Crkva mora čuti glas patnje, ljutnje, osude onih koji su pretrpjeli zlostavljanje unutar zajednice Crkve, na njihov glas smo se mi, pastiri, oglušili jer ih nismo zaštitili od vukova u našoj sredini, poručio je potpredsjednik CCEE-a westminsterski nadbiskup kardinal Vincent Nichol u homiliji na misi na spomendan Gospe Žalosne 15. rujna u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Poznańu.
Jutarnju molitvu časoslova i misu na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Poznańu u sklopu plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija predvodio je u subotu 15. rujna potpredsjednik CCEE-a westminsterski nadbiskup kardinal Vincent Nichols. Ako bježimo od glasa žrtava zlostavljanja i odbijamo ga slušati otvorena srca, tada zatvaramo srca našem Gospodinu, poručio je kardinal Nichols u homiliji.
Na početku homilije potpredsjednik CCEE-a je iznio svoje osobno iskustvo sa sudjelovanja u Irskoj na Svjetskom susretu obitelji u Dublinu. „Kao i obično, u danima prije dolaska Svetog Oca mediji su vrvjeli negativnim izvješćima o problemima s kojima se suočava Crkva, o neprijateljstvu koje čeka Papu, o padu vjerske prakse koja karakterizira zapadnu Europu. Po mojem iskustvu s drugih papinskih posjeta, kao i prilikom posjeta Benedikta XVI. Ujedinjenom Kraljevstvu 2010. godine, ovi negativni glasovi ustupili su redovito mjesto pozitivnom i toplom izrazu dobrodošlice Papi i radosti u vjeri Crkve. U Irskoj se to nije dogodilo. I dalje se čuje srditi glas onih koji su kao djeca preživjeli zlostavljanja i okrutnosti. Mediji su nastavili biti usredotočeni na nepravde iz prošlosti, a kritički tonovi na račun Crkve, posebice nas biskupa, nije prestajali. Vijesti iz Pennsylvanije samo su povećale zaprepaštenje i kritiku, kao i događaji oko kardinala McCarricka. Bilo je to, u najmanju ruku, uznemirujuće“, rekao je kardinal Nichols u homiliji.
„Polako mi je jedna važna istina postala jasna: pogrešno sam se nadao da će glas radosti i dobrodošlice nadvladati glasove gnjeva i osude. Moraju se čuti oba glasa. Oba glasa moraju pronaći odjeka u našim srcima. Oba su glasa Isusov glas, koji plače u svojoj Crkvi i svijetu danas. Papa Franjo je na jedan izvanredan način zagrlio oba glasa. Nekako je, u svojoj osobi, držao ih zajedno, osluškujući svaki od njih, reagirajući na svaki od njih, pristupajući istinoljubivo prema svako od njih. Pružio je izvanredno svjedočanstvo dubokog mira svoje duše koji zasigurno počiva duboko u Gospodinu“, rekao je kardinal Nichols.
S naše strane spremno prepoznajemo glas Gospodina u onima koji javno proglašavaju svoju radost u dar vjere i Crkve. Njihova prelijepa dobrodošlica koju su ukazali nasljedniku sv. Petra, u osobi Svetog Oca, izraz je njihove vjere u našega Gospodina koji je uvijek svojom Crkvom. U Njega su stavili svoje povjerenje. Po Njemu, s Njim i u Njemu hvale svojega Nebeskog Oca i nastoje svaki dan živjeti svoju vjeru. U svemu tome, glas vjernika uvijek je veliki svjedok, ne samo svijetu, nego i nama njihovim pastorima.
Ali drugi se glas također mora čuti. To je glas patnje, ljutnje, osude. To je glas onih koji su pretrpjeli zlostavljanje unutar zajednice Crkve, na njihov glas smo se mi, pastiri, oglušili jer ih nismo zaštitili od vukova u našoj sredini. To je glas mnogih koji pate, čiju patnju trebamo prepoznati i u duhu solidarnosti pomoći im. To je, također, Isusov glas. Ako bježimo od ovog glasa, ako ga odbijamo slušati otvorena srca, tada zatvaramo srca našem Gospodinu. Kada se taj glas uistinu osluškuje u obitelji Crkve, mi također počinjemo poznavati tu patnju, nastojeći preuzeti bar mali dio tereta, a sada nosimo težinu našeg srama i žalosti, istaknuo je kardinal Nichols.
Osvrćući se na proslavu današnjeg spomena Gospe Žalosne kardinal Nichols je istaknuo kako su podno Isusova križa uspostavljeni novi odnosi koji nadilaze tijelo i krv. Danas, na ovaj spomendan Gospe Žalosne, prisjetimo se svih onih u našim zajednicama, svih onih u našim društvima iz čijih se grudi izdiže vapaj boli, gnjeva i očaja. Odlučimo se danas otvoriti srca ne samo radosnom glasu vjernika nego i bolnoj ljutnji onih koji žele da ih čujemo, da ih saslušamo; da ih čujemo ponovno, da ih slušamo ponovno, s velikim razlučivanjem; da im posvetimo pažnju i učimo. Tada ćemo znati kako najbolje odgovoriti. Njihov glas je glas Krista, koji nam viče iz pustinje, rekao je na kraju kardinal Nichols. (IKA)
