RAZGOVOR S MARKOM SOLDOM IZ PSIHIHIJATRIJSKO — PSIHOTERAPEUTSKOG MEDICINSKOG CENTRA U LANDSHUTU U BAVARSKOJ: Velike poteškoće prilagodbe u novim uvjetima života

Marko Soldo je rođen na Širokom Brijegu (1955.), gdje je pohađao osnovnu ško­lu, potom gimnaziju u Splitu, a nakon toga je započeo studij teologije u Sarajevu. God. 1977. došao je u Münster, gdje je najprije morao položiti njemačku maturu (1978.) da bi mogao nastaviti studij. Studirao je na Westfälische Wilhelms-Universität (WWU) Münster/Westfalen psihologiju, publicistiku i teo­lo­giju. Na kraju se ipak odlučio za psihologiju i diplomirao 1985. U braku je od 1984. sa suprugom dr. med. Friederike Soldo, rođenoj Rohrer, koja je specijalist za psihijatriju mladeži (Fachärztin für Jugendpsychiatrie). Roditelji su dvojice sinova i dvije kćeri. Radni vijek je započeo (1985.—1991.) u Fachklinik Hohenrodt, Loßburg, u Schwarzwaldu (BW), u specijalnoj klinici za ovisnike. Od 1991. do 1996. radio je u psihosomatskoj klinici Reinerzau, Alpirsbach. Od 1997. do 2006. je bio zaposlen na odjelu za psihijatriju Bezirkskrankenhaus – Psihijatrijska bolnica u Landshutu. U međuvremenu je završio specijalizacije za kliničkog psihologa, zatim za psihijatrijsku psihoterapiju i psihologiju, te za obiteljskog terapeuta i medijatora. Godine 2006. zajedno je sa suprugom otvorio i do 2016. vodio vlastitu ordinaciju za psiho­te­rapiju u Mai Str. 2, 84 034 Landshut, Bayern. Od 2016. su se preustrojili, pa danas imaju Klinički centar, koji im je otvo­rio, kako ističu, i neke nove mogućnosti djelovanja.

Klinički centar u Landshutu prvi je centar takve vrste u Njemačkoj

Živa zajednica: Predstavite ukratko Vaš Centar?
Marko Soldo: Klinički centar PP-MVZ Kooperationsgemeinschaft Dr. Soldo PartG mbB je prvi centar takve vrste u Njemačkoj. Liječnik psihijatar i psiholog se udružuju kako bi na jednom mjestu mogli ponuditi usluge pacijentima koji nam dolaze s raznorodnim potrebama. Prvenstveno se ipak usredotočujemo na psihijatriju i psiho­terapiju djece, mladih i odraslih. U našem kliničkom centru rade specijalisti za sve vrste psihijatrijskih i psiholoških oboljenja. Trenutno je zaposleno 25 suradnika.

Živa zajednica: Koje sve vrste medicinske pomoći pruža Centar?
Marko Soldo: Već prema uzrastu i razvoju, uglavnom imamo dvije specifične skupine pacijenata koje po pravilu imaju i specifične boljke. U prvom su planu djeca i mladi. Kod njih problematika može biti višestruka, pa slijedom toga i dijagnostika i terapija, npr.: problemi u razvoju — psihički razvoj ne dogovara stvarnoj dobi djeteta; problemi u ponašanju — dijete se ponaša neodgovorno, nerijetko delikventno — primjerice njegov rječnik je neprihvatljiv za okolinu, koristi grube izraze, upadljivo ponašanje, itd.; problemi u odgoju — dijete se ponaša prema roditeljima grubo, teško prihvaća ono što roditelji od njega očekuju, uvredljivo je, roditelji ne znaju kako ispravno reagirati, pa sve nerijetko završava u svađi i agresivnosti; prob­lemi u školi — dijete je upadljivo sa svojim ponašanjem u školi ili često izostaje s nastave. Slijede konflikti s odgojiteljima i nastavnicima, prob­le­mi s vršnjacima. Sve češće moramo liječiti i depresivnost, poremećaj ličnosti, probleme s opojnim sredstvima — alkohol, droga, medikamenti, legastenija, slabost u čitanju i pisanju, češće je zastupljena i diskalkulija — djelo­mični poremećaj u svim ili određenim matematičkim područjima pri procesu us­va­janja matematičkih znanja. Proces se kod neke djece odvija mnogo sporije nego kod vršnjaka, u svakom slučaju neadekvatno dobi mentalnog razvoja. I kod odraslih problematika je višestruka. Ovdje navodim tek nekoliko češćih dijagnoza: psihosomat­ska oboljenja, depresivnost, poremećaj ličnosti, PTSP i ovisnost.

Živa zajednica: Nedavno je Centar dobio i prestižnu nagradu. O čemu se zapravo radi?
Marko Soldo: Mi smo dobili takozvanu „Gesundheitspreis“ ili nagradu za uspješan rad u zdravstvu, koju dodijeljuje udruga liječnickih ordinacija u Bavarskoj u suradnji s bolesničkim blagajnama (Krankenkassen) a sve pod pokroviteljskom Ministarstva zdravstva Bavarske. Specijalno povjerenstvo sastavljeno od pet vrhunskih stručnjaka bira — na osnovi provjerljivih odrednica — između viskokvalificiranih liječničkih i psiholoških ordijacija onu za koju smatra da se je svojim djelovanjem pokazala kao najbolja. Tu smo nagradu osvojili za 2018. Uz spomenicu tu je i novčani prilog od 4000 eura. Nagrada se dodjeljuje svake dvije godine. Nagrada ima veliko značenje jer o tome ministarstvo i mediji obavijeste javnost, sve ordinacije, bolesničke blagajne i strukovne udruge.

Broj Hrvata koji se liječe u Centru uvelike raste

Živa zajednica: U Vašem Centru se liječe i Hrvati, poglavito oni koji su u Njemačku pristigli sa zadnjim iseljeničkim valom po ulasku Hrvatske
u EU.
Marko Soldo: U našem PP MVZ sve je više Hrvata koji traže ade­kvat­nu liječničku i psihoterapijsku pomoć jer su se našli, jednostavno rečeno, na vjetrometrini života. Broj Hrva­ta koji se nama obraća uvelike raste očito i zbog toga jer se pročulo se da se u našem centru psihijatrska i psihološka problematika može i na hrvatskom jeziku komunicirati i terapirati (dr. Friederike Soldo je rođena Njemica, ali izvrsno govori hrvatski).

Živa zajednica: Kako bi se mogle kategorizirati bo­lesti koje su ih zahvatile?
Marko Soldo: Kao što rekoh, mi razlikujemo obolje­nja kod djece i mladih i obiljenja kod odraslih. Već sam nešto općenito rekao o obo­ljenju djece i mladih. Uz sve ranije navedene probleme, djeca migranata se suočavaju s dodatninim problemima koji su povezani isključivo s migracijom, npr. nedovoljno poznavanje njemačkog jezika, problem socijalnog identiteta: tko sam ja? Kamo pripadam? To je utoliko problematičnije jer mladi upravo traže sebe i svoj put, nalaze se u razvoju svoje osobnosti. Ta su djeca „istrgunuta iz svojih korijena“ i bivaju poput biljaka presađena u jednu posve drugu sociopsihološku sredinu. Slično kao što mnoge mediteranske biljke, poput masline, ne mogu opstati pod ovim podnebljem, tako i djeca, iako naravno opstaju, imaju velikh poteš­koća prilagoditi se novim uvjetima života, pa nerijetko završavaju na stranputicama, poglavito onda kada se nađu u društvu u kojem se na neki način osjećaju isključenima. U biti se radi o sposobnim i čestitim mladima ljudima, koji su nažalost iz bilo kojih razloga izloženi bez ikakve pripreme vjetrometini života u njima tuđoj sredini. Često ti mladi ljudi žale za svojim prijateljima i rodbinom, no njihov jecaj se ne čuje od onih koji bi ga trebali čuti. Osim roditelja, koji su pod radnim stresom, za njih nitko ne pita. Uz opće psihološke probleme odraslih, dio naših ljudi se sučeljava s problemom rastrganosti: Tko sam ja? Hrvat ili Nijemac ili možda ni jedno ni drugo? Ovdje je vrlo prisutan problem socijanog identiteta, koji se negativno odražava na psihičko zdravlje. Moramo znati da je pos­totak psihijatrijski oboljelog domaćeg stanovništva relativno visok, a postotak migranata oboljelih na psihičkoj osnovi neuspredivo je viši. To se može prije svega išči­tati iz statistika nezaposlenih i analize uzroka prijevremenog odlaska u morovinu.

Živa zajednica: Među bolesnicima je zamjetan broj i hrvatskih doseljenika. S kojim se psihološkim i drugim problemima suočavaju?
Marko Soldo: Mnogi su Hrvati poput njemačke populacije oboljeli na psihičkoj razini, a to je posljedica ne samo normalnog životnog puta ponekad, nego i stresa kojemu su svakodnevno izloženi. Mnogi su prinuđeni prihvatiti i dodatni posao na osnovici tzv. 450 eura ili rade na crno, muškarci po pravilu u svojoj struci, a žene čisteći urede ili kućanstva. Nerijetko i jedno i drugo. Na taj način ostaje vrlo malo vremena za oporavak i tijela i duše. Posljedica su psihosomatska obo­ljenja. Nažalost među novopridošlim Hrvatima veliki postotak je ratnih žrtava: silovanih i zlostavljanih žena i mučenih muškaraca koji su prosli ratne logore i opsade. Ovdje možemo slobodno govoriti o visokom postotku postraumatskih oboljenja, koja često nisu bila liječena na adekvatan način. Dobar dio ženske populacije postao je ovisan o medikamantima, izgleda da se apa­urin u Hrvatskoj troši poput slat­kiša, dočim muška populacija naginje prekomjernom trošenju alkohola. Ta složena problematika izaziva stresove, bračne i obiteljske razmirnice pa nerijetko pu­ca­ju bračne veze. Hrvatske katoličke misije pokušavaju ublažiti bol, ali očito ni one nisu pripremljene na ovako veliki broj doseljenika. Socijalne službe na hrvatskom jeziku jedva da postoje, a tamo gdje ih ima nisu u stanju, zbog pomanj­ka­nja personala, konkretno odogovriti „navali“ doseljenika.

Živa zajednica: Dakako, tu su i naši ljudi starije životne dobi, koji su gotovo cijeli život ostavili u Njemačkoj, a kad je došlo vrijeme povratka, ostali su u Njemačkoj?
Marko Soldo: Takozvana „gastarbeiterska generacija“ sanjala je o povratku koji u pravilu ostao samo san, jer su životne okolnosti bitno promijenile: pozanici i rodbina u Domovini su pomrli ili su u pozamašnoj dobi, a djeca su u Njemačkoj okupirana poslom i svojim brigama. Tako da su se mnogi našli ni na „nebu ni na zem­lji“ i nerijetko čame u njemačkim staračkim domovima ili se bore dok mogu, a onda „naglo“ umiru.

Problematika iseljavnja hrvatskog puka je vrlo kompleksna

Živa zajednica: Koji su, prema Vašem mišljenju, ponajviše razlozi iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i jesu li pronašli u Njemačkoj sve ono što su tražili i očeki­vali?
Marko Soldo: Problematika ise­ljavnja hrvatskog puka je vrlo kompleksna. Imamo vrlo tešku ekonomsku situaciju, koja mnogima ne dopušta život dostojan čovjeka, a Hrvat je vrlo ponosan i ne želi prosijačiti. Hrvati su sposoban i radin narod. Nažalost mi preko tisuću godina ne imadosmo svoje države, pa je danas očito da ne znamo dobro upravljati svojom državom. Korupcija, protekcija, zloporeba položaja političkih funkcija i „veze“ su uzroci pravne i socijalne nesigur­nosti, osjećaja nemoći pojedinca. Sve je to utkano u sintagmu siromaštva i izaziva, bijes, ljutnju, ogorčenje i rezignaciju i olakšava odluku „pakira­nja kufera“ u nadi da će u tuđini, gdje sustav funkcionira, naći zadovoljštinu. Ne mogu se oteti dojmu da određene strukture u Domovini svjesno forsiraju iseljavanje. Mediji pjevaju hvalospjeve o zemljama u kojima teče „med i mlijeko“, a da ti novinari nikada, ama baš nikada nisu osijetili napor rada u inozemstvu. Od hvalospjeva Irskoj ili Njemačkoj neki očito dobro zarađuju i u Hrvatskoj, a da ništa privrijedili nisu. Samo je pitanje: cui bono (u čiju korist)? Pristojne plaće u Domovini i nove investicije u Slavoniji i Lici moglo bi donekle zaustaviti iseljavanje, ali je to trenutno samo iluzija. Godinama nema ni zakona o radu nedjeljom, pa brojne žene ne samo da moraju raditi nedjeljom, nego za taj rad ne dobivaju dodatnu naknadu. Druga je priča da sposobni ne mogu dobiti posla u Hrvatskoj, upravo dakle, oni koji dolaze u Njemačku i podižu ovdašnji standard.

Živa zajednica: Kako izići iz tog negativnog psihološkog kruga i uspostaviti ravnotežu tako potrebnu za zdrav i napredan osobni i zajednički život?
Marko Soldo: Začarani je krug omotan s „devet zidova“ tako da će biti potrebno puno snage, hrabrosti i strpljivosti te prepreke nadvladati. Zvuči na prvi pogled pesimistično, ali mi se čini realnim. Trebaju nam i u politici poštene, sposobne i odlučne osobe koje će znati unaprijed prepoznati opasnosti i formulirati opće nam inte­rese. Valja se osloniti na vlastite snage prije svega, ojačati izobrazbu, školstvo i znanost, bez toga neće ići.

Vjera pomaže prebroditi mnoge poteškoće

Živa zajednica: Kako vjera u tome može pomoći?
Marko Soldo: Vjera i znanje su vrijednosti koje nam nitko ne može uzeti. Vjera je ta koja mi je pomogla da prebrodim mnoge „Scile i Haribde“. Vjera je nepresušni izvor koji nas u svakoj životnoj pustinji napaja vodom, gasi žeđ i osigurava život. Kao psiholog dodao bih da je uvijek lakše prebroditi boljke kada čovjek ima čvrst oslonac: vjeru, obitelj, zanima­nje, hobi, komunikaciju i spremnost učiti i od drugih, i to u cjeloživotnom rasponu.

Živa zajednica: Vaša poruka za kraj?
Marko Soldo: Znam da je život u Domovini naporan do boli, ali ni odlazak nije rješenje. I ovdje čekaju mnoge zamke, ponekad umotane u celofan, koje se tek s vremenom očituju poput „trule kruške“ koja izvana izgleda predivno, ali je trula. Mene su moji učili pa neke stvari mogu ponoviti, prije svega mladeži:
— Učite, učite, jer znanje vam nitko ne može oduzeti. To je vaša snaga i vaše oružje. Pobjeda je, siguran sam, vaša.
— Vi ste ti koji biste trebali danas — sutra preuzeti odgovornost ne samo u zvanju nego i politici, bilo ovdje bilo u Domovini.
— Ostanite pošteni, hrabri i odvažni.
— Borite se za pravdu gdje god bili. Oni koji su počinili zločine u diktaturi
i u ratu moraju biti izvedeni pred lice pravde. Zločini, koje su prouzročili, bole ne samo na tijelu nego i u duši.
— Odlazak iz Domovine ima samo onda smisla ako se dalje usavršavamo i svoje iskustvo ponovo stavaljamo na raspolaganje mladim ljudima u Domovini. Ujedinjeni u inozemstvu i tuzemstvu možemo učiniti puno toga, prije svega aktivno kreirati hrvatsku današnjicu i sutrašnjicu, obogaćeni znanjem koje ste danas stekli, pa i ovdje u Njemačkoj. Ostajte vjerni Bogu i svome narodu! Pomozite gdje možete, djeci i mladima prije svega!

Razgovarao: Adolf Polegubić

Živa zajednica, 1-2/2019., str. 6-7.25

 

Najave
Kroatenseelsorge