U subotu, 12. rujna, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Koblenz održan je po drugi puta “Stepino” pješačko hodočašće blaženome Alojziju Stepincu.
Pobožnost i čašćenje blaženoga Alojzija Stepinca je prisutno u svim hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj. U tome nije iznimka ni Hrvatska katolička misija Koblenz koja se može pohvaliti Stepinčevom bistom na javnom gradskom trgu, što je, za sada, jedinstveno u Njemačkoj.
U svojoj privrženosti svetačkom liku kardinala Stepinca, vjernici misije Koblenz su, predvođeni voditeljem Misije vlč. Stjepanom Zadravecom, u drugu rujansku subotu 2025. godine pokrenuli hodočašće koje vodi do crkve sv. Franje u Koblenzu ispred koje se nalazi cilj hodočašća, bista blaženoga Alojzija Stepinca. A da bi ta lijepa zamisao uistinu zaživjela i s vremenom postala tradicija, vjernici HKM Koblenz nastavili su ono što su započeli godinu ranije.
Tako su i ove godine, u subotu 12. rujna, iz različitih mjesta, u različito vrijeme i svatko svojim ritmom, krenuli prema zajedničkom cilju. Neki u manjim, neki u većim skupinama, a neki i sasvim sami, ali svi ujedinjeni u postojanoj molitvi i ustrajni u hodočašćenju pješice blaženome Alojziju Stepincu.
A hodočastilo se pješice iz različitih krajeva Misije i šire, iz nešto bližih Vallendara, Neuwieda, Andernacha, Polcha, Simmerna, Bopparda i Rheinbrohla, ali i iz trideset do gotovo pedeset kilometara udaljenijih mjesta poput Montabaura, Oberhonnefelda, Rheinbrohla, Cochema i Ahrweilera. Vjernicima iz misije Koblenz su se pridružili i vjernici iz Ulma, Offenbacha i Freiburga. Odakle god da su krenuli, iz onih bližih ili udaljenijih mjesta, svi su stigli u Koblenz, manje ili nešto više umorni, ali sretni što mogu zajedno moliti pred bistom svoga dragog blaženika gdje ih je sve blagoslovio vlč. Stjepan Zadravec. Potom je uslijedila sveta misa u 17 sati u crkvi svetog Franje koju je predslavio vlč. Stjepan Zadravec.
U prigodnoj propovijedi na hodočasničkoj misi, voditelj Misije je upotrijebio sliku ruksaka kako bi ukazao na ono bitno u životu. „Svi smo krenuli s ruksakom na hodočašće. Možemo vidjeti koliko nam je, što je ruksak teži, hodočašće teže. Što je više stvari u ruksaku, to nam je teže hodati, to se više umaramo. A na hodočašću tek shvatimo koliko nam zapravo malo stvari treba. Tako je i u životu. Često sami sebe opteretimo time da nam puno toga treba i onda nam taj put postane strahovito naporan i težak. A te stvari u našem ruksaku nisu cilj, nego samo pomoć da dođemo do cilja.“
Potom je objasnio kako je uopće došlo do ideje za hodočašćenjem bl. Alojziju Stepincu. „Dvoje ljudi iz naše Misije se jednoga dana odlučilo uzeti ruksake i zaputiti se iz svoga mjesta na hodočašće bl. Alojziju, do Stepinčeve biste. Dogodilo se da sam bio u blizini crkve i vidio ih kada su došli. Na moj upit odakle su došli, odgovorili su da su došli pješice od svoje kuće. Sigurno im ni na kraj pameti nije bilo da će njihov primjer netko vidjeti i da će se iz toga roditi nešto puno više.“ Tako je dvoje hodočasnika dalo ideju da i ostali vjernici HKM Koblenz započnu iz svojih mjesta hodočastiti Stepincu na drugu subotu rujna.
Na kraju propovijedi, vlč. Stjepan je zaželio da svaki korak koji su hodočasnici toga dana učinili bude blagoslovljen, te da Gospodin prihvati i nagradi svaku žrtvu koju su podnijeli. Sve zavjete, molitve, zahvale, čežnje i želje koje su donijeli na oltar, poručio je, Bog će uslišati, ali uz jedan uvjet, da je to uistinu za njihovo dobro i spasenje.
Nakon svete mise priređeno je druženje u dvorištu crkve uz jelo i piće, a također su bile izložene krunice i svijeće koje je pripremila karitativna skupina Hrvatske katoličke misije Koblenz.
Ovim se hodočašćem želi, po uzoru na poznate hodočasničke putove poput Puta svetog Jakova u Španjolskoj, poznatog kao camino, potaknuti hrvatske vjernike u Njemačkoj da se organizira i utemelji vlastiti hodočasnički put, svojevrsni Stepinčev put, odnosno “Stepino”. Pa tko zna, možda će upravo ovaj lijepi koblenški „Stepino“ jednoga dana prerasti granice jedne misije i postati hodočasnički put hrvatskih vjernika cijele Njemačke.
Ivan Gavranović