Hrvatska katolička župa (HKŽ) Main-Taunus/Hochtaunus (sa sjedištem u Kelkheimu) tradicionalno je proslavila Tijelovo i Dan župe, u četvrtak 31. svibnja, ispred Bergkapelle u Hofheim am Taunus.
Misno slavlje predvodio je i propovijedao o. Frano Prcela, u zajedništvu s o. Diethardom Zielsom i domaćim župnikom fra Antom Markovićem. Prcela je u propijedjedi istaknuo kako nam se nameće pitanje: Kakva je to svetkovina Tijelovo da joj se može dogoditi takva krajnost percepcije sve ili ništa, prejasno ili ništa razvidno? Gdje je problem? U crkvenom govoru o Tijelovu? Propitkivanja vjerskih istina ne znači postaviti ih u pitanje, nego su naši upiti glede crkvenih naučavanja upravo pretpostavka za vjeru. Sama činjenica da je svetkovina Tijelova nastala tek u kasnom srednjem vijeku, te je sukladno tome Katolička Crkva takoreći živjela gotovo punih 13. stoljeća bez tog posebnog dana, hoće reći barem dvije stvari. S jedne strane da je sadržaj svetkovine izgleda bio već pokriven drugim slavljima (redovitim slavljem sv. mise), a da se s vremenom nametnuo neki dodatni povod za posebno štovanja Presvetog tijela i krvi Kristove. Doduše, zbog potpunosti tvrdnje što se danas slavi, na ovom mjestu treba navesti da je sve do liturgijske obnove (1970. godine) Tijelovo bilo svečani dan posebnog štovanja euharistijske prisutnosti Isusa Krista u hostiji. Tek od spomenute liturgijske reforme umetnut je dodatak i presvete krvi Isusove. Dosta bi se dalo navesti što je bilo stvarnim razlogom, a što samo povodom za uvođenje ove svetkovine u crkveni liturgijski kalendar. Ovdje neka bude tek spomenuto kako nije posrijedi samo neka posebna pobožna želja pape Urbana IV., koji je bio potaknut izvjesnim viđenjem Julijane iz Liègea (koja se ispovijedala kod njega), da se ojača euharistijska pobožnost štovanja sakramentalne prisutnosti Isusa Krista, te je u crkveni život uveo svetkovinu Tijelova. Nemale su zasluge za širenje ove pobožnosti i u činjenici izvjesnog konfesionalnog profiliranja naspram drugih kršćanskih denominacija (posebice protestanata odnosno evangelika), što seže sve do novijih vremena. Bilo kako bilo, svejedno ostaje pitanje, zašto Crkva i danas slavi svetkovinu Tijelova? U mnogim katoličkim krajevima, a možda čak i u većini, na ovaj crkveni blagdan poslije euharistijskog slavlja, sv. mise, slijedi procesija s Presvetim. I upravo su ti javni, svečani hodovi (gotovo demonstracije) štovanja oltarskog sakramenta (euharistije) bile ključne za prihvaćanje ovog posebnog dana. Taj vjernički sve- čani hod u najširoj javnosti ima za cilj između ostalog ojačati i učvrstiti vjerničko zajedništvo – kako njegovo jedinstvo tako i uzajamnost. A svaka procesija nije ništa drugo doli prošnja, molitva za blagoslov. Stoga tijelovska procesija obično ima četiri postaje, koje upućuju na sve četiri strane svijeta, zapravo na cjelokupnost svijeta na koji se pobožnim hodom u procesiji želi zazvati Božji blagoslov. No, time još nismo stigli i do samog sadržaja tijelovske svetkovine. Postavlja se pitanje: Zašto se dakle u javnosti tako svečano želi pokazati Presveto? Mi vjernici time želimo Isusu Kristu iskazati zahvalnost da nam danas nije samo u sjećanju, da nije prisutan samo u riječima evanđelja nego i nadalje želi doslovce i osjetilno, fizički biti prisutan, kroz euharistijsku prisutnost u čestici hostije. Mi vjernici, nadalje, takoreći danas slavimo da – upravo kroz Isusovu velikodušnost – smijemo slaviti euharistiju: zahvaljujemo da smijemo zahvaljivati! Dakle, Krist nam nije ostavio samo svoja djela i svoje riječi, nego upravo kroz euharistiju (kruh i vino, tijelo i krv svoju) trajno je, svakodnevno je prisutan – što upravo slavimo na svetkovinu Tijelova. Kao takav želi biti posadašnjen, prisutan u svim našim stvarnostima, cjelokupnom našem životu. A od nas traži da se poput njega nesebično razdjeljujemo, solidarno zajedničarimo sa svima. Slavlje koje je bez sumnje prihvatljivo i nevjernicima!, istaknuo je o. Prcela u propovijedi.
Fra Ante Marković je na kraju misnog slavlja predvodio blagoslov s Presvetim Olatarskim Sakramentom te blagoslov vozila i vozača, podsjetivši kako se ispred te kapele iznad Hofheima Tijelovo i Dan župe tradicionalno slavi od 2000. godine.
Tijekom misnog slavlja pjevanje je na orguljama pratio Hrvoje Barnjak, a pjevanje je animirala pastoralna suradnica u toj župi s. Magralena Višić.
Nakon ručka priređen je kulturno-zabavni program. U programu su nastupili djeca i mladi iz više župnih aktivnosti. O poeziji na njemačkom i hrvatskom jeziku o. Dietharda Zilsa, velikog prijatelja Hrvatske i Hrvata, nekoliko je riječi kazao o. Frano Prcela. Potom je pročitao nekoliko Zilsovih pjesama na njemačkom, dok je autor o. Zils pročitao nekoliko svojih pjesama na hrvatskom. Misnom slavlju pribivao je i generalni konzul Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Frankfurta Vladimir Duvnjak.
Tekst i snimke: Adolf Polegubić