U nedjelju, 13. svibnja 2018., u Zagrebu je, u Domu za starije i nemoćne osobe Kuća sv. Franje u Odri, u 103. godini života, 85. godini redovništva i 78. godini svećeničke službe, preminuo o. Danijel Mihatov, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, član Samostana sv. Franje u Krku.
Sprovod je bio u srijedu, 16. svibnja, u 15 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj, a sveta misa zadušnica slavila se nakon sprovoda u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu.
O. Danijel Mihatov je rođen 31. ožujka 1916. u Poljani na otoku Ugljanu, u župi Sutomišćica ‒ Poljana. U Provinciju franjevaca trećoredaca stupio je 1927. u samostanu na Školjiću (Preko). Nižu je gimnaziju polazio na Školjiću, a višu u Krku. Prve je redovničke zavjete položio 1933. u Krku, a svečane 1937. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1940. u zagrebačkoj prvostolnici poslije filozofsko-teološkog studija na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Živeći u Samostanu sv. Antuna u Herceg Novom (1940. ‒ 1944. i 1945. ‒ 1950.) bio je samostanski poglavar (od 1943.), pastoralno je djelovao u samome mjestu i okolnim župama te bio vjeroučitelj na pučkoj školi. Bio je gvardijan samostana u Krku (1950. ‒ 1953.) i samostana sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu (1953. ‒ 1959.), samostanski i provincijski ekonom u istom samostanu u Zagrebu (1959. ‒ 1963.) te gvardijan samostana na Glavotoku, na otoku Krku (1963. ‒ 1968.). Djelovao je kao kapelan na Hrvatskoj katoličkoj misiji u predjelu Bergeborbecka u Njemačkoj (1969. ‒ 1972), a kasnije kao voditelj Hrvatske katoličke misije u Essenu (1973. ‒ 1976.). Poslije službe provincijala (1976. ‒ 1980.) bio je dugi niz godina gvardijan u Ogulinu (1980. ‒ 1993.), uvijek raspoloživ i za pastoralni rad i pomoć u Ogulinu i okolnim župama. Od 1993. do početka 2018. živio je i, prema mogućnostima svoje dobi no uvijek svježa duha i spremne volje, redovito pastoralno djelovao u Samostanu sv. Franje u Krku te povremeno rado pomagao i na hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Prije nekoliko je mjeseci zbog nemoći i radi redovite medicinske njege došao u dom za starije i nemoćne osobe pri samostanu franjevaca trećoredaca u Odri gdje je i preminuo.
Sprovod o. Danijela Mihatova
Sprovod o. Danijela Mihatova, franjevca trećoredca iz samostana sv. Franje u Krku, koji je u 103. godini preminuo prošle nedjelje u Zagrebu, bio je u srijedu, 16. svibnja, na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Ivo Martinović, a uz njega su bili mons. Franjo Velčić, generalni vikar Krčke biskupije i fra Antun Badurina, gvardijan samostana u Krku. Uz braću o. Danijela, Tonka koji je stigao iz SAD-a i Šimu iz Zagreba, s njegovom obitelji i njegovu rodbinu bilo je nazočno više od trideset redovnika Provincije franjevaca trećoredaca, petorica svećenika Krčke biskupije, časne sestre redovnice, vjernici iz grada Krka, u kojem je o. Danijel živio i djelovao u posljednjem razdoblju svog života te njegovi prijatelji i poznanici.
Na početku obreda provincijal je prenio poruku sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, a pismo krčkoga biskupa Ivice Petanjka pročitao je mons. Franjo Velčić. U prigodnoj homiliji provincijal je između ostalog rekao: „O. Danijel je bio zaljubljenik u Božju Riječ, iz nje je crpio snagu za svoju vjeru i život u redovničkom i svećeničkom pozivu, jer je znao da je „Sveto pismo najsavršenija škola života za sve ljude“, kako je to isticao bl. Alojzije Stepinac. U toj se školi života tkao franjevački i svećenički identitet o. Danijela. Iz te je škole izrastao u stoljetno stablo koje je Bog dao kao dar i blagoslov našoj Provinciji, Crkvi i hrvatskom narodu, dar u jednome jednostavnom, skromnom i otmjenom redovniku, koji je do jučer bio živi znak i svjedok identiteta naše redovničke Provincije. Osjetljiv na znakove vremena, vjeran tradiciji i karizmi Reda i Provincije, u sebi je povezivao staro i novo, bio živa povijest Provincije.“ „Njegova dobrota, blagost, razboritost, strpljivost, dostojanstvenost i nenametljivost otkrivaju nam veličinu osobe, dobroga fratra, vrsnog svećenika, traženog ispovjednika i duhovnika. Bio je smiren, zadovoljan i sretan kao fratar i svećenik te nije čudo da su ga ljudi svugdje i uvijek voljeli, cijenili i tražili“, rekao je provincijal Obraćajući se na kraju o. Danijelu zahvalio mu je za „svu ljubav prema Provinciji i svakom njezinom članu“, za „dugogodišnje i neumorno služenje i ljubav prema Crkvi, Božjem narodu i domovini Hrvatskoj“ te zaključio: „U vama smo otkrivali kako izgleda uzoran i originalan franjevac trećoredac glagoljaš, čovjek Božje blizine i predane vjere, otvoren Božjoj i ljudskoj riječi. Bili ste naš ponos i uzor, brat, otac i učitelj, duhovnik i jednostavan velikan dobroga srca i velikog duha.“
Fra Antun Badurina, gvardijan u Krku, u svom je govoru prikazao „doživljaj osobe o. Danijela“, njegov ljudski, vjernički i redovnički lik. O. Danijel je, rekao je, bio „svojevrsno čudo od čovjeka“ i to u dvojaku značenju: „po zdravoj dugovječnosti koja se u Svetom pismu smatrala osobitim Božjim blagoslovom“ i „po svojoj duhovno-mentalnoj plodotvornoj vitalnosti i bistrini“. U nastavku je istaknuo četiri crte njegove osobe: ljubav za riječ Božju, „molitelj“, „suosjećanje i obzirnost prema ljudima“, klasičan i uzoran redovnik. Tijelo pokojnog o. Danijela, praćeno molitvom i pjesmom nazočnih, pokopano je nakon posljednje preporuke i oproštaja u grobnicu braće Trećega reda sv. Franje na Mirogoju.
Misu zadušnicu je u crkvi Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, sjedištu Provincije, predvodio mons. Valter Župan, krčki biskup u miru, u koncelebraciji s fra Ivom Martinovićem, fra Antunom Badurinom, mons. Franjom Velčićem i s više od trideset svećenika, uz sudjelovanje braće, rodbine, časnih sestara te najbližih prijatelja i poznanika. Izrazivši na početku sućut braći i njihovim obiteljima, redovnicima i svima nazočnima, Biskup je u homiliji između ostalog rekao: „Bio je čovjek Božji i čovjek Crkve. Pripada onoj plejadi muževa koji se hoće istrošiti za Boga, svim srcem, umom i silama ljubiti Boga i ljude. Hvala ocu Danijelu na neumornoj službi ispovijedanja na Krku i u Krku. Zahvaljujem Bogu za dar ovoga redovnika i svećenika, za sve ono što je u svom dugom životnom vijeku učinio za Krčku biskupiju, za Crkvu u Hrvata , u Hrvatskoj i Njemačkoj. On je i u svojoj visokoj životnoj dobi, do zadnjeg časa, bio raspoloživ za Božju stvar i bio markantna ličnost franjevačke glagoljaške obitelji u Krku. Bog mu za sve svojom preobilnom ljubavlju uzvratio!“
Na sprovodu i misi zadušnici posluživali su đakon fra Dario Mican, mlađa braća i postulanti iz odgojnih zajednica Provincije, a za liturgijsko se pjevanje i sviranje brinuo fra Branko Lovrić.
www.ika.hr; www.facebook.com/franjevcitor
