Pavao Miki rodio se oko 1562. u Tsunokuniju nedaleko Kyota. Kršten je s pet, a u Družbu je ušao s 20 godina. Dobro je poznavao budizam pa mu je to pomoglo u radu s domaćim stanovništvom. Postao je glasovit kao vrsni propovjednik i vjeroučitelj. Zahvaljujući njemu mnoštvo duša iz svih slojeva japanskog društva prigrlilo je katoličku vjeru.
Svoj život posvetio je nasljedovanju Krista raspetoga i službi naviještanja Evanđelja. O tome svjedoče njegova brojna pisma, osobito ona iz zatočeništva. Jedan od tadašnjih japanskih vlastodržaca, Toyotomi Hideyoshi, u strahu pred utjecajem stranaca i širenja kršćanstva, počeo je 1587. žestoko progoniti misionare i japanske katolike. Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. On i njegova braća po vjeri morali su pješačiti oko 1 000 kilometara od Kyota do Nagasakija. Putem su ih zlostavljali, vrijeđali i psovali, a oni su slavili Svevišnjeg, molili i pjevali Tebe Bože hvalimo.
Kad su stigli u Nagasaki, japanski grad s najvećim brojem katolika, Miki je 5. veljače 1597. razapet na križ. Svoju posljednju propovijed izrekao je s križa, opraštajući svojim progoniteljima i ubojicama, ponosan što je Japanac i katolik. Uz njega su razapeti i japanski isusovci Joan Soan de Gotó i Santiago Kisai te još 23 mučenika, među njima šest franjevačkih misionara i 17 japanskih laika.
Tog dana, 5. veljače 1597., 26 osoba završilo je život smrću na križu, poput svoga božanskog Učitelja. Razapeti su na brdu u okolici Nagasakia, kasnije nazvano Sveto brdo. Sve njih 1627. blaženima je proglasio papa Urban VIII., a svetima 1862. papa Pio IX. Posvećene su im brojne župe i crkve u Japanu, ali i diljem svijeta.
Ime mu je latinskog porijekla i znači malena stasa.
J.P., KT
www.nedjelja.ba
