Na svetkovinu Presvetoga Trojstva u nedjelju, 16. lipnja 2019., Hrvati katolici iz biskupije Rottenburg-Stuttgart hodočastili su u svetište „Naše drage Gospe“ u Zwiefalten. Misno slavlje predslavio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, čiju propovijed prenosimo u cijelosti:
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Majko Božja, prijestolje mudrosti, moli za nas!
Draga kršćanska braćo i sestre!
Radujem se zajedno s vama, s vašim duhovnim pastirima i njihovim suradnicima, što smo se okupili kao štovatelji Isusove Majke, nebeske zaštitnice cijele Crkve, kojoj se hrvatski katolici u svojim potrebama rado obraćaju također kao svojoj najvjernijoj odvjetnici. I zahvaljujem Božjoj Providnosti za milost što me, po pozivu organizatora ovoga hodočašća, dovela da, zajedno s vama, ovom svetom Misom, zajedno zahvalimo Bogu za sve brojne blagoslove, obitelj, zdravlje, prijatelje, posao i uspjehe, kojima smo obdareni, da mu iznesemo svoje sadašnje i buduće potrebe te da, po zagovoru Bogorodice, molimo za sretno rješenje svojih muka i problema: u obiteljima, u međusobnim odnosima, na poslu, u Crkvi Božjoj, u hrvatskom narodu i u zemlji u kojoj živite.
Činimo to ponizno danas u ovom Marijinu svetištu, koje je izgradila njemačka vjernička duša. U njemu se već stoljećima Majku Božju časti pod nazivom „Naša draga Gospa“, koja pod svodovima ove bazilike okuplja hodočasnike u jednu obitelj. I baš je to lijep naziv, jer svaki jezik ovdje može kazati: Ovo je i naša draga Gospa! Tako smo se i mi, vođeni svojom kršćanskom vjerom, okupili oko Majke Božje na 39. hodočašću hrvatskih katoličkih zajednica iz biskupije Rottenburg-Stuttgart. Stoga je ovo izvrsna prigoda također za srdačnu zahvalu ovoj Biskupiji, koja dosljedno i širokogrudno već desetljećima pokazuje veliku katoličku širinu prema doseljenicima iz raznih zemalja, naroda, rasa, kultura i jezika, među kojima smo i mi hrvatski katolici. A kao znak da će se nastaviti to dobro gostoprimstvo, te kao izraz spremnosti za uvažavanje hrvatskog identiteta i vašega doprinosa u izgradnji ovoga društva, s nama je danas i predstavnik ove mjesne Crkve, kanonik mons. Paul Hildebrand. Zato ga, u vaše i u svoje ime, pozdravljam s posebnom radošću i zahvaljujem za dobra, kojima je ova Biskupija i cijela Crkva u Njemačkoj, mnogo puta obradovala katolike hrvatskoga jezika i pomagala na razne načine Narodu Božjemu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
I.
Ovo naše hodočašće događa se na svetkovinu Presvetoga Trojstva, koju danas slavi cijela Katolička Crkva. Njome obilježavamo temeljnu istinu svoje vjere u trojednoga Boga. Ta je istina srce bez kojega doslovce nema kršćanstva. Zato zahvaljujemo Isusu, vječnoj Mudrosti Božjoj, koji je tu istinu objavio te, i kada ne shvaćamo do kraja, u nadi i s pouzdanjem u Boga koji je Istina sama, skrušeno ispovijedamo vjeru u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, jednoga u svom boštvu, koje je jedno i zajedničko svim trima osobama.
Započeli smo ovu svetu Misu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Nakon toga već smo još nekoliko puta ispovjedili tu istu vjeru. I ponovit ćemo je više puta do kraja ovoga slavlja. I tekst Vjerovanja, koji će uslijediti, složen je tako da odražava vjeru u Presveto Trojstvo. Započinje riječima: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega; te nastavlja kasnije: [Vjerujem] I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega; i zaključuje ovu trojstvenu ispovijest: [Vjerujem] I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca. I sve drugo, što za vrijeme Mise govorimo i činimo, događa se kao očitovanje Božje prisutnosti i blagoslova na način dijaloga između Trojstva i okupljene zajednice vjernika. Sve polazi od Oca, odvija se po Sinu i ostvaruje se snagom i u jedinstvu Duha Svetoga. Upravo zato svećenik, u znak zahvalnosti, na vrhuncu Misnoga slavlja, držeći podignuto Kristovo Tijelo i Krv, svaki put neizostavno izgovara: Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. A okupljena zajednica, puna vjere i zahvalnosti, odgovara: Tako je! Amen. I, na kraju, završavamo svako Misno slavlje primajući blagoslov u ime Presvetoga Trojstva.
Svi ostali sakramenti slave se i primaju također u vjeri u Presveto Trojstvo. I kršteni smo u toj vjeri. I krizmani. Jednako tako i na isti način blagoslovljeni smo opraštanjem grijeha u sakramentu ispovijedi i pomazani u bolesti. I vjenčani ste, dragi supružnici, i zaređeni smo za svećenike, draga braćo misinici, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
I sve ostalo, što je dobro i plemenito u vjerničkom životu, događa se u toj vjeri. Svaki pobožni čin i molitvu započinjemo i završavamo izgovarajući riječi, kojima ispovijedamo tu vjeru. Dapače, i sam ovozemaljski život svakoga kršćanskog vjernika događa se doslovce između dva „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Započinje krštenjem, koje se podjeljuje i prima u toj vjeri, i završava kod groba molitvenim oproštajem u to ime.
II.
Istinu o Presvetom Trojstvu objavio je Isus Krist, druga osoba među tom Trojicom, koji je postao čovjek, i s kojim je započela kršćanska povijest spasenja ljudskoga roda. Dapače, već kod njegova začeća Nebesa su objavila tu istinu. O tomu čitamo u Svetomu Pismu i često ponavljamo u svojoj molitvi: Anđeo Gospodnji, kojega je poslao Bog Otac, navijestio Mariji i ona je začela Boga Sina po Bogu Duhu Svetom. I rodila ga je potom i darovala ovom svijetu kao Spasitelja. Tako je „Naša draga Gospa“, kao nitko drugi prije ili poslije nje, bila osoba, mjesto i točka susreta i zajedničkoga djelovanja triju osoba Presvetoga Trojstva, te začela, nosila i rodila Sina Božjega, čime je postala ne samo Majka Božja nego i posrednica našega spasa. Zato je zovemo Bogorodica, koja je time zaista naša i draga.
III.
Presveto Trojstvo i Gospa su nas okupili na ovom hodočašću. Stoga je potreba naše duhovnosti i opravdano pitanje: Kako u jednu pobožnost ovoga hodočašća spojiti Trojstvo, koje je stvorilo Gospu, i Gospu koju je Trojstvo blagoslovilo, te je ona, po tom blagoslovu, donijela na svijet drugu osobu Trojstva?
Za objašnjenje zajedničke pobožnosti prema Trojstvu i Gospi, od velike pomoći mogu nam biti poznate Lauretanske litanije, koje su nastale u talijanskom svetištu Majke Božje u Loretu, te po njemu i nose ime. One imaju 51 zaziv, koji zajednica vjernika u molitvenom obliku upućuje Gospi. Jedan od njih glasi: Prijestolje Mudrosti, moli za nas! I čini se vrlo prikladnim sjetiti se upravo toga zaziva ovdje u Marijinu svetištu na svetkovinu Presvetoga Trojstva.
Da bismo potražili odgovor na pitanje: O kojoj Mudrosti je ovdje riječ te kako i zašto je Gospa njezino prijestolje?, prisjetimo se riječi iz današnjega prvog čitanja (usp. Izr 8,22-31). U njemu smo slušali: „Ovo govori Mudrost Božja: ‚Oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se, kad još nije bilo pradubinâ, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubinâ; … bila sam kraj njega.“
Mudrost Božja je, dakle, Bog sam!
Apostolski spisi Isusa više puta nazivaju „Božja mudrost“. U tom smislu sjetimo se ovdje samo svetoga Pavla koji piše: „Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost“ (1 Kor 1,23-24). I dodaje: „Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje“ (1 Kor 1,30).
Isus je dakle „Mudrost Božja“ ne samo zato što ljudima priopćava mudrost, nego zato što on jest Mudrost. Stoga sveti pisci Novoga Zavjeta, kad se govori o Kristovu božanskom postojanju uduvijek kod Oca, koriste iste izraze kojima se opisuje sama božanska Mudrost u Starom Zavjetu. Tako: On je prvorođenac, prije svakoga stvorenja i začetnik stvaranja (usp. 1 Kol 1,15; Izr 8,22-31); on je odsjev slave Božje i Božje biti (usp. Heb 1,3; Mudr 7,25); Sin je Mudrost Očeva kao što je On i njegova Riječ jer: „Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“ (usp. Iv 1,2-3) (usp. Rječnik biblijske teologije, 610).
IV.
Marija je, dakle, prijestolje Mudrosti, jer je Sin Božji, koji se u Svetom pismu naziva Riječ Božja i Mudrost Božja, u njoj začet te je ona, dok ga je nosila sve do njegova rođenja, bila pravo prijestolje božanske Mudrosti. Bila je kraljevski tron Sina Božjega, druge osobe Trojstva, koji je začet i rođen od Oca po Duhu Svetom, a time prijestolje i samoga Trojstva. Potom i njezino krilo, u kojemu je Mudrost Božja sjedila, i njezine ruke, kojima je Isusa nosila, također su bile prijestolje Božje.
Od pamtivijeka se braćom i sestrama nazivaju svi Kristovi vjernici, učenici božanske Mudrosti, zato što imaju zajedničkoga nebeskog Oca, Isusa za brata, Duha za životvorca, a Gospu za svoju duhovnu majku. Zato na svršetku ponizno molimo: Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se! I, Draga naša Gospo, Majko Kristova, Majko Crkve, Odvjetnice Hrvata i Prijestolje Mudrosti, moli za nas! Amen.
www.ktabih.net
Foto: fra Ivica Jurišić
