Katolička Crkva se 6. rujna prisjeća starozavjetnog proroka Zaharije, pretposljednjeg, jedanaestog, od 12 takozvanih malih proroka.
Pretpostavlja se da je osim proročke obavljao i svećeničku službu, a djelovao je za vladavine perzijskog kralja Darija, krajem VI. stoljeća prije Krista. On sam u svojoj knjizi za sebe kaže da je sin Berekijin koji je sin Idonov. Inače, o njegovu životu znamo malo.
Zaharija je obavljao proročku službu sve do pod svoje staračke dane u Babiloniji, a onda se vratio u domovinu iz babilonskog sužanjstva.
U svome narodu uživao je veliko poštovanje te imao veliki utjecaj na rješenje tadašnjih društvenih problema u Izraelu. Iz svojih se proroštava pokazuje kao čovjek koga u životu vodi velika ljubav prema domovini pa u tome može služiti kao uzor zdravog rodoljublja.
Prorok je isto tako pun ljubavi prema hramu i Gospodnjem zakonu.
Njegova velika ljubav prema vlastitom narodu nije ga priječila u zdravoj otvorenosti prema svim drugima. Uravnoteženost je također jedna od lijepih značajki proroka Zaharije. On nikad ne naviješta prijetnje i kazne, a da ne bi naviještao oproštenje, sreću i blagostanje.
Zaharijino ime na hebrejskom znači Jahve opominje.
Ž.I., KT
www.nedjelja.ba
