Od 1. do 3. listopada u HKŽ München je održana duhovna obnova koju je predvodio fra Ivan Maletić, osnivač humanitarne udruge „Fra Ante Antić“ u Zagrebu. Duhovna obnova je ujedno bila i proslava svetkovine sv. Franje te spomena na 800. obljetnicu smrti svetoga oca Franje Asiškog, u godini koju je proglasio papa Lav XIV.
Prvoga dana duhovne obnove je nakon svete mise i klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom održano predavanje u kojem su vjernici mogli čuti početke života svetoga Franje, koji je, kako je naglasio voditelj, do u tančine živio Evanđelje.
Govorio je o važnosti duhovne obnove služeći se riječima sv. Pavla koji poziva kršćane, da se ne suobličuju ovome svijetu. Ako nema duhovnih obnova onda ćemo se suobličiti ovome svijetu i u srcu ćemo nositi ono što nam svijet daje. I, to ćemo nažalost prenositi na naše obitelji. Stoga treba puniti svoje srce i pamet Bogom, kako bismo istinski živjeli kršćanstvo. Stoga je Bog uzeo svece, oblikovao ih i vratio u svijet.
Osvrćući se Evanđeljem dana, istaknuo je tri točke koje Isus stavlja na razmišljanje. On nam daje poslanje da svjedočimo Isusa Krista u ovome svijetu. Poziva nas na zajedništvo života kako bismo jedni drugima bili korektiv i kako bismo jedni druge popravljali, i tako postali svjedoci vjere. To poslanje i zajedništvo trebam natopiti molitvom.
Za vrijeme svete mise blagoslovljena je nova misnica s likom sv. Franje, a cijelu misu i klanjanje svojom pjesmom animirali su mladi iz Poinga, predvođeni pastoralnom suradnicom Anamarijom Andrijević.
Drugoga dana duhovne obnove, na spomendan Svetih anđela čuvara, 2. listopada, voditelj duhovne obnove fra Ivan Maletić govorio je o srdžbi i zavisti i o tome kako je na njih gledao sv. Franjo Asiški. Kapela bl. Alojzija Stepinca i ovoga puta bila je dupkom puna. Vjernici su u velikom broju pristupili sakramentu pomirenja.
Sveti Franjo Asiški smatra da su srdžba i nemir najveće zapreke duhovnom životu i čistoći srca, jer sluzi Božjem ne smije biti odvratno ništa osim grijeha. Srdžba uništava ljubav i pravo siromaštvo duha. Ako se sluga Božji uznemiruje i srdi zbog tuđeg grijeha, umjesto da reagira iz ljubavi, time zapravo “zgrće sebi grijeh”. Sv. Franjo je poučavao da đavao likuje kada kroz srdžbu i žalost ugasi duhovnu radost u čovjeku. Zato je od svoje braće tražio očuvanje unutarnjeg mira bez obzira na životne tegobe.
Sveti Franjo upozorava da čovjek ne smije biti zavidan svom bratu na dobru koje Gospodin govori i čini po njemu. Umjesto zavisti kršćanin treba gajiti poniznost i radovati se uspjehu i darovima svoga brata.
Molitvom krunice, pjevanom svetom misom i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom uz spomenuti nagovor voditelja duhovne obnove, uspješno je završio i ovaj drugi dan, kao priprava za svetkovinu sv. Franje. Pjevanje su animirali mladi i s. Nikolina Bilić.
Treći dan duhovne obnove u HKŽ München, u kapeli bl. Alojzija Stepinca, 3. listopada, protekao je u razmišljanju o molitvi, o kojoj je govorio voditelj duhovne obnove. Bog hoće da početak dana započnemo s molitvom, rekao je fra Ivan, pa makar to bilo petnaest minuta nakon što smo se ustali i tako kroz tu molitvu posvećujemo se Gospodinu. Također je važno pronaći mjesto za molitvu. Treba moliti srcem. Pozivajući se na sv. Franju, ustvrdio je da je vrlo važno znati svima oprostiti. Moje srce je zatvoreno ako ne opraštam, i stoga molimo Boga da to možemo učiniti. Kad je srce otvoreno, Bog može ući u srce. Kad se ja mijenjam, onda se i drugi oko mene mijenjaju. U molitvi tražiti kraljevstvo Božje. Savjet sv. Franje je da molimo i da tražimo volju Božju. Sveti Franjo je u miru mogao imati odnos s Ocem. Onda je iza molitve odlazio propovijedati, naučavati i djelovati. Stoga je poput mobitela kojega u noći punimo, potrebno puniti svoje srce molitvom, rekao je fra Ivan.
U koncelebraciji s fra Ivanom još su slavili fra Frano Čugura, župnik, fra Oliver Marčinković, dušobrižnik, fra Slaven Čeko, dušobrižnik i gost don Vatroslav Siketić.
Za vrijeme mise i za vrijeme Obreda Preminuća nakon mise, pjevao je zbor mladih pod vodstvom s. Nikoline Bilić. Obred Preminuća sv. Franje predvodio je fra Frano Čugura, župnik, a Večernja se molila u dva kora, svećenici i narod. Pjevane solističke dionice antifona pjevao je fra Slaven Čeko.
Psalmi, upaljene svijeće, i replika križa iz crkve sv. Damjana u Asizu pred kojim se u svoje vrijeme molio sv. Franjo, približili su nam Sveca koji je prema izvješću sv. Bonaventure, “dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem”.
Po završetku obreda, fra Frano Čugura čestitao je imendan svima onima koji nose ime Sveca, svetoga Franje.
Tekst i foto: fra Jozo Župić