Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret časni starina, jedan od onih ljudi koji su bili puni Božjega duha a koje nazivahu i prorocima.
Zvao se Šimun, a Sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Vođen Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama.
Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti „svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela“. Na žalost, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću što će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: „I tvoju će dušu probosti mač.“ Čitav je taj susret majstorski opisao Sv. Luka (2,22-35).
Starac Šimun je u toj svečanoj i izuzetnoj zgodi izrekao i himan: „Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru“. Ta je pjesma hvale duboko ušla u kršćansku svijest, a sve tamo od V. stoljeća moli se svaki dan u Povečerju. Egzeget Lagrange kaže da u Šimunovu himnu ima nešto od melankolije oproštajnoga zbogom.
Starac je blagoslovio Mariju i Josipa, a njegov blagoslov u ljudskim je očima značio odlikovanje. Ljudi uvijek žele da ih blagoslovi sveta osoba.
Spomenimo kako je starac Šimun veoma vezan uz Zadar, kome je zaštitnik, u kojemu se nalazi i njegova crkva te grob. Tijelo Sv. Šimuna bilo je iz Palestine preneseno u Carigrad. Istočnorimski car Justin II. dao je 570. u Carigradu sagraditi crkvu za te časne relikvije. Jedan sačuvani dokument svjedoči da su 1200., Danijel i Antonije Novgorodski vidjeli u Carigradu Šimunov grob. To dokazuje da su relikvije Sv. Šimuna do XIII. st. bile još u Carigradu. Prema jednom gotičkom natpisu, o raki Sv. Šimuna, može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada preneseno u Zadar 1203. Zadrani su mu kasnije podigli lijepu crkvu uresivši je raznim dragocjenostima. Iznad njezina glavnog oltara, dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrni sarkofag Sv. Šimuna. U početku je svečevo tijelo bilo položeno u kamenom sarkofagu, koji se danas nalazi na podnožju glavnoga oltara, a datira iz XIII. st.
J.P., KT
www.nedjelja.ba
