SOLIN: Nadbiskup Barišić: Obitelj je dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva!

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je: „Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica“, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka. Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas“. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga. Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.“
Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem. U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake. Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‚Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.‘ (Post 1,27) ‚…i bit će njih dvoje jedno tijelo.‘ (Post 2, 24)“
Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi. Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.“
Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu. Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno. Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‚za‘ ili ‚protiv‘ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.“
Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae“ da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.“
Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije. Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.“ Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.
Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu! Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‚Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.‘ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoga je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.“
Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!“
Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović.

Riječ zahvale na kraju euharistijskoga slavlja Trećega nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 16. rujna uputio je zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić. Prisjetio se nekadašnjih velikih proslava u solinskom Prasvetištu: od onoga slavlja s Ivanom Pavlom II., u listopadu prije dvadeset godina, kad je ovdje s mladima pjevušio „Zdravo Djevo Kraljice Hrvata“, velike tisućite obljetnice naše kraljice „Jelene slavne“, koja tu počiva?! pa do ovoga Susreta obitelji. Podsjetio je na povijest nacionalnih susreta obitelji: godine 2011. u Zagrebu s papom Benediktom XVI. i godine 2015. u Gospinu svetištu na Trsatu.
„Završavajući ovo slavlje našeg trećeg susreta, dođe mi ponoviti Petrove riječi s Gore Preobraženja: ‚Lijepo nam je ovdje biti‘. Lijepo je slušati žubor rijeke Jadro, koja simbolizira naš hrvatski Jordan i naše Jadransko more koje svojom plavom bojom umiva bijelo kamenje, oblivenom crvenom krvlju tolikih mučenika ove nadbiskupije i čitave Domovine. Lijepo nam je i osjećamo se kod kuće s vama, drage i poštovane obitelji iz bliza i izdaleka, iz Domovine i iz inozemstva. Jer, vi ste ‚pravi izvor života i razlog naše radosti‘ kako piše na logotipu ovoga susreta“, kazao je predsjednik HBK.
Mons. Puljić zahvalio je Splitsko-makarskoj nadbiskupiji na čelu s nadbiskupom Barišićem i suradnicima koji su uložili puno truda i ljubavi u pripremi ovoga Trećega nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu. Potom Vijeću HBK za život i obitelj na čelu s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem i svim članovima Vijeća. A najveću zahvalnost uputio je očevima i majkama, obiteljima koje su po koncilskoj definiciji „prva škola društvenim vrlina“ i „Crkva u malom“ (FC 49). „Budite i ostanite ‚intimna zajednica života i ljubavi‘ (GS 48) koja je prema Stvoriteljevu naumu u službi života i odgoja novih naraštaja (vidi FC 28-35). Bog vas blagoslovio a Marija, majka obitelji, neka bdije i prati vas kako bi bili trajna i živa slika samoga otajstva Crkve gdje se uči zajedništvu, poštivanju, ljubavi i solidarnosti. A uz to se naviješta i svjedoči da je ljudski život svet i nepovrjediv: Od začetka do naravnog svršetka. I treba ga braniti na svim područjima: kako na vjerskom i duhovnom, tako i na društvenom i zakonodavnom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav. Obitelji su, naime, Božjim darom i izborom pozvane biti ‚duhovno gnijezdo‘ i ‚ognjište života'“, kazao je mons. Puljić. Najavio je da će Četvrti nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji biti 2021. godine u Ludbregu u Varaždinskoj biskupiji.
Apostolski blagoslov pape Franje prigodom Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji pročitao je tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Janusz Stanislaw Blachowiak.
Zazive Molitve vjernika čitali su: Jelena Odorčić (Gospićko-senjska biskupija), Tomislav Mikulec (Makedonija), Božana Blašković (Riječka nadbiskupija), Mirko Puđa (Banjolučka biskupija) i Anita Bošnjak (Đakovačko-osječka nadbiskupija). U prinosu darova vodu je prinijela obitelj Čelan (Splitsko-makarska nadbiskupija), obitelj Akšamović prinijela je kruh (Požeška biskupija), a vino je prinijela obitelj Samardžić (Porečko-pulska biskupija).
Euharistijsko slavlje završilo je hrvatskom himnom „Lijepa naša“ i pjesmom „Zdravo, Djevo“ u izvedbi Velikoga mješovitog zbora pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, uz pratnju splitskoga Brass quinteta te orguljašku pratnju maestra don Ivana Urlića. U zrak su pušteni baloni s hrvatskom, vatikanskom i zastavom Trećega nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji.
U tijeku slavlja brojni volonteri hodočasnicima su dijelili vodu, Liturgijski vodič kroz slavlje, kape i ostale uspomene na taj veličanstveni događaj. (IKA)