NOVE KNJIGE: Knjiga duhovnog pjesništva dr. Adolfa Polegubića »Crvena mora«

Adolf Polegubić, »Crvena mora – Duhovno pjesništvo«, (izabrao i uredio: Vladimir Lončarević), Glas Koncila – Biblioteka »Forma viva« knj. 19, Zagreb, 2020.

Iz tiska je izašla 21. po redu knjiga dr. Adolfa Polegubića, pjesnika, pastoralnog teologa i novinara, glavnog urednika »Žive zajednice«, pod nazivom »Crvena mora«. U knjizi je 60 duhovnih pjesama podijeljenih u četiri tematske cjeline: Ispuni ovaj vrč, Za Gospodnji blagoslov, Zvona u tuđini i Veći i od svemira. Pjesme je izabrao i knjigu uredio dr. Vladimir Lončarević. Knjiga je objavljena je u izdanju Gasa Koncila u Biblioteci »Forma viva« – knj. 19, a lustrirana je ilustracijama Bernarda Ramonfaura (www.shutterstock.com).

Od pojave zbirke »Pripadati« 1988. Adolf Polegubić (1962) uključuje se u maticu hrvatskoga pjesništva, no ne tek kao »jedan od«, nego doista kao »jedincat« – samobitna pjesnička osobnost. (…) Pripadajući pjesničkome naraštaju koji se na fonu hrvatskoga duhovnog pjesništva afirmirao krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina (J. S. Rabar, M. Stojić, I. Talaja, Ž. Šemper, I. Čuvalo), Adolf Polegubić razvio je vlastit, originalan pjesnički jezik. Pritom smisaona i izražajna snaga njegova pjesničkog jezika u cjelini, tako i duhovnoga, počiva na dvama faktima: ima i razvija pjesnički dar, i napaja se na Riječi, koja je infiltrirana u njegovu: a riječ me Tvoja dotakla / onako oprezno, lagano, / slikovito, melodično, / nasmiješeno i opušteno (»Tvoja me riječ dotakla«); danas sam napisao pjesmu… a ona je ponizno / hvalila Stvoritelja / na potezima pera (»nisu ništa našli«).

Narativan u slobodnu stihu, oskudne deskripcije, no bogate asocijativnosti, njegov je pjesnički jezik zbijen, čvrst, katkad oštar, ali ujedno melodiozan, tankoćutan i nježan, na momente nostalgičan, no nikad tjeskoban ili ogorčen. Naprotiv, naći ćemo u njemu riječ blagu / i korak miran (»oštrica riječi«), koji će voditi k Bogu svakoga tko ga traži. Pjesnicima nije stoga samo da budu »čuđenje« – pjesnici pomiču granice / i vrište na nepravdu // njihov glas odjekuje / do Boga doseže // za sebe traže / tek jaki smisao / i duboki izričaj // kad ih ne bi bilo / svijet bi ostao bez savjesti / tijelo bez svijesti // a riječ bez snage / koja do srca dopire (»pjesnici«). Doista dopire, istaknuo je u predgovoru knjige dr. Vladimir Lončarević.

Ć. F.

 

Kroatenseelsorge