LUDWIGSBURG: Pedeset godina u zajedništvu s Bogom i sa svojim narodom

Hrvatska katolička misija Ludwigsburg, danas Hrvatska katolička zajednica Sveti Petar i Pavao u Ludwigsburgu, svečano je u subotu 28. i u nedjelju 29. rujna pod geslom „50 godina u zajedništvu s Bogom i sa svojim narodom“ proslavila pedesetu obljetnicu postojanja i djelovanja.

Svečano zahvalno misno slavlje u tom je povodu u Friedenskirche u Ludwigsburgu predvodio predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni vrhbosanski biskup mons. Pero Sudar u zajedništvu s voditeljem zajednice fra Antom Malešom, delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicom Komadinom, te bivšim voditeljima misije/zajednice fra Ivanom Doturom, fra Dušanom Džimbekom i fra Jozom Župićem. Prije misnog slavlja išlo se u ophodu iz sakristije sredinom crkvom do oltara. Na početku je išao križ, potom barjak zajednice, ministranti, mladi i stariji obučeni u hrvatske narodne nošnje, svećenici i otac biskup.

Sve je na početku pozdravio o. Maleš, a potom je u mons. Sudar u uvodnoj riječi zahvalio fra Anti Malešu na pozivu i posebno izrazio zahvalnost svima koji su tijekom pedeset godina u toj zajednici pastoralno djelovali.

Mons. Sudar u propovijedi istaknuo kako je hrvatska narodna nošnja bila misna odijeća. „Tu je nastala naša narodna nošnja jer smo se kao narod spremali na misu u posebnoj odjeći da bismo time označili ono kako nam duša želi biti – čista, bijela, nakićena. Došli ste ovdje tražeći ljepši život. Danas Crkva obilježava Dan selilaca i izbjeglica. I vi ste na neki način u to uključeni, tj. oni koji napuštaju svoju domovinu, svoj dom i odlaze nekamo u potrazi za boljim. Papa Franjo u današnjoj svojoj poruci za ovaj dan kaže da je jedna od najvećih opasnosti današnjeg društva indiferentnost, bezosjećajnost. Tu se krije opasnost da čovjek zatvarajući se u sebe, uzdajući se u ono što on jest i što ima, zaboravi na sve oko sebe, pa pomalo i na svoj život. Zato mi se čini da ova pedesetogodišnjica, da ovaj dan nas izaziva i poziva da se priupitamo kao ljudi i kao vjernici koji je lijek, koje nas sredstvo, koje unatoč svega što imamo i što jesmo neće dovesti u opasnost da izgubimo ono što je bitno, a to jest da ovaj život tako živimo da on u sebi začne i rodi vječni život. Čežnja za srećom ovdje je zapravo samo nagovještaj za svjedočanstvo te duboke ljudske čežnje biti trajno i vječno sretan u onome što Bog zapravo i obećava.

On zna jer nas je stvorio koja je dubinska čežnja našeg srca. I zato obećaje da će se ta čežnja ispuniti ako se ne zatvorimo u sebe, ako se ne pouzdamo jedino u ovo ovdje i sada. Zato je najvažniji i najefikasniji lijek zahvala i zahvalnost. Često zaboravljamo biti zahvalni od te češnje i žalosti za onim što nam eventualno još nedostaje. Danas je čovjek žrtva izmišljenih potreba koje mu ne trebaju. Najprije trebamo biti Bogu i svima koje nam Bog šalje iskreno zahvalni. Kad bismo bili više zahvalna bića, ne bi nam bilo na pameti ono što nam nedostaje već ono što imamo. Kako je veličanstven ljudski život, ako ga čovjek promatra pravim očima, ako mu pristupa zahvalna srca, a Bogu možemo zahvaljivati samo na način na koji Bog nama daje, a on nam daje samo preko ljudi. Zato je Bogu zahvalan onaj koji je zahvalan ljudima. Onaj koji je iskreno zahvalan ljudima, on ih iskreno voli. Onaj koji voli ne samo rječju i osjećajima, već i djelima. Samo ono što dajemo izvor je prave radosti. Zato je Bog neizmjerno sretan jer on stalno daje. Kako je lijepo biti Božje stvorenje. Ako sam toga svjestan onda moram biti zahvalan. I kako ne biti zahvalan za pedeset godina Hrvatske katoličke misije/zajednice u Ludwigsburgu. Želim ovaj život gledati s pozitivne strane i da se u mom životu rodi vječni život. Želim vjerovati da je Bog moj prijatelj, moj otac, da je Isus moj brat. I zato sve što mi se događa ili mi se može dogoditi, želim s njim dijeliti jer on dijeli sa mnom, a ja želim dijeliti sa svim ljudima. Tako ću se oteti civilizaciji neosjetljivosti i indiferentonosti. Tako ću malo po malo u svom srcu otvarati prostor gdje će boraviti veliki Bog. Ima li od toga veće radosti! Kako je lijepo biti čovjek, kršćanin, katolik, Hrvat. Jesam li toga svjestan. Je li mi to ponos, radost? Ako nije, padnimo na koljena i zavapimo: Daj mi, Bože, osjećaj zahvalnosti i ispuni me osjećajem radosti! Ako jest, zahvalimo Bogu da to bude u još većoj mjeri“, kazao je mons. Sudar.

Na kraju je fra Ante Maleš izrazio ponos i radost na organizaciji slavlja i zahvalio svima koji su u to uložili svoju ljubav i vrijeme, s čime se složio i mons. Sudar te je sve potaknuo neka u tom zajedništvu vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu i nadalje ostanu. „Bog nas obvezuje onim što nam je dao. Ovu zahvalnost i radost, osjetio sam radujući se što ovdje živite svoju vjeru i svoj hrvatski identitet.“

 

 

Misno slavlje uveličali su Mješoviti zbor zajednice i Dječji zbor „Slavuji“ pod vodstvom Monike Peter, uz pratnju na klavijaturama i glasoviru Mathilde Peter, na gitari Mateja Petera i na bubnjevima Marka Čorluke.

 

 

 

Svečana akademija u povodu zlatnog slavlja

Svečana akademija u povodu 50. obljetnice utemeljenja Hrvatske katoličke misije/zajednice Ludwigsburg održana je, u subotu 28. rujna, u Friedenskirche u Luwigsburgu.

Proslavom toga zlatnog jubileja željelo se, kako je istaknuto, na prvom mjestu zahvaliti Bogu za pomoć u dosadašnjem služenju Crkvi i moliti ga za nove milosne prilike u budućnosti. Tijekom večeri je predstavljeno bogatstvo hrvatske vjerske i kulturne baštine.

Prigodnu riječ i pozdrav uputio je voditelj zajednice fra Ante Maleš. „Slavimo pedeset godina postojanja misije Ludwigsburg, zajednice sv. Petar i Pavao. Slavimo pedeset godina vašeg života ovdje izvan matične domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Došli ste ovamo zbog političkog, ekonomskog ili nekog drugog razloga. Za vama su došli i svećenici da oni u zajedništvu s Bogom i s vama, svojim narodom, žive svoju vjeru da ne zaboravite tko ste i kome pripadate.“ Prvi svećenik, župnik koji je i osnovao misiju Ludwigsburg bio je fra Metod Kelava. Njemu su pomagali u pastoralu Franjo Vidačković i časna sestra Cecilija Mikac, koja je djelovala gotovo deset godina. Njoj su se pridružile još dvije sestre: s. Otilija Mikulec (1974.-1976.) i s. Renata Zovkić (1976.-1979.) U to vrijeme osniva se folklorna skupina „Branimir“, koju od 1973. do 2015. vodio Zvonko Mahmet. Nakon njega folklor vodi Danijela Škrobo. Godine 1979. na mjesto voditelja misije dolazi fra Ivan Dotur i ostaje tri godine. Nakon fra Ivana službu župnika preuzima fra Mirko Marić (1982. do 1986.). Nakon njega osam godina djeluje fra Petar-Peko Vučemilo. U to su vrijeme kapelani bili fra Nediljko Brečić i fra Josip Božić-Stanić. Godine 1979. na mjesto orguljašice i voditeljice zbora dolazi Ana Madunić i djeluje 33 godine. Zamjenjuje je 2012. godine sadašnja voditeljica zborova Monika Peter. Samo godinu dana (1994.-1995.) župnik je fra Nedjeljko Šabić. Potom dolazi fra Dušan Džimbeg (1995.-2001.). Pomažu mu kapelani fra Ante Grčić i fra Josip Kulović. Nakon fra Dušana tri godine službu župnika preuzima fra Petar Čirko, uz pomoć kapelana fra Anđelka Validžića. Nakon o. Čirka na mjesto voditelja misije/zajednice dolazi fra Jozo Župić. Pomaže mu kapelan fra Anđelko Validžić do preseljenja u vječnost 22. svibnja 2008. Fra Jozo na mjestu voditelja do 2010., kada za župnika dolazi sadašnji voditelj fra Ante Maleš, u vrijeme kad se misija Ludwigsburg razdijelila na dvije zajednice: Ludwigsburg i Korntal, koje on vodi, te Bietigheim-Biessingen, Illingen i Vaihingen/Enz, koje je vodio fra Frano Čugura. Fra Franinu službu je 2014. godine preuzeo fra Josip Bebić, kojega će ovih dana naslijediti fra Ante Babić. Kao pastoralni suradnici djelovali su Teo Šprajc (1981.–1984.), Ivan Grbavac (1984.–1992.) i Božo Tvrdinić (1994.–2014.). Pastoralni suradnik u Bietigheimu i u Ludwigsburgu donedavno je bio Toni Kulić, koji je zajedno s Laurom Brajinović vodio program na akademiji. Tajnica u zajednici je Jasminka Lorenz-Hinderer. Svi su svečenici članovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.

Prigodnu riječ uputio je mons. Sudar. Prenio je pozdrave domovinske Crkve. „Kad kažem domovina, onda podrazumijevam Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali i sve krajeve odakle dolaze i gdje žive Hrvati. Koliko je milosti, utjehe, nade, zajedništva ljudskog i međusobnog i onog najvažnijeg – zajedništva s Bogom, stalo u ovih pedeset godina. Na tome nam je iz dubine srca i duše zahvaliti. Vi dobro znate što znači otići iz vlasitite domovine i što znači imati dvije domovine. S jedne strane čovjek može reći da je to veliko siromaštvo za mjesta, gradove, za zemlju, za domovinu koju napištaju. S druge strane znanost kaže da čovječanstvo ne bi preživjelo da se nije selilo. Čudno je da je ljudska opstojnost praćena s bolom rastanka, ali i s radošću novog početka. Sve je to stalo u ovoj pedeset godina. Sve je to pratila Crkva koja je ovdje slala svećenike, redovnice te pastoralne i socijalne djelatnike, želeći poručiti da vas se ona neće i ne može odreći, istovremeno vam želeći sav Božji blagoslov da se ovdje u Njemačkoj i bilo gdje drugdje doista uključite svom dušom i svim srcem. Mi smo mali narod s teškom povješću, da bi se ikoga htjeli i smjeli odreći. Moja je poruka večeras vama – ništa nećete izgubiti na bogatstvu i duha i srca, ako se ne odrečete mjesta gdje ste rođeni, onih od kojih ste rođeni, domovine i svega onoga što ona znači. Dapače, time ćete biti samo bogatiji. Neka vas ovo slavlje još više ukorijeni u mjesto i zemlju gdje živite, ali neka vas ni u čemu ne iskorijeni iz zemlje iz koje dolazite.“

Prigodnu riječ je uputio i delegat vlč. Ivica Komadina koji je uputio čestitku za zlatni jubilej misije/zajednice i uime svih hratskih svećenika i pastoralnih suradnica i suradnika u Njemačkoj. „Potrudimo se da među nama bude još više zajedništva i povezanosti s Bogom i međusobno.“ Čestitku je uputio i prvi gradonačelnik grada Ludwigsburga Konrad Seigfried, župnik i voditelj katoličkih zajednica grada Ludwigsburga dr. Alois Krist i predsjednica pastoralnog vijeća njemačke katoličke zajednice Presvetog Trojstva u Ludwigsburgu dr. Gabriele Schwenk-Ebbighausen. Uime Genralnog konzulata R. Hrvatske iz Stuttgarta čestitku je uputila konzulica prvog razreda Lada Pleše.

Bogati je program započeo himnama R. Hrvatske i SR Njemačke. Potom su nastupili Dječji zbor „Slavuji“, Dječja foklorna skupina „Hrvatsko sunce“, Ženski zbor, Tamburaški sastav „Nikad skupa“, Band „Chor Calidus“, Skupina mladih s igrokazom „Bog poziva“, Muški zbor, Dječja folklorna skupina „Hrvatsko sunce“ s recitacijama, Mješoviti zbor i KUD „Branimir“. Zvonko Mahmet je podsjetio na djelovanje KUD-a Branimir u Ludwigsburgu u prošlom stoljeću. Na kraju je svima zahvalio voditelj zajednice fra Ante Maleš, a predani su i prigodni darovi gostima i zaslužnima. Na kraju su svi izvođači i okupljeni u crkvi otpjevali pjesmu „Bože, čuvaj Hrvatsku“.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tekst i snimke: Adolf Polegubić