LEITERSHOFEN KOD AUGSBURGA Održan seminar za đakone i pastoralne suradnice i suradnike

Seminar trajnog odgoja i obrazovanja u vjeri za trajne đakone i pastoralne suradnice i suradnike (redovnice i laike), koji djeluju u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj, održan je od 1. do 4. travnja, u Kući za duhovne vježbe sv. Pavla Biskupije Augsburg, u Leitershofenu kod Augsburga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.
Seminar je jutarnjom molitvom u utorak 2. travnja. Pozdravnu riječ okupljenima uputio je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Seminar su vodili dr. s. Silvana Fužinato s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i prof. Dragica Bošnjak iz St. Gallena u Švicarskoj.

 

Dr. s. Silvana Fužinato je je u sklopu teme „Muka smrt i uskrsnuće Isusa Krista prema Ivanovu Evanđelju“ održala tri predavanja.U predavanju „Znajući da je došao njegov čas“ (Iv 13,1-30), istaknula je: Nakon prvih dvanaest poglavlja poznatih pod nazivom „Knjiga znamenja“ u kojoj je Isus riječima i djelima objavio svoje podrijetlo, identitet i poslanje Utjelovljenog Logosa, u poglavljima 13,1‒20,31, u dijelu poznatom pod nazivom „Knjizi časa“ Ivan donosi objavu Isusove muke, smrti i uskrsnuća, tj. proslavu Sina Čovječjega. Čin Isusova pranja nogu učenicima (Iv 13,1-30) interpretirano je na različite načine. No u kontekstu Isusove smrti nije riječ samo o moralnom poučavanju, poniznosti i uzajamnom služenju na koje su pozvani Isusovi učenici svakoga vremena, nego i o pozivu darivanja vlastita života u snazi ljubavi koja jedina ima snagu pobijediti sve negativnosti života pa čak i samu smrt. U tom svjetlu čin pranja nogu učenicima, jednako kao i zalogaj koji će pružiti Judi, znak su ljubavi Boga koji je „tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16). U sklopu predavanja „Ispunjeno je!“ (Iv 19,28-30), kazala je kako u Ivanovu evanđelju, za razliku od sinoptičkih, posljednje Isusove riječi na križu su: Tetelestai – Ispunjeno je! Isusovo umiranje na križu Sinoptici prikazuju kao trenutak u kojemu Isus povika iz glasa i ispusti duh / izdahnu, što je dakako bio znak kraja i smrti. Međutim, u Ivanovu evanđelju Isus ne ispušta nego predaje duh u smislu novoga stvaranja. Poput Boga koji je stvorio čovjeka od praha zemaljskoga udahnuvši mu u nosnice dah života (usp. Post 2,7) i Isus u trenutku svoje smrti stvara novoga čovjeka darom svoga duha, darom samoga sebe. Prema Ivanovu evanđelju Isusova smrt na križu je trijumf ljubavi u kojemu posljednja riječ ne pripada smrti nego životu. Poput Rahele koja umire donoseći na svijet novi život i Isus u vlastitu umiranju iz ljubavi prema Ocu i čovjeku preobražava smrt u život, tamu u svjetlo, žalost u radost, kraj u novi početak. Na taj način smrt u Ivanovu evanđelju nije izdisaj umirućega nego preludij Kristove pobjede, proslov radosti novoga života u kojemu će Bog otrti svaku suzu i u kojemu smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli, jer – prijašnje uminu (usp. Otk 21,4). No u Isusovoj smrti na križu otkrivamo i smisao svojih svakodnevnih umiranja, boli i trpljenja, a to je ljubav!

U predavanju „Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu“ (Iv 20,11-18) je kazala kako u ukazanju Uskrsloga Mariji Magdaleni (Iv 20,1-18) Ivan prikazuje put traženja Raspetoga koji završava osobnim susretom s Uskrslim, novim načinom pripadnosti i primanjem poslanja koje je put i poziv učenika svakoga vremena. Marija Magdalena – prva navjestiteljica Uskrsloga prema Ivanovu evanđelju koju će tradicija nazvati Apostola apostolorum – pozvana je okrenuti leđa smrti i grobu te u osobnom susretu s Uskrslim kojega je neumorno tražila otkriti mjesto njegove nove prisutnosti u svijetu, te svoju pripadnost njemu živjeti u vremenu koje dolazi. Zajedno s braćom kojima je poslana navijestiti Uskrsloga Marija je pozvana živjeti svoju pripadnost i svoj odnos s Kristom na putu vjere. Za razliku od prvih učenika koji su tražili „nešto“ (usp. Iv 1,38) Magdalena je tražila „Nekoga“. U njezinu putu traženja koji je započeo plačem nad samom sobom a koji ja završio susretom i prepoznavanjem svojega Gospodina te preuzimanjem odgovornosti navještaja Uskrsloga, Ivan nam prikazuje put od traženja do vjerovanja, od samoga sebe do odgovornosti za drugoga, otkrivajući nam mjesto i način življenja i svjedočenja osobnog susreta i odnosa s Uskrslim: na putu prema braći i sestrama na kojemu se u znaku križa spajaju dvije nedjeljive dimenzije čovjeka kao bića odnosa: odnos prema Bogu i odnos prema čovjeku. To je put čovjeka i put vjernika koji u Ivanovu evanđelju postaje put čovječnosti na koji je pozvan svaki čovjek.

Prof. Dragica Bošnak je teorijski i praktično obradila temu „Zborsko pjevanje“ pod tri vida: Fiziologija i funkcija glasa, Dječji zbor – pokret kao važan segment upjevavanja – vježbe i Zborovođa u ulozi dirigenta. Istaknula je kako je pjevanje temelj glazbe u svim drugim oblicima muziciranja” napiso je Georg Philipp Teleman u jednom od pisama namijenjenom njemačkom skladatelju Johannu Matthesonu. Stoga nije čudno da zborsko pjevanje već od davnih vremena zauzima značajnu i nezamjenjivu ulogu muziciranja u svakoj životnoj dobi, te se manifestira i primjenjuje u različitim okruženjima i institucijama uvijek u svrhu poticanja i podržavanja druženja, socijalizacije i objedinjenja ljudi. Sama činjenica da je ljudski glas instrument s kojim se rađa svaki čovjek dostatno govori o prirodnoj lakoći upotrebe ljudskog glasa ali i o samoj potrebi izražavanja različitih emocija kroz pjevanje. Cilj zborskog pjevnja jest poticanje zajedništva, te stvaranje ugodne atmosfere u pjevačkim grupama, bilo dječjim, grupama mladih ili odraslih ljudi ali konačni cilj je otkrivanje osobnog pjevačkog tona te poboljšanje istog kroz kvalitetne vježbe upjevavanja. Samo upjevavanje, te upoznavanje zborske literature glavna je zadaća svakog zborovođe jer njemu je povjeren ovaj veoma osjetljivi instrument. Osim uloge voditelja zbora, svaki zborovođa trebao bi biti i primjer dobrog pjevača, dirigenta, pedagoga i psihologa koji dobro razumije ne samo glazbeni materijal već i samo učinkovitost pjevanja na ljudsko zdravlje. Od iznimne važnosti je i dobro poznavanje anatomije pjevačkog aparata uključujući disanje, fonaciju, vokalnu rezonancu i artikulaciju, te vokalni registar. Obzirom da se ljudski glas razvija sukladno razvoju ljudskog tijela bitno je poznavati i prikladne oblike upjevavanja odgovarajuće dječjem zboru, te one koji su primjenjivi i rezultirajući u mješovitim zborovima. Upravo izloženi zadaci razlogom su da će se ova tema uz samo izlaganje bazirati na vježbama koje su primjenjive i korisne u pjevačkim zborovima s naglaskom na upjevanju i razvoju dječjeg pjevačkog glasa uz pokret. Uz upjevavanje jedno od predavanja biti će usmjereno i na ulogu zborovođe kao dirigenta, te vježbe prilagođene toj temi. Nakon predavanja, a poglavito tijekom završne diskusije u četvrtak 4. travnja razvila se plodna diskusija.
Srdišnji događaj dana bilo je misno slavlje, koje je predvodio delegat vlč. Ivica Komadina, a nagovor je održala dr. Silvana Fužinato.

Duhovno-studijsko putovanje organizirano je u utorak 2. travnja u Augsburg u kojem su posjetili najstarije postojeće socijalno naselje na svijetu Fuggerei, katedralu i druge važne crkvene objekte.

Delegat vlč. Ivica Komadina je na kraju zahvalio svi sudionicima na odazivu te ih je pozvao na seminar i sljedeće godine.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić