Svojim dolaskom u Njemačku, Hrvati se već pri prijavi u mjestu boravka susreću s nečim novim što dosad nisu poznavali – crkvenim porezom. Prilikom prijave, uz osobne podatke, mjesnog službenika zanima i vjeroispovijest. Neki od njih odgovore bez ustezanja, no neki, prethodno upozoreni od bolje upućenih u tu tematiku, zataje svoju vjeru. No, što znamo o crkvenom porezu?
Piše: Marija Lovrić Holenda
Crkveni je porez oblik davanja koji zakonom nameće država, a koja u ime Crkve ubire porez od građana, koji se priznaju katolicima. Crkveni porez ne plaćaju svi građani, nego samo pripadnici Rimokatoličke i Evangelističke Crkve, Židovske zajednice, te pojedinih slobodnih zajednica. Muslimani ne plaćaju porez.
U daljnjem tekstu, usredotočit ćemo se samo na primjer Katoličke Crkve.
Tko plaća crkveni porez?
Crkveni porez u Njemačkoj plaćaju članovi Katoličke Crkve, a članom Crkve se postaje krštenjem. Dakle, bez obzira gdje ste kršteni, ako radite u Njemačkoj, dužni ste plaćati taj porez, sve dok ne napustite tu državu. U stvarnosti, ipak crkveni porez u Njemačkoj ne plaćaju svi članovi Crkve. Statistički gledano, tek jedna trećina članova ima poreznu obvezu. To je stoga, što crkveni porez ne plaćaju osobe s malim prihodima, nezaposleni, umirovljenici, djeca, učenici i studenti. Dakle, poreznim obveznikom postajete ako ispunjavate sljedeća tri uvjeta: da ste član Crkve (tj. da ste kršteni), da imate prijavljeno prebivalište ili boravište u Njemačkoj i da ste platno sposobni. Crkveni porez iznosi 9% od poreza na dohodak (Lohnsteuera). U Bayernu i Baden-Württembergu iznosi 8%. Dakle, ne plaća se 9% od plaće nego 9% od poreza na dohodak. S tim novcem financira se rad Crkve. Tim se misli na cjelokupno djelovanje Crkve.
Iznos crkvenog poreza i čemu služi
Porez ubire Financijski zavod i prosljeđuje ga Crkvi, čime ona dalje financira svoje višestruke djelatnosti, kao što su dječji vrtići, škole, gimnazije, sveučilišta, bolnice, starački domovi i sl. Osim toga veliki dio novca odlazi Caritasu, koji brine za siromašne, te se s tim novcem financira i djelovanje misija po svijetu. Od novca skupljenog porezom, financiraju se crkve i svi crkveni prostori. I hrvatske misije/zajednice na raspolaganje su dobile župne urede i misijske prostorije, u kojima se okupljaju Hrvati katolici, gdje se podučava hrvatsku djecu vjeronauk i priprema ih se za sakramente. Folklorne skupine, tamburaški sastavi, klape i druge skupine osnovane su i godinama djeluju u misijama, prenoseći tradiciju na svoje naraštaje i čuvaju hrvatsku kulturu i tradiciju. Tu su i razna druga okupljanja: mlade majke s predškolskom djecom, framaši, molitvene zajednice, biblijske skupine, umirovljenici, razni tečajevi i tribine, zabave, radne skupine i mnoštvo drugih akvitnosti koje su omogućene, jer se financiraju iz crkvenog poreza. Budući se crkveni porez ubire kao postotak na dohodak, on je sukladan visini zarade. Znači, da oni koji zarađuju manje, plaćaju manje. No, bez obzira na to koliko se plaća, svi jednako koriste ono što Crkva nudi. A ubiranjem poreza, Crkva ostaje samostalna i neovisna. Treba napomenuti da 2-4% poreza odlazi državi, kako bi ona naplatila usluge oporezivanja. Isto tako, kao i svaka donacija u dobrotvorne svrhe, crkveni porez može se na kraju godine odbiti od poreza prilikom predaje zahtjeva za povrat poreza.
Izbjegavanje poreza
Postoje dva načina kako se izbjegava plaćanje crkvenog poreza. Jedan smo spomenuli, tj. da se prilikom prijave „zaboravi“ reći da je netko katolik. Takvi nisu registrirani i ne plaćaju taj porez. Oni koji su registrirani, crkveni porez mogu prestati plaćati istupanjem iz Crkve. No, to sa sobom nosi i posljedice.
Vjera je Božji dar, koji je uglavnom darovan preko roditelja. Ona nikad nije bila vezana uz novac. Vjera se ne prodaje niti se može kupiti. Za vjeru nitko ne traži novac i prema tome, crkvenim porezom se ne plaća niti mogućnost niti sposobnost da vjerujemo. No, ako smo članovi nečega i do čega nam je stalo, onda smo spremni izdvojiti dio svojih sredstava kako bismo podržali rad i postojanost toga, a mnogo je toga dobra koje pokreće Crkva i njezini članovi diljem svijeta, ali o tome se rijetko piše.
Koje su posljedice istupa iz Crkve?
Istup iz Crkve za njene članove je na sudu besplatan. Ipak, on ima svoju cijenu, iako kad ste jednom kršteni, ostajete katolikom zauvijek. Nema mjere ni načina da se krštenje obriše i poništi. Jednom katolik, uvijek katolik. Istupom iz Crkve se ne prestaje biti katolik, ali se samovoljno i namjerno odriče Katoličke Crkve, odbijajući biti njenim članom. Taj čin nosi sa sobom neke pravne posljedice, pa više punopravno ne možete koristiti ono što Crkva nudi. Osoba koja je istupila iz Crkve, ne smije više primiti sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. Takva osoba ne može raditi u crkvenoj službi, niti može biti članom župnog vijeća. Ona ne može više kumovati. Osoba koja je istupila iz Crkve ne može se crkveno vjenčati, a u slučaju smrti uskratit će joj se i crkveni pogreb. Ovo posljednje, kod obitelji preminulog uz strašan gubitak bliske osobe, izaziva šok i nevjericu. Zato je potrebno o svemu dobro promisliti.
Je li se moguće vratiti u Katoličku Crkvu? Da! Povratak u Crkvu je moguć. Pritom treba razlikovati je li se iz Crkve istupilo službeno (preko suda, matičnog ureda) ili se „slučajno“ zaboravilo spomenuti da ste katolik. Kad se osoba službeno ispiše iz Crkve, Ured koji je zaprimio ispisnicu obavijestit će Župni ured, kojem osoba pripada. Župni ured tada u Maticu krštenih unosi naznaku da je osoba istupila iz Crkve. Ako je osoba krštena u domovini, župni ured pojedine Hrvatske katoličke misije u Njemačkoj javlja ispis iz Crkve u domovinu.
Da bi se osoba vratila u Crkvu, potrebno je da dođe u Župni ured i podnese zahtjev za povratak u Crkvu. Cilj je ponovno pomirenje i povratak punom korištenju prava i obveza. Zahtjev se šalje u biskupiju na odobrenje, a nakon što biskup odobri povratak, svećenik u kratkom obredu vjernika vraća u Crkvu. Za obred su potrebna dva svjedoka. U slučaju da se „zaboravilo“ spomenuti da ste katolik, dovoljno je doći s krsnim listom i promjenu religijske oznake možemo napraviti odmah u uredu. Treba još napomenuti da postoje osobe koje iz Crkve istupaju ne zbog poreza, nego nekih osobnih razočarenja ili razočarenja u neke događaje unutar Crkve. Crkva kao institucija je zajednica ljudi, a ljudi su po sebi i grješni. Stoga, iz Crkve pozivaju vjernike da ne odlaze, već da ostanu članovi Crkve i bore se da zajednica Crkve bude bolja i jača. Ne treba zbog pojedinih oblaka zaboraviti koliko svjetlosti pruža Sunce.
Prema: Fenix-magazin/Marija Lovrić Holenda
