Sveti Ambrozije rodio se, vjerojatno, u gradu Trieru oko 339. Potjecao je iz veoma ugledne rimske obitelji.
Njegov otac bio je visoki carski činovnik u Galiji. Ambrozije je studirao u Rimu govorništvo i pravo. Oko 370. postao je guverner (legatus consularis) u sjevernoj Italiji sa sjedištem u Milanu. Kad je u tom gradu umro arijanski biskup Auksencije, kler i narod jednodušno su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek katekumen.
Taj izbor sigurno nije bio bez višeg nadahnuća. Milano je tada trebao nadbiskupa Ambrozijeva kova. Ambrozije se dao krstiti, a u roku od osam dana primio je sve redove, sve do biskupskoga. Pod vodstvom svećenika Simplicijana, koji će ga kasnije naslijediti, radio je ozbiljno oko toga da stekne što temeljitiju teološku izobrazbu studirajući osobito grčke svete oce. Kao biskup istaknuo se u poučavanju svoga stada, u obrani Crkve protiv poganstva, arijanstva – naučavanja koje je nijekalo Kristovo božanstvo – te protiv drugih hereza.
Bio je vrstan i utjecajan savjetnik i pomoćnik careva: Gracijana, Valentinijana II. i Teodozija Velikog, koji je kršćanstvo proglasio državnom vjerom, a poganstvo zakonom zabranio.
Svoju literarnu djelatnost razvio je ponajviše u propovijedi i katehezi, kojima se posvećivao svim žarom svoga pastirskog bića. Mnogo je tumačio i Sveto pismo općenito u prenesenom i mističnom značenju, izvodeći iz njega moralne pouke za život. Pisao je i dogmatske te polemičke spise o vjeri, o Duhu Svetome, o otajstvima, o pokori, o sakramentima. Glasovito mu je i moralno-poučno djelo O dužnostima službenika. Sv. Ambrozije, koji je na današnji dan 374. bio posvećen za milanskog biskupa, preminuo je u istom gradu 4. travnja 397. pun zasluga za svoju biskupiju, a i za opću Crkvu. Ljubav i briga za dobro Crkve nagnala ga je na putovanje čak u naše krajeve u stari Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu. Kad je, naime, čuo da je ondje umro biskup Germinije, došao je da sudjeluje u izboru novoga biskupa jer je prijašnji bio zatrovan arijanizmom i tek se pred smrt pomirio s istinom o Kristovu božanstvu.
Spomenimo još i to da se, slušajući snažne Ambrozijeve propovijedi, obratio na kršćanstvo i Sv. Augustin.
p. Josip Antolović/ KT
www.nedjelja.ba
