Dr. Claudia Stahl je sutkinja na Upravnom sudu u Cottbusu u Njemačkoj. Za sebe kaže kako obiteljski nije povezana s Hrvatskom, a rođena je u Hamburgu. Katolkinja je. Studirala je pravo, glazboslovlje i filozofiju, a danas živi u Berlinu i Cottbusu.
Još uvijek je prisutna neistina o bl. Alojziju Stepincu
Živa zajednica: Bl. Alojzije Stepinac u Hrvatskoj je velika i neiscrpna tema, koja poprima međunarodne razmjere. Što je Vas potaklo da napištete tako opširno djelo o Blaženiku na njemačkom jeziku?
Dr. Claudia Stahl: Na žalost, još uvijek se nailazi na mnoge neistine i netočna mišljenja o životu i djelovanju nadbiskupa Stepinca i to primjerice da je bio ratni zločinac, nacistički kolaborator ili fanatik. U međuvremenu su na hrvatskom jeziku objavljeni najvažniji izvori o njemu. Međutim na njemačkom jeziku je nedostajao aktualni biografski prikaz koji objedinjuje sve te izvore. Nadam se da će moja knjiga omogućiti jednu pravednu raspravu temeljenu na pouzdanim činjenicama.
Živa zajednica: Za Vašu se knjigu može reći kako je najopsežnije djelo o bl. Alojziju Stepincu na njemačkom jeziku. U njoj se po prvi put donose dosad nepoznati dokumenti koji osvjetljuju povijesne postavke njegova djelovanja i njegova odnosa s Njemačkom. Je li ujedno u tome i njezina posebna vrijednost?
Dr. Claudia Stahl: To je važan aspekt. Alojzije Stepinac je bio nadaren čovjek širokog obrazovanja. Uz hrvatski i latinski tečno je govorio njemački, francuski i talijanski. Tijekom svoga života bio je usko povezan s kulturom njemačkoga govornog područja. Unatoč njegovoj izolaciji tijekom poslijeratnog razdoblja zanimao se za politički i društveni razvoj u inozemstvu. Pratio je tadašnje velike rasprave o ponovnom njemačkom naoružanju, o njemačko-francuskom prijateljstvu i o početku europskog ujedinjenja. Međutim, neka je događanja na Zapadu smatrao vrlo kritičnima.
Njemačka javnost se oduvijek zanimala za Stepinca
Živa zajednica: Vaša knjiga ima 592 stranice. Knjigu ste pisali na temelju autentičnih izvora, ali i na temelju izbora druge i ostale literature. Ono što plijeni pozornost je svakako Vaše istraživanje o bl. Alojziju Stepincu u arhivima njemačkih (nad)biskupija: Berlin, Freiburg, München i Speyer, kao i Povijesnog arhiva radija SWR (Südwestrundfunk) iz Stuttgarta i Političkog arhiva službe vanjskih poslova iz Berlina. Do kojih ste spoznaja posebno došli?
Dr. Claudia Stahl: Izvori prikazuju kako se sudbina kardinala Stepinca u mladoj Saveznoj Republici Njemačkoj 1950-ih godina pomno pratila. On je kod nas bio poznata osoba. Njemačko veleposlanstvo u Beogradu redovito je izvješćivalo Službu vanjskih poslova SR Njemačke o njemu. Neki Nijemci su toliko bili fascinirani Stepincem da su ga potajno čak i u avanturističkim okolnostima posjećivali u njegovu zatočeništvu. Potom bi slali izvješća svojih iskustava njemačkim biskupima. Jedan od Stepinčevih liječnika, koji je tijekom njegova zatočeništva medicinski skrbio o njemu, također je bio iz Freiburga. U tada podijeljenoj Berlinskoj biskupiji zatočeni zagrebački nadbiskup, koji je teško patio, izazivao je posebnu pozornost.
Knjiga kronološki ocrtava bitne postaje Stepinčeva života
Živa zajednica: Knjigu ste podijelili u osam dijelova: Sin seljaka i časnik (1892.—1924.), Svećenička formacija (1924.-1934.), Nadbiskup u prvoj Jugoslaviji (1934.—1941.), Djelovanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.—1945.), Osuda u komunističkoj Jugoslaviji, U zatvoru (1946.—1951.), Zatočeništvo i smrt (1951.—1960.) i Djelovanje nakon smrti. U kojoj ste mjeri takvim pristupom uspjeli zaokružili cjelokupni život i djelovanje bl. Alojzija Stepinca?
Dr. Claudia Stahl: Knjiga kronološki ocrtava bitne postaje njegova života. Stepinac je kao nadbiskup morao opstati u trima različitim strukturama države te se suočavati s velikim ideologijama 20. stoljeća. Stoga sam prikazala povijesnu i crkvenu pozadinu ako se to činilo potrebnim za razumijevanje Stepinčeva života i djelovanja i ako su za određena pitanja već postojala pouzdana povijesna saznanja.
Živa zajednica: Po struci ste i pravnica. Koliko Vam je pomoglo pri pisanju knjige iskustvo gledanja na Blaženika i njegovo doba s tog motrišta?
Dr. Claudia Stahl: Ne osjećam se pozvanom suditi o blaženom Alojziju. Mislim da bi svaki čitatelj trebao stvoriti svoju sliku osobno. Stepinac je — noseći odgovornost – kao nadbiskup morao odlučivati u vrlo teškim situacijama. U knjizi sam iznijela i odvagnula argumente za i protiv njega. Kao pravnica mogu reći da je njegova osuda 1946. godine bila u potpunosti neodrživa. Iz crkvene perspektive odluka o njegovoj kanonizaciji sada je u ruci pape Franje.
Tajna Stepinčeve privlačnosti
Živa zajednica: Vaša knjiga dolazi u pravo vrijeme. Za vjerovati je kako će Crkva uskoro proglasiti bl. Alozija Stepinca svetim. Po čemu je on, po Vama, poseban, i što od njegove svetosti može posebno baštiniti Katolička Crkva?
Dr. Claudia Stahl: Stepinčev život je moderna priča o svecu. Pomagao je potrebitima i progonjenima bez obzira na njihovu religiju, podrijetlo ili rasu. Posebice je bio uz najslabije. Neustrašivo je svjedočio svoju vjeru s velikom jednostavnošću, kroz osobnu patnju i u solidarnosti sa svim supatnicima. Kada je 1946. godine obilježen kao zločinac i isključen iz javnosti, bio je osuđen na šutnju te je izgubio svoju moć javnog djelovanja. Približno pola vremena svoje biskupske službe, što je ipak 13 godina, proveo je u zatvoru i zatočeništvu. Mogao je emigrirati na Zapad, ali on je htio ostati sa svojim vjernicima, čak i kada je već bio smrtno bolestan. Što je bio nemoćniji, to su više ljudi bili okrenuti premu njemu. To je još i danas tajna njegove privlačnosti. Crkva u Njemačkoj bi također trebala čuvati spomen na to veliko svjedočanstvo.
Živa zajednica: I za kraj, što Vama osobno znači život i djelo bl. Alojzija Stepinca?
Dr. Claudia Stahl: Blaženi Alojzije Stepinac je moj krizmani zaštitnik. Iskusila sam njegov zagovor i zahvalna sam mu za toliko toga. Papa Ivan XXIII. rekao je nakon Stepinčeve smrti u veljači 1960. na misi zadušnici u bazilici sv. Petra: „On je mojoj duši bio vrlo drag.“ Željela bih se tom priključiti.
Razgovarao: Adolf Polegubić
Živa zajednica, 1-2/2018., str. 6-7.
