Amona iz Aleksandrije se, uz najslavnijeg pustinjaka Sv. Antuna opata, smatra ocem istočnog monaštva.
Sv. Amon rođen je u Aleksandriji (Egiptu) 288. Podrijetlom je iz bogate aleksandrijske obitelji te je rano izgubio roditelje. Kad mu je bilo 22 godine oženio se djevojkom iz plemenite obitelji. Oboje su položili zavjet bračne uzdržljivosti. Nakon 18 godina života u čistoći povukao Amon se u pustinju kod Aleksandrije na brdo Nitriju, južno od jezera Mareotis (danas Maruit), gdje je kao isposnik živio u najstrožoj askezi. U to su se vrijeme tamo sastajali mnogi anahoreti (pustinjaci) koje je Amon okupio u zajednicu.
Sveti Antun opat nagovorio ga je da podigne samostane i da svoje pustinjake smjesti u njih. Amonova zajednica brojala je više od 4 000 sljedbenika, smještenih u pedesetak samostana. Sveti Jeronim je to mjesto nazvao „Božjim gradom“. Monasi su se uzdržavali vlastitim radom, proizvodeći odjeću i vino, a kruh su pekli u vlastitim pekarama. Imali su i veliku crkvu s osam svećenika, a bili su nadaleko poznati po izvrsnom pjevanju psalama. Amona se uz najslavnijeg pustinjaka, svetog Antuna opata, smatra ocem istočnog monaštva. Sveti Antun je izuzetno cijenio Amona. Kad je Amon preminuo 348. u dolini Scetis (danas Wadi El Natrun), sveti Antun je iz daljine vidio kako anđeli nose njegovu dušu u nebo.
Svetom Amonu pripisuju se mnoga čudesa.
KT
www.nedjelja.ba
