Sinoda je ponovno pred nas stavila radosnu istinu da Crkva zagrebačka živi upravo od ljubavi koju svjedoče vjernici u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u društvu, često izloženi pitanjima i neugodnostima, nalazeći se pred kušnjom da zaniječu obranu i svjedočenje vjerskih istina. Ali, Sinoda pokazuje da je ljubav jača i od tih kušnja, istaknuo kardinal Bozanić na misi kojom je zaključena Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije
Svečano euharistijsko slavlje na Stepinčevo 10. veljače u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Svečanim euharistijskim slavljem zaključeno je peto i posljednje zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Proslava je bila i u znaku 20. obljetnice proglašenja kardinala Stepinca blaženim. U ulaznoj procesiji bili su apostolski nuncij u RH nadbiskup Giuseppe Pinto, biskup Željeznog Egidije Živković, biskup mursko-soboški Peter Štrumpf, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine varaždinski Josip Mrzljak, sisački Vlado Košić, križevački grkokatolički Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, te umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić i umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, generalni tajnik HBK mons. Petar Palić, članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te dvjestotinjak svećenika, U koncelebraciji je bio i tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak koji je prije početka mise pročitao poruku pape Franje.
U poruci se ističe „Papa Franjo je s radošću primio vijest da se Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije približila svome završetku. Ova je časna mjesna Crkva u svojoj devet stoljetnoj povijesti sve do naših dana doživjela nebrojeno puta milost i djelovanje Duha Svetoga preko njezinih svetih pastira i vjernika. Okupljeni danas u vjeri i zahvalnosti za sve Božje darove tijekom Sinode, Papa vas poziva da budete svjedocima obnovljene Pedesetnice vaše nadbiskupije. Prosvijetljeni istinskim svjetlom evanđelja, koje je nit, vodilja svih vaših napora, rimski biskup vas ohrabruje i poziva da idemo ususret svakom vjerniku, svakoj obitelji, i konačno svim ljudima dobre volje vašega grada i nadbiskupije. Samo tako će svi moći osjetiti zagrljaj Crkve, hodočasnice na zemlje koja pronosi milosrđe Božje, te se tako sama čisti, posvećuje, te hrabro hodi u novosti života u današnjemu društvu koje je više nego ikada potrebno svetih i poniznih svjedoka Kristove ljubavi“.
Uvodeći u slavlje, kardinal Bozanić je rekao „deseti dan mjeseca veljače svake godine okuplja vjerni narod u Stepinčevoj katedrali. To činimo i ove godine“. Pozdravljajući okupljene, posebno je pozdravio nuncija Pinta kojemu je ovo prvo sudjelovanje u proslavi Stepinčeva te svećenike studente iz Rimskog Papinskog zavoda S. Maria dell’Anima.
U homiliji kardinal Bozanić je u kontekstu pročitanog odlomka iz Poslanice Korinćanima, u kojoj se u nekoliko redaka, čak deset puta spominje utjeha i tješenje, istaknuo „da nam blaženi mučenik Alojzije trajno očituje blizinu našega Gospodina, koji je Bog svake utjehe!“ „Zbilja, kada pogledamo vrijeme naše nedavne prošlosti, u kojemu se činilo da niti utjeha nema tla iz kojega bi niknula; kada su ljudi uklanjani, toliki zatvarani i ponižavani; kada su zatirane vrijednosti slobode i dostojanstva čovjeka; kada je obilato sijana laž; postojalo je evanđeosko zrnje koje je čuvalo život u pouzdanju u Boga po čistoj savjesti. U tom je zrnu bila vidljiva snažna utjeha, kako u Zagrebu, tako i u Lepoglavi i u Krašiću. Na današnji je dan, prije pedeset i osam godina, komunistička vlast smatrala da je to zrno moguće prepustiti zaboravu, sakriti ga u zemlju, ispod kamene ploče među zidovima ove katedrale, ne sluteći da će to postati najplodnije tlo Crkve s kojega utjeha progovara još snažnije. Zato smo mi i večeras ovdje, u Stepinčevoj katedrali, zahvalni što ovdje čuvamo njegove zemne ostatke i što možemo moliti pred njegovim relikvijama. Blaženi Alojzije donositelj je utjehe vjernicima, cijeloj Crkvi i posebno svojemu hrvatskom narodu“, istaknuo je kardinal, te nastavio „znamo da još uvijek postoje pokušaji da se ponavljanjem tumačenja, pojmova i prijedloga iz onih vremena, pa i najgrubljih neistina, druge želi uvjeriti u opravdanost onoga što se činilo u vrijeme totalitarizma, a što se i danas želi nametnuti u nekom umotanom izdanju. I predstavljanje našeg Blaženika, pa i čitave naše Crkve, suočava nas i nadalje s takvim pojavama. Laži, podmetane na taj način i sustavno promicane zadobivaju moć koja otežava pristup istini da bi se nastavilo razarati dobro. U trenucima obeshrabrenosti, u osobnim bolima, kao i u tegobama koje prolazimo kao pojedinci, kao obitelj i kao narod, ujedinjeni smo onim što je veće od nas. Naš Bog nas ne ostavlja same u trpljenjima. Utjeha je dar koji nas povezuje, najprije s Bogom koji nas sve ispunja utjehom, da bismo sami živjeli utjehu i bili utjeha jedni drugima. Kršćanska utjeha traži slušanje, strpljivost, sućut, pozornost, dobro bližnjih, pružanje pomoći svima, a posebno čovjeku u potrebi, svjedočenje nade i molitvu“.
Kardinal je nadalje posvijestio „da mi Stepinčevu utjehu imamo odakle crpsti. Ona nam je i danas itekako potrebna kada na drukčiji način osjećamo nove izazove, pa i prijetnju tjeskobe i sijanje očaja. No, ta je utjeha Božja. Ona uvijek govori jezikom ljubavi i – što je najvažnije – čovjek je ne može oduzeti“.
Podsjetio je kako je i Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije od prvoga trenutka bila povjerena osobitom zagovoru blaženoga Alojzija. K tomu, Sinoda je na njegov blagdan najavljena.
Govoreći o Sinodi, kardinal je rekao: Zahvalni smo za taj milosni hod u kojemu živi snaga Duha koji oživljuje, tješi i obnavlja. Kao zagrebački nadbiskup, zahvaljujem ponajprije svim članovima Sinode koji su spremno darovali svoje vrijeme, ljubav i znanje te marljivo sudjelovali u radu Sinode. No, u duhu želje da u Sinodu bude uključena cijela Nadbiskupija, posebno zahvaljujem svim župama, redovničkim zajednicama, udrugama, pokretima i drugim molitvenim zajednicama, svakoj vjernici i vjerniku koji su pridonijeli da se tijekom godina predsinodskoga razdoblja i sinodskog zasjedanja ne samo predlažu inicijative nego na mnogovrsne načine, a napose molitvom, živi briga i radost naše Crkve zagrebačke“. „Spominjući se početaka pripreme, s ove vremenske udaljenosti vidimo i plodove toga hoda koji nam u nadi ulijevaju sigurnost pogleda prema budućemu. Nadahnjujući se na primjeru blaženoga Alojzija, vjerujem da s pravom možemo reći da nas je naš Blaženik na sinodskome hodu učio i pomagao nam živjeti crkvenost. Pokušat ću to sažeti u tri točke: upoznati Crkvu, voljeti Crkvu i djelovati crkveno“, rekao je kardinal.
U osvrtu Sinodu kardinal je također istaknuo kako je ona posvijestila pripadnost konkretnoj Crkvi zagrebačkoj u zajedničkom hodu svetoga Naroda Božjega. „Ona nas je još više međusobno zbližila, kako vjernike sa svećenicima i drugim službenicima, tako i vjernike međusobno. Tu smo blizinu pozvani jačati i unositi je u sva područja života naše Nadbiskupije, posebno moleći jedni za druge. Osjetili smo da ima puno vjernika koji žive svoju vjeru, dobro su ugrađeni u župne zajednice, uključeni su i pomažu u raznim poslovima, žive redovitost u ritmu života obitelji i zajednice kojoj pripadaju. Imali smo prigodu bolje upoznati narav i djelovanje crkvenih institucija, tijela, služba; susretati pozitivne crkvene propise, opće odredbe i tolike prilike što ih Božji Duh potiče u našoj sredini, dajući nam svoje darove i otvarajući nove mogućnosti, nošene ljubavlju i služenjem. U postavljanim pitanjima i iznošenim prijedlozima očitovalo se iskreno htijenje, uočena ostvarenja i izražena očekivanja. Naznačeni su i novi putovi, ali su predočene i stvarne teškoće koje ne moraju biti nepremostive“, rekao je.
Upućujući na činjenicu da „Crkvu istinski upoznaje onaj tko je voli“, kardinal je istaknuo kako je blaženi Alojzije ostavio obilatu baštinu ljubavi prema Crkvi koja struji iz njegovih riječi, a najviše iz stava koji je svjedočio iz dana u dan, do zadnjega zemaljskog izdaha. „Sinoda je ponovno pred nas stavila radosnu istinu da Crkva zagrebačka živi upravo od ljubavi koju svjedoče vjernici u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u društvu, često izloženi pitanjima i neugodnostima, nalazeći se pred kušnjom da zaniječu obranu i svjedočenje vjerskih istina. Ali, Sinoda pokazuje da je ljubav jača i od tih kušnja“.
Kardinal je posvijestio i važnost crkvenosti, jer „djelovati crkveno znači djelovati kristovski. U tom djelovanju uvijek se osjeća duh sinodalnosti, počevši od molitve koja pogled usmjerava prema Božjem kraljevstvu, pri čemu u Crkvi dolazi do izražaja: zajedništvo, supsidijarnost, sloboda iznošenja mišljenja, slušanje drugoga, raspravljanje i provjeravanje, traženje dobra, preuzimanje odgovornosti“.
„Potičem vas da u događaju Sinode vidite novi početak, novi zamah pastoralnog djelovanja, posebno u našim župnim zajednicama, u njima prisutnim molitvenim zajednicama, vjerničkim udrugama i pokretima te župnim tijelima sudjelovanja. Kršćanstvo uvijek započinje iznova. Sinoda nam daje sigurnost, učvršćuje korake, izoštrava pogled, osobito u novim ozračjima, u kojima se jedan naraštaj pokušavao nositi s izazovima na svoj način, a sada je to pozvan činiti novi naraštaj. Naša Sinoda je, od samog pripremnog razdoblja, pokazala tu generacijsku razmjenu prisutnošću mladih, koji na razne načine pokazuju da su izrasli u odgovorne vjernike“, rekao je kardinal te se posebno obratio mladima: „Pred vama, draga mladeži, djevojke i mladići, neposredna je dvogodišnja priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se 2020. godine održati u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji. Sve vas pozivam da svojom mladošću otkrivate darove i snagu duhovnoga iskustva, snažne duhovnosti, koja ne ostaje na površini emotivnosti, nego je napajana svježinom vjerskih izvora: Svetim pismom, sakramentima i duhovnim vodstvom“.
U homiliji kardinal je podsjetio kako se ove godine spominjemo dvadesete obljetnice proglašenja blaženim kardinala Stepinca, te nastavio: „I baš kao što smo u beatifikaciji osjetili potvrdu utjehe kojom nas je jačao u doba komunističkoga režima, tako smo i tijekom ovih dvadeset godina živjeli istu blizinu utjehe znajući da će i njezina potvrda biti okrunjena proglašenjem svetim. Jer, svaki pokušaj da se neistinom ospori Blaženikova svetost, zapravo teži oduzeti nam utjehu, životnu snagu i nadu. Utjeha onoga vremena, u sigurnosti čiste savjesti, nade i milosti, vrijedi i za ovo vrijeme, djelotvorna je zasvagda“. Podsjećajući na riječi sv. pape Ivana Pavla II. izgovorene u prigodi beatifikacije, da je u liku „našega Blaženika sažeta cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom dvadesetoga stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma“, te u blaženiku „blista u punini katolički odgovor: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena praštanjem, jedinstvo s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom“, kardinal Bozanić je naglasio „i danas je potrebno ustrajati na tome u dosljednom odmaku od svih režima zla dvadesetoga stoljeća. U Hrvatskoj smo u opasnosti da se grade mehanizmi društvenoga postupanja u kojima se lako zanemare vrednote koje se tiču cjeline života i istine o svim žrtava ratova i poraća dvadesetoga stoljeća bez razlike. Osjećamo posljedice nedostataka kriterija te se izmiče od primjene pravila koja su promovirale i europske institucije. Naše je hrvatsko društvo još uvijek izazvano upravo time, a to je temeljni uvjet da se postigne društveni mir, oslobodi od neprestanog instrumentaliziranja prošlošću, vrati zdrav nacionalni ponos, probudi nadu i otvori budućnosti. Crkveno djelovanje na tom području odvija se na podlozi vjere u Boga milosrdnog Oca, na evanđeoskoj ljubavi, na zajedništvu i odgovornosti, koje je trajno ispravljano poniznošću, kajanjem i milosrđem, te podupirano križem i prosvijetljeno uskrsnućem. Na tom crkvenom hodu osjećamo da nas prati trajna pomoć Presvete Bogorodice Marije i svetoga Josipa, zaštitnika hrvatske nam Domovine“.
Nakon popričesne molitve, predstavnici članova Druge sinode Zagrebačke sinode predali su kardinalu Bozaniću knjigu u kojoj je sabrano 199 prijedloga koji su plod četiriju zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Svi ti prijedlozi izglasani su većinom glasova članova Sinode nazočnih na pojedinim sinodskim zasjedanjima. Potom je otpjevan svečani „Tebe Boga hvalimo“, a kardinal je zahvaljujući na knjizi prijedloga naglasio kako je to zajedničko djelo, no dodao je „ovim nismo završili. Zaključili smo jedan dio, počinje novi: provedba Sinode, priprema završnog dokumenta, a sve je u cilju samo jednoga – da mi budemo, svatko od nas, i svi zajedno više Crkva. To će reći, da budemo više Božji, i međusobno više braća i sestre. I nemojmo se bojati, imamo zaštitnika, svetost blaženog Alojzija Stepinca. Njemu smo preporučili ovo djelo na početku, on će nas voditi, i ovime mi svjedočimo da želimo biti i ostajemo Stepinčeva Crkva“.
Na grobu bl. Alojzija Stepinca kardinal je izmolio molitvu za što skorije proglašenje svetim blaženika, te udijelio blagoslov, a potom je otpjevana hrvatska himna „Lijepa naša“.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao združeni zbor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa i Koralista zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka. (IKA)
