U četvrtak, 9. travnja, u dvorani doma “Dobri otac Antić”, počeo je tečaj ikonopisanja pod vodstvom Barbare Pycel Andrijanić. Tečaj je završio u utork, 14. travnja. Polaznici tečaja su obrađivali lice uskrslog Krista.
Živimo u vremenu u kojem su mnogi katolici otkrili vrijednost ikona. Ikone nalazimo u redovničkim i monaškim ćelijama, u crkvama, samostanima, kućama, na portalima, na plakatima i molitvenim sličicama, na naslovnicama poznatih katoličkih glasila. Nalazimo ih i u molitvenoj praksi vjernika.
Tako se pojavila i u HKŽ München jedna grupa djevojaka i žena koje su se na poticaj pastoralne suradnice u HKŽ München, Anamarije Andrijević, i uz blagoslov fra Frane Čugure, župnika, oduševile ikonama, pa su od četvrtka, 9. travnja do utorka, 14. travnja u HKŽ München pohađale tečaj ikonopisanja pod vodstvom Barbare Pycel Andrijanić. Tečaj je započinjao u 9 sati izjutra, a završavao bi u 18 sati. Sve se odvijalo u domu “Dobrog o. Antića”. U dvorani je vladala potpuna tišina. Netko reče: “Molitva pred ikonom s upaljenom svijećom uz miris tamjana i Božju riječ pruža snažno i intimno duhovno iskustvo, koje hrani um, duh, dušu i osjetila, pa čovjek kao cjelovito biće uranja u neizmjerno otajstvo Božje blizine.”
Polaznice su upoznale temelje ikonopisanja. I svima njima ostaje ikona kao znak nazočnosti onoga koji je na njoj predstavljen.
Voditeljica je rekla da u ikonopisanju nema slučajnosti, sve je određeno – od kompozicije preko gesta likova na njoj do boja. Samo najvrsniji ikonopisci stvaraju neke nove forme. Ali, i one moraju biti u skladu s Evanđeljem i kanonima geometrije ikona.
Ikona Majke Božje u Rimu
Ako ste bili u Rimu, i pohodili baziliku Svete Marije Velike, mogli ste vidjeti ikonu Majke Božje nazvanu Salus populi Romani – Spasenje naroda rimskoga. Prema predaji ovu ikonu naslikao je sv. Luka evanđelist i navodi se da ju je u Rim donijela sv. Helena, majka cara Konstantina. Rimljani od Srednjeg vijeka časte ovu ikonu osobito u vremenima raznih pošasti kao što je bila kuga.
U vrijeme pandemije korone ova je ikona bila donesena na Trg sv. Petra.
Pred tom ikonom papa Franjo položio je zlatne ruže prigodom svetkovine Bezgrješnog začeća Bl. Djevice Marije 2023. godine, kao opipljivi znak svoje odanosti ovoj ikoni, dodavši da molimo za dar mira i za cijeli svijet. Ne zaboravimo da Mariju zazivamo u litanijama Ružo otajstvena.
Lik Krista uskrsloga
Papa Lav IX., u prvom poznatom dokumentu koji se odnosi na običaj blagoslova zlatne ruže (1409.), izričito piše da je ona znak poštovanja prema križu: “Quia eo tempore victoria recensetur D. N. J. C., qui in te passus est, o Crux sacratissima, tunc timenda, nunc appetenda et colenda – O presveti Križu, u ono vrijeme pobjede Gospodina našega Isusa Krista, koji je na tebi trpio, bojali smo te se, a sada te želimo i klanjamo ti se.”
Polaznice tečaja izabrale su lik Krista uskrsloga. “Gledati ikone znači približiti se njihovu prototipu, a to je Sveti, Svevišnji, Neizrecivi, Nedokučivi. Kristov je pogled istovremeno i smiren, i milosrdno blag, i upozoravajući. Njegov pogled u isto vrijeme umiruje, tješi, liječi, prekorava i poučava. Pred njim čovjek mora biti posve otvoren, iskren i istinit.”
Dani i sati provedeni nad papirom urodili su plodom. Krist je uskrsnuo po njihovim rukama, oživio u njihovim srcima, i radosno su ga pokazale vjernicima koji su u nedjelju 12. travnja nakon svete mise u kapeli bl. Alojzija Stepinca, pohrlili vidjeti djela ruku polaznica i zajedno s njima zahvaliti Kristu na darovima kojima ih je obdario.
Završetak tečaja i misa zahvalnica
Tečaj ikonopisanja završio je u utorak, 14. travnja prije podne. Po završetku tečaja sudionice su prisustvovale svetoj misi zahvalnici u kapeli Bl. Alojzija Stepinca. Misu je slavio fra Jozo Župić koji je za vrijeme svete mise blagoslovio njihove ikone i zaželio im puno duhovne radosti i da i dalje nastave svoj životni hod pod vodstvom Duha Svetoga. Znakovito je također da se to dogodilo u godini 800. obljetnice preminuća sv. franje Asiškoga (1226. – 2026.), koji je po uzoru na Krista nosio Isusove rane, pa su se sve sudionice fotografirale uz njegov lik.
Sve one dale su i svoje iskaze, svoja svjedočanstva pohađanja ovoga tečaja. Donosimo u cijelosti njihova razmišljanja:
Oplemenjena sam
Ovo iskustvo me oplemenilo jako. Vrlo bitno za ikonopisanje je da nije potreban talent. Ja koja posjedujem talent, darovan od Boga, taj talent mi je u pojedinim momentima stvarao i prepreku jer se nisam mogla u određenim trenutcima fokusirati na ravnomjerni potez, zadanu formu. Tu sam se vježbala u urednosti i u poslušnosti zadane forme. Osobno mi je Gospodin progovorio u dva navrata. Isusa kojega sam nacrtala je moj Isus, dio mene i na toj slici su moje karakteristike.
Jedno predivno duboko-duhovno iskustvo koje postaje nezaboravni dio mene. Htjela sam ovo i Isus me pozvao. Hvala i slava Isusu!
Anamarija K.
Sav u svjetlu, sav u sjaju!
Za mene je bilo jako izazovno upisati ovaj tečaj. Pratile su me misli što sve mogu učiniti u tih pet dana. Odlučila sam izmoliti krunicu i donijeti odluku kao što to inače radim. Za vrijeme krunice žalosnih otajstava došla mi je misao kako ću na ikonopisanju cjelivati Isusove rane na licu slikajući ga i vraćajući mu Njegovo pravo lice koje je imao prije svoga križnoga puta i znojenja krvlju. To se i desilo. Moja ikona Isusa ispala je sva u svjetlu poput Isusa nakon uskrsnuća – sav u svjetlu, sav u sjaju!
Ovaj put ikonopisanja bio je i moj put ozdravljenja i iscjeljenja. Bilo je tu puno suza, ali i smijeha, no najviše onoga što se odvijalo duboko u meni gledajući u Isusa iz dana u dan. Živo iskustvo pjesme “Gledaj, On te gleda.”
Minea M.
Moj hod s Njim
Ovo iskustvo pisanja ikona za mene je put života za Isusom. Od prazne, bijele daske, – moj život bez Njega – do slike koja nastaje kroz boje, pogreške i strpljenje. Svaki potez nosi moj hod s Njim, a svaka nesavršenost postaje dio tog odnosa. Na kraju, ne nastaje samo ikona, nego svjedočanstvo i duhovno nasljeđe koje ostavljam djeci.
Anita H.
Hvala Isuse
Sudjelovala sam na tečaju ikonopisanja zbog preporuke i svjedočanstva jedne drage osobe i prijateljice. Ne znam slikati, nisam stručnjak, ali sam došla s pouzdanjem u Isusa i iz znatiželje. Bila sam sigurna da će mi isus u tome pomoći. U prvom trenutku, na prvom sastanku sa voditeljicom i sudionicima dobila sam dojam o tome što me čeka i kako bi trebao izgledati rezultat. Zadatak je bio, slikati Isusovo lice na rubcu.
Puna revnosti počela sam slijediti upute Basije (Barbare), jedne vrlo drage i strpljive osobe i naše voditeljice. Morala sam puno puta prihvatiti neke svoje nedostatke i granice, ali Isus me je od početka gledao i nikada nije prevrnuo očima. Trudila sam se da slika/ikona što bolje ispadne. Ali, tek kroz moju nemoć ili nesavršenost u slikanju, sama sam sebi dopustila da ponekad zastanem, pogledam i poslušam. Gledala sam s velikim poštovanjem na prirodne materijale s kojima sam smjela raditi. Slušala sam obogaćujuću povijesnu pozadinu o licu Isusa na rubcu koju je Basia velikodušno podijelila s nama. Slušala sam duhovnu glazbu okružena sa miomirisom svetoga ulja. Divila sam se Gospodinu, što mi je dopustio provesti ove dane s tako divnim ženama. Da nas je pozvao na ovaj tečaj, na duhovnu obnovu.
Bila sam okružena sa snažnim svjedočanstvima, savjetima iz osobnog iskustva, zajedničkom molitvom i Isusovim pogledom. Doživjela sam njegovu ljubav za mene. Kako divno provedeno vrijeme. Hvala Isuse.
Jasmin D.
Mir i odmor duše
Jako sam se radovala ovome kursu pisanja ikone. Pod molitvom sam dobila nadahnuće, da mi Isus daje odraz svoga lica u tkanini, još prije polaska kursa. Vidjevši da baš takvu ikonu pišemo, sve mi se potvrdilo i još me više fasciniralo. Sve se odvijalo kao da je bila prisutna konstantna molitva. Stvarati lik Isusova lica, pogled u Njegove oči, za mene je to bila duboka meditacija, mir i odmor duše. Voditeljica je jednostavna osoba koja voli Isusa. Zahvaljujem se puno župniku fra Frani što je omogućio ovaj događaj i preporučio ga svima. Jedan od najboljih godišnjih odmora. Svima poručujem, da nije potrebno nikakvo prethodno znanje crtanja ni slikanja.
Sanja B.
Lik Isusa postaje tvoj
Došla sam sa svojim ograničenostima, jer uistinu ne znam crtati. Vrlo brzo sam shvatila da je ikonopisanje dublja priča. Ne radi se o talentu već o puno više. Pisanjem ikone, kako se to kaže, svakim danom ulazeći u različite korake pisanja, lik Isusa postaje tvoj, vidiš sebe, iscjeljujuće je.
Voditeljica ikonopisanja je jedna predivna osoba, osoba puna ljubavi prema tome što radi, tako i na taj način prenosi svojom strpljivošću i oduševljenjem.
Sve one koji osjećaju ili imaju želju, a misle da to ne mogu, je ne znaju crtati, želim ohrabriti da to učine.
Vanja Z.
Tekst: fra Jozo Župić
Foto: Anamarija Andrijević / fra Jozo Župić