Ezekiel – hebrejski: „neka Bog učini (dijete) jakim“, a prema Jeronimu „Labirint tajni“, djelovao je od 591. do 570. prije Krista.
On je jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka. Bio je platneni i slikoviti vizionar. On je bodritelj Židova u babilonskom sužanjstvu, u koje su odvedeni 597. pr. Krista. Suvremenik je proroka Jeremije. Odražava nadu u povratak u domovinu i u obnovu hrama i bogoslužja.
Ikonografija ga prikazuje kao krupna i bradata čovjeka, često s uzvijorenim plaštem, a iz njegova života i njegovih vizija prikazuju kako Ezekiel jede ispisani svitak, koji mu u viđenju daje dragi Bog. Drugi ga prikazuju kako simbolički siječe kosu i bradu, veže ih na tezulji; trećinu spaljuje, trećinu baca u vjetar, a trećinu pohranjuje u naborima svoje haljine. To je sudbina Izraelskoga naroda.
Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja.
S tim viđenjem počinje Ezekielovo proročko poslanje. Ova vizija i ona u Apokalipsi služile su kao tekstualna podloga za važne srednjovjekovne ikonografske teme. Mnogi su naslikali i sasušene kosti u jednoj dolini, no na Božji dah kosti se spajaju, oblažu se mesom i oživljuju. Ova starožidovska alegorija obnove izraelskoga naroda postala je kršćanskom alegorijom uskrsnuća mrtvih. U ikonografiji kosti oživljuju na pokret Božje ruke ili na puhanje četiriju vjetrova, koji su također prikazani kao alegorije.
Neki su opet slikali viđenje zatvorenih vrata na Božjem hramu. Za nas kršćane zatvorena vrata su prefiguracija za Bogorodicu i za njeno djevičansko materinstvo; iz njena uvijek djevičanskoga tijela izašao je Isus Krist.
Ezekiel je dobio proročki poziv 592. godine prije Krista, pet godina nakon svog izgnanstva u Babilon. Mlađi je suvremenik Jeremije koji je živio u Babilonu, a ne u Jeruzalemu. Nije prestao prorokovati ni nakon pada Jeruzalema (586. g. prije Krista). No postoji zagonetka: makar je bio u babilonskom sužanjstvu, mnoga se njegova proročanstva odnose na Jeruzalem i otkrivaju podrobno poznavanje tamošnjih događaja. Vjerojatno je posjetio grad tijekom tog razdoblja.
Prorok Ezekiel odveden je u babilonsko sužanjstvo s kraljem Jojakimom i prvom skupinom izgnanika iz uglednih obitelji u Judeji, 597. pr. Krista. Pripadao je svećeničkoj obitelji, pa, iako premlad da bi bio svećenik, posebno pokazuje zanimanje za potankosti bogoštovlja. Prepuštao se viđenjima te ga je Božja objava posve zaokupila. Prenosio je Božju Poruku, često dramatičnim prikazima i alegorijama.
Ezekiel je prvo zapisao veličanstvenu viziju Boga na babilonskim ravnicama. Dok prorok osuđuje grijeh, Ezekiel svjedoči za Boga Suca. Jer je upoznao ljepotu Božje slave idolopoklonstvo mu je bilo odurno i neprihvatljivo. Prorokuje pad Jeruzalema što se zbio 586. pr. Krista. Kad je Jeruzalem razoren, Bog budi nadu porukama utjehe i obećanjem povratka.
Bog najavljuje obnovu Hrama i vrata koja će se zvati po Izraelovim plemenima, a ime će grada biti: „Jahve je ovdje.“ (Ez 48,35). Nije lako razumjeti Ezekielova viđenja i poruke. Sva se odnose na događaje i ljude koji su poznati njihovim prvotnim čitateljima, no napisani tajnim jezikom da bi ih razumjeli samo pravovjerni, a ne njihovi progonitelji. Opisi čudnih životinja i nakaznih ljudskih likova imaju posebno značenje. Sve su to zagonetni simboli koji slikovito prikazuju kako sile zla napadaju Božji narod, ali na koncu će ih Bog poniziti, nadvladati i kazniti.
Dodajmo još da je južno od Bagdada, 120 kilometara, u mjestu Al-Kifi, hodočasničko mjesto Židova i muslimana – grob proroka Ezekiela.
KT
www.nedjelja.ba
