policajca, i s njim dobila tri predivne kćeri.
Kako je tekla vaša politička karijera, tko Vam je bio uzor i kada se dogodio presudan trenutak da se počnete ozbiljno baviti politikom?
Zapravo se i dan danas ponekad iznenadim kada pomislim da sam završila u politici. To zapravo nikada nije bio moj konkretni životni cilj. Međutim, kad su mi djeca bila mala, kao mlada sam majka bila ljuta na tadašnju situaciju s dječjim vrtićima i na novi Zakon o obrazovanju i skrbi za djecu. Lokalnim sam političarima jasno dala do znanja da sam nezadovoljna i objasnila im svoje mišljenje. Tada sam dobila sljedeći odgovor: Ako želiš nešto promijeniti, moraš se pokrenuti. To sam i napravila. Da ću potom u tako kratkom roku prijeći iz općinskog u regionalno vijeće, a nakon toga iz parlamenta savezne zemlje u kabinet, o tome nisam mogla ni sanjati. I danas svojim zadatcima pristupam s velikim poštovanjem i još sam uvijek vrlo zahvalna što sam dobila priliku oblikovati Bavarsku i što mi je ukazano toliko povjerenje. Kao što sam i rekla, politikom se nisam počela baviti zbog nekakvih uzora, već zbog konkretnih tema koje sam smatrala bitnima. Međutim, naš tadašnji premijer dr. Edmund Stoiber i njegov tadašnji glavni tajnik dr. Markus Söder jako su me se dojmili i oblikovali moje razmišljanje i postupke. Iznimno me veseli činjenica što Edmund Stoiber i ja još uvijek povremeno razmjenjujemo mišljenja i što sa mnom dijeli svoja iskustva. I danas me svaki put iznova oduševljava kako naš sadašnji premijer, dr. Markus Söder, s jasnim ciljem i odlučno vodi ovu zemlju. Vrlo je svestran.
Vi služite Bavarskoj, kao Hrvatica ste ministrica za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo u Bavarskoj državnoj vladi. Kako uspijevate integrirati svoj hrvatski identitet u poslove kojima se bavite u Bavarskoj državnoj vladi?
Moja hrvatska narav često mi pomaže da strastveno i odlučno zastupam određene interese (smijeh). No sad zaozbiljno, smatram da smo mi Hrvati vrlo srdačan i domoljuban, a istovremeno otvoren i izravan narod. To nas povezuje s Bavarcima koji su nam u tom pogledu vrlo slični. A to mi u velikoj mjeri pomaže u mnogobrojnim razgovorima s poljoprivrednicima i vlasnicima šuma. Jasno izražena mišljenja i pouzdanost, a ipak ljudski pristup – to su osobine koje se i ovdje iznimno cijene. Inače, velika mi je čast što mi je naš premijer 2019. godine povjerio predsjedanje bavarsko-hrvatskim Vladinim povjerenstvom. To je povjerenstvo blagoslovljena institucija koja već više od 50 godina jača i razvija suradnju između svih resora. Ona je pokretač našeg partnerstva. Uvijek me veseli kada mogu spojiti ove dvije divne zemlje.
Jedan od najvećih Bavaraca, papa Benedikt XVI., rekao je: „Osnovna vizija svih kultura je: Poštuj ono što je drugima sveto, a posebno poštuj onoga tko je najsvetiji – samoga Boga.“ Koju ulogu igraju Bog, vjera i obitelj u vašem životu?
Veoma veliku ulogu. Moja je obitelj vrlo religiozna i duboko povezana s katoličkom vjerom, što je oblikovalo i moja vjerska uvjerenja. Na mom radnom stolu u Ministarstvu leži križ, a u službenom vozilu imam bočicu sa svetom vodom. Uvjerena sam da je upravo Bog tako htio da sam relativno dobro prošla u teškoj automobilskoj nesreći koju sam doživjela krajem prošle godine i da sam se potpuno oporavila.
Naša kršćanska vjera daje najbolje temeljne vrijednosti za izgradnju obitelj, ali i društva i državâ. A to se odnosi i na sve nekršćane jer su kršćanske vrijednosti izvrsna, univerzalno primjenjiva osnova za humanost, poštovanje i dostojanstvo, ali i za predanost radu i pozitivnom djelovanju.
Znate istaknuti da ste dijete Hrvatske katoličke misije. Prema vašem mišljenju, imaju li hrvatske katoličke misije i u ovo doba globalizacije svoje značenje i ulogu u oblikovanju hrvatskog identiteta i inkulturaciji Hrvata u njemačko društvo?
Hrvatska katolička misija je tijekom mnogih desetljeća svog rada bila vrlo korisna i mnogim je ljudima pomogla da se snađu u svom novom domu i da prevladaju poteškoće. I dan danas to čini vrlo uspješno. Radi se o vrlo blagoslovljenoj instituciji. Čvrsto vjerujem da će našem državnom i društvenom poretku i ubuduće biti potreban kršćanski temelj. To u doba globalizacije i digitalizacije vrijedi više nego ikad jer je upravo zbog takvih velikih trendova sve važnije imati čvrste korijene. Hrvatska katolička misija pomaže ljudima u tome.
Koju biste poruku poslali mladim Hrvatima u Njemačkoj, kako ih potaknuli na veće sudjelovanje u društvenom i političkom životu?
Mladim Hrvatima bih jednostavno poručila ono što je moj otac uvijek govorio meni. Ova zemlja, mislio je prije svega na Bavarsku, ali i na Njemačku, nudi nam svima tolike mogućnosti. Trebali bismo zahvalno iskoristiti te mogućnosti i od njih učiniti najbolje što možemo. A ako ovoj zemlji nešto uspijemo vratiti, tada svi imaju nekakvu korist. Tko ovdje otvoreno pristupa ljudima, otvara si mnoga vrata i puteve. Uvijek se isplati angažirati se. Jer tko se ne angažira, mora se pomiriti s činjenicom da drugi odlučuju o njegovoj sudbini. A nikada dosad njemačko društvo nije bilo tako otvoreno prema migrantima kao danas. Našim je precima bilo mnogo teže. I mogu svakome poručiti iz vlastitog iskustva da je veliko zadovoljstvo biti dio zajednice.
I još poruka za kraj svim našim čitateljima u Njemačkoj i Domovini.
Podržavajte sve što povezuje ljude. Nebitno je radi li se o volontiranju na licu mjesta ili o prekograničnoj razmjeni iskustava. Uvijek je bolje da ljudi razgovaraju jedni s drugima, umjesto da razgovaraju jedni o drugima. I budite ponosni na svoj dom. Nekad se našalim pa kažem: Mora da me je dragi Bog jako volio kada mi je podario dvije divne domovine – Hrvatsku i Bavarsku. Unatoč svim brigama i problemima s kojima se u svakodnevnom životu povremeno susrećemo, ne smijemo zaboraviti u kakvim sjajnim zemljama živimo, posebno u usporedbi s globalnim okolnostima.
Razgovarao Ivan Gavranović