Ove sam godine želio slaviti Svjetski dan selilaca i izbjeglica misom na koju ste pozvani osobito vi, selioci, izbjeglice, prognanici i tražitelji azil, rekao je papa Franjo u propovijedi, predvodeći misu u nedjelju 14. siječnja u bazilici Svetog Petra u Vatikanu, izvijestio je Radio Vatikan. Pojasnio je da su neki su njih tek nedavno došli u Italiju, drugi već mnogo godina imaju tu prebivalište i posao, a neki su dio takozvane „druge generacije“.
Svima ovdje okupljenima upućena je riječ Božja koja nas danas poziva da razmislimo o posebnom pozivu koji Gospodin upućuje svakome od nas, istaknuo je Papa i dodao: Kao što je učinio sa Samuelom, On nas zove po imenu, svakoga od nas, i traži da poštujemo činjenicu da smo stvoreni jedinstveni i neponovljivi, svi međusobno drukčiji, svaki sa svojom ulogom u svijetu. U evanđelju dvojica učenika Ivana Krstitelja pitaju Isusa: „Gdje stanuješ?“, puštajući da se shvati kako o odgovoru na to pitanje ovisi njihov sud o učitelju iz Nazareta. Isusov odgovor je jasan: „Dođite i vidite!“ i time započinje osobni susret koji razmatra odgovarajuće vrijeme prihvaćanja, upoznavanja i prepoznavanja drugoga.
U poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica napisao sam: „Svaki je stranac koji kuca na naša vrata prilika za susret s Isusom Kristom koji se poistovjećuje s prihvaćenim strancem svih vremena“, istaknuo je Sveti Otac i nastavio: Za stranca, selioca, izbjeglicu, prognanika i azilanta svaka su vrata nove zemlje također prilika za susret s Isusom. Njegov je poziv „Dođite i vidjet ćete!“ danas upućen svima nama, domaćim zajednicama i novopridošlicama. To je poziv da nadvladamo svoje strahove kako bismo mogli ići ususret drugome, kako bismo ga mogli prihvatiti, upoznati i priznati. Poziv je to koji daje priliku da budemo bližnji drugome kako bismo vidjeli gdje i kako živi. U današnjem svijetu za novodošle, prihvatiti, upoznati i priznati znači upoznati i poštovati zakone, kulturu i tradiciju zemalja koje su ih primile. To znači isto tako razumjeti njihove strahove i shvaćanja budućnosti. I za domaće zajednice, prihvatiti, upoznati i priznati znači otvoriti se bogatstvu različitosti bez predrasuda, shvatiti mogućnosti i nade novodošlih, isto tako njihovu ranjivost i strahove, rekao je Papa.
Istinski susret s drugim ne zaustavlja se na prihvaćanju, nego nas potiče da se svi zauzmemo za tri stvari koje sam istaknuo u poruci za ovaj Svjetski dan: zaštititi, promicati i integrirati, rekao je papa Franjo i napomenuo: U istinskom susretu s bližnjim hoćemo li moći prepoznati Isusa Krista koji traži da ga se prihvati, zaštiti, da mu se pomogne ići naprijed i integrirati? Kako nas uči evanđeoska prispodoba o općem sudu: Gospodin je bio gladan, žedan, gol, bolestan, stranac i u zatvoru, neki su mu pomogli, neki nisu. Taj je istinski susret s Kristom izvor spasenja koje mora biti naviješteno i doneseno svima, kako nam to pokazuje apostol Andrija. Nakon što je objavio bratu Šimunu: „Našli smo Mesiju“, Andrija ga vodi Isusu kako bi doživio isto iskustvo susreta. Nije lako ući u kulturu drugoga, ući u prilike osoba koje su drukčije od nas, shvatiti misli i iskustva, priznao je Papa i rekao: Zato često odbacujemo susret s drugim i gradimo barijere kako bismo se branili. Domaće se zajednice često boje da će novopridošlice ometati red koji je uspostavljen, da će ukrasti nešto od onoga što se mukom izgradilo. I novopridošli imaju strahove, boje se suočiti, boje se osude, diskriminacije i neuspjeha. To su s ljudske točke gledišta opravdani strahovi, utemeljeni na posve razumljivim sumnjama, potvrdio je Sveti Otac i upozorio: Imati sumnje i strahove nije grijeh. Grijeh je dopustiti da ti strahovi određuju naše odgovore, da uvjetuju naše izbore, da dovode u opasnost poštovanje i velikodušnost, da hrane mržnju i odbacivanje. Grijeh je odbaciti susret s drugim, susret s drukčijim, susret s bližnjim koji je ustvari povlaštena prilika za susret s Gospodinom.
Iz tog susreta s Isusom prisutnim u siromašnima, odbačenima, prognanima i tražiteljima azila, proizlazi naša današnja molitva, rekao je papa Franjo i zaključio: To je uzajamna molitva; selioci i izbjeglice mole za domaće zajednice, domaće zajednice mole za novopridošle i za doseljenike koji su ovdje već duže vrijeme. Majčinskom zagovoru Presvete Djevice Marije povjeravamo nade svih selilaca i izbjeglica u svijetu i očekivanja zajednica koje ih prihvaćaju kako bi u skladu s najvišom božanskom zapovijedi ljubavi, naučili svi ljubiti drugoga, stranca, kao što ljubimo sebe same. (IKA)
