(Jr 1, 4-5. 17-19; Ps 71(70); 1 Kor 12, 31 – 13, 13; Lk 4, 21-30) – ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU C: Nije li ovo sin Josipov?

Ili drugo pitanje: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ (Iv 1, 46) – pitanje je Natanaela Filipu, koji ga je izvijestio da je našao Mesiju, Isusa sina Josipa iz Nazareta. Ovo skeptično pitanje pokazuje da stanovnici Nazareta nisu bili na dobrom glasu u ondašnjem svijetu.

Piše: Nikica Vujica

Uvod

Danas ćemo u ovoj sv. Misi čuti i razmišljati o riječima koje je zapisao sv. Luka u svom Evanđelju. Isus je u sinagogi u Nazaretu. Čita pred svojim sunarodnjacima riječi iz Knjige proroka Izaije. Nakon što je pročitao tekst, skupio je rolnu, dao sluzi pa sjeo. Sve su oči bile uprte na njega. Potom on reče: Sada se ovo ispunilo (Lk 4, 21). Ne bilo kada i bilo gdje, nego ovdje, sada i na meni. Ljudi su bili iznenađeni. Odbili su to prihvatiti, jednostavno zbog toga što su ga odmalena poznavali. On je bio iz njihova sela. Ono što je Izaija navijestio mi nazivamo evanđelje, tj. radosna vijest. Vijest koja zvuči lijepo, koja nam pomaže, koja nas tješi, oslobađa nas i otvara nam oči. To je bilo tipično za Isusa i za sve što je on radio. On je sav radosna vijest, evanđelje. Ta nas je vijest, braćo i sestre, danas okupila na ovoj sv. Misi, a da bi je dostojno slavili potrebno je priznati se grešnim, priznati da smo, nekada ili često, odbili prihvatiti Isusa. U svojoj slabosti dopustili smo biti kao njegovi sunarodnjaci, dopustili smo reći Isusu da ga ne poznajemo. Zbog toga se skrušeno pokajmo!

Mi smo obično mišljenja da je Nazaret iz Evanđeljâ bio jedno malo selo. Ali neke nam činjenice govore suprotno. U prvotnim tekstovima Evanđeljâ na grčkom jeziku Nazaret se označuje kao ‘polis’, a to znači grad. Također, činjenica da je Nazaret imao svoju sinagogu govori da je Nazaret uistinu bio grad, a ne neko malo mjesto ili selo. Nazaret se nalazio u neposrednoj blizini tri glavna puta: hodočasnički put prema Jeruzalemu, put karavana i put rimskih vojnika, legionara.

Isusov pohod u Nazaret jednostavni je događaj, gotovo svakidašnji. Ali taj događaj ima svoju težinu. Evanđelist dramatično prikazuje da ga njegov narod nije prihvatio. Oni ga tjeraju ponoru da bi ga strmoglavili. Ali on prođe između njih i ode. Drugim riječima: on je Sin Božji.

U sinagogi Isus čita tekst iz Knjige proroka Izaije gdje prorok opisuje budućeg Mesiju kao spasitelja, otkupitelja i osloboditelja zarobljenika i potlačenih. Slušatelji su mu se divili. Ali oni su Isusa poznavali samo kao sina Josipova. Otkuda mu ovakav govor? Nastao je preokret s divljenja do prezira i mržnje. Njihov bijes na Isusa raspalio se u trenutku, odmah nakon što je stavio u pitanje njihovo izabranje. Židovi su bili uvjereni da su izabrani narod i da su svi drugi narodi pogani. Isus im govori da pripadnost izabranom narodu nije pokazatelj za Božju naklonost. Kada u vrijeme Ilije tri godine i šest mjeseci nije padala kiša, kada je vladala glad, ostavio je prorok svoj narod koji ga nije htio razumjeti, i otišao nekoj tuđinki u Sarfati sidonskoj. Sidon je bio ozloglašen kao pogansko mjesto. A prorok Elizej zbog tvrdoće svojih sunarodnjaka nije uspio nikoga od njih izliječiti, to je učinio čovjeku imenom Naaman iz poganske Sirije. Opazili su Židovi na što Isus smjera. Nastala je pobuna. Izgurali su Isusa iz sinagoge, tjerali ga pred sobom na rub brijega da bi ga strmoglavili, da bi ga ubili.

Evanđelist Luka ovim događajem izražava odbacivanje Isusa od izabranog naroda. Ali izražava i to da u kraljevstvo Božje, koje je s Isusom došlo na ovaj svijet, pripadnost određenom narodu ne donosi neku prednost ili važnost. Pred Bogom su svi ljudi jednaki. Pred njim odlučuje dubina ljudskog srca.

„Među vama stoji netko koga vi ne poznajete“ (Iv 1, 26)

Narod kojemu se Isus u sinagogi obraća nije shvatio tko je Isus. Shvaćamo li mi, danas, tko je Isus? Jedan putnik vozio se vlakom. Prolazio je osamljenim krajem. Vozio se kilometrima. Konačno je izdaleka primijetio jednu veliku tablu. Pomislio je da je to nekakva obavijest ili možda prometni znak, ali nije bilo ni jedno ni drugo. Tabla je bila velika i na njoj je bilo napisano ovo: „Što mislite o Kristu?“ Čovjek se iznenadio, pa se zadubio u to pitanje. Možda se to događalo i drugim vozačima. Najčešće vozači voze barem pokraj nekog križa ili neke crkve, ali to ih rijetko upućuje na razmišljanje o Isusu Kristu. Ali kad ih na ovako neobičan način zatače ovo pitanje, onda se vjerojatno zadube u njega.

Što ljudi danas misle o Isusu? Kako je stalo s kršćanstvom u današnje vrijeme? Koliko su članovi Crkve zaista kršćani? Isus je uvijek govorio o malom stadu. Čak je jednom postavio pitanje: „Kad Sin čovječji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18, 8)

Tko je za mene svećenik?

Svećenik je propovjednik evanđelja, radosne vijesti o kraljevstvu Božjem. On je djelitelj sakramenata, izvora milosti Božje za spasenje ljudi. Mogli bismo njihovu ulogu usporediti s ulogom sluga u Kani Galilejskoj, koji su Isusu donijeli i  pripravili vodu da je pretvori u vino, i tako učinio čudo zbog kojeg će u njega povjerovati njegovi učenici. Isus je to čudo mogao učiniti i bez pomoći tih sluga, pa ipak se njima poslužio. Kao što su sluge donijele vodu da Isus učini čudo, tako i svećenik dovodi Isusu ljude da ih preobrazi. Sluge nisu primijetile kad je voda postala vino, kao što ni svećenik ne vidi, osim vrlo rijetko, kad je Bog preko njega zahvatio ljudska srca. Svećenik je sličan i onim ljudima koji su kroz krov donijeli Isusu uzetog čovjeka da ga izliječi. Svećenik dovodi Isusu ljude da im izliječi i dušu i tijelo. Svećenik je dušobrižnik.

Napisane su mnoge knjige koje su davale odgovore na pitanje: Tko je Isus?, ili: Što mi znači Isus? Gotovo se svi slažu da je Isus bio velik i drag čovjek, ali da je bio više od toga, odgovori se razilaze. Isus je jednom upitao svoje učenike: „Što vi mislite o meni, tko sam ja?“ (Mk 8, 27). To osobno pitanje postavlja Isus i nama. Poznajemo li ga dobro? Ivan Krstitelj kaže okupljenom narodu: „Među vama stoji netko koga vi ne poznajete“ (Iv 1, 26). Možda je naše znanje o Isusu neodređeno, puno praznina, možda smo prema njemu ravnodušni pa se zadovoljavamo s ono malo znanja što imamo o njemu, a i to znanje može biti pogrešno? Najgore je ako ga toliko zanemarimo da se i ne zanimamo za njega. A ipak spasenje svakog čovjeka zavisi od njegovog odgovora, što ga daje na pitanje: Tko je za mene Isus Krist?

„Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo“ (Iv 3, 19)

Svaki čovjek daje svoj vlastiti odgovor. Želi li više tamu ili Svjetlo? Mnogo ih je koji vole tamu. U tami su naučili živjeti, u tami im je ‘komotno’. Jer ako bi prihvatili Svjetlo, tada bi izgubili pozicije malih bogova na zemlji. Ali, ima i onih koji su spoznali Krista, krenuli za njim, i koji – poput svijeće – izgaraju da bi ljudima koji su u tami pokazali put izlaza iz zapletaja mržnje i grijeha. Sjetimo se Isusovih riječi: „Vi ste svjetlo svijetu“ (Mt 5, 14). A to znači da je svaki čovjek pozvan biti svjetlo svijetu. Kako to može biti pokazuje nam svjetlo svijeće. Ona je slika našeg života. Svijeća stoji uspravno, ali ne svijetli sebi. Ona dok svijetli izgara, bez glasa i nesebično širi oko sebe toplo i blago svjetlo. Ne pita: Zašto? Čemu? Na taj način kao da govori: To je najdublji smisao života, izgarati da bih bila svjetlo za druge. Uskoro, na blagdan Svijećnice, Crkva će na poseban način govoriti o Svjetlu, Isusu Kristu i o Bogu posvećenim osobama. A simbol je svijeća.

U jednoj siromašnoj četvrti Torina dogodilo se nešto zanimljivo što daje jasnoću našega razmišljanja. Jedan dječak kùpio je svojim zrcalom sunčevu svjetlost i upravljao ga na jedan stan koji je bio u sjeni. Kad su ga upitali zašto to čini, odgovorio je: U tom stanu iza prozora leži moj bolesni brat. Ja mu šaljem malo svjetla da ga obradujem. Taj dječak ne samo da je svjetlo, nego i uzor svakom kršćaninu.

Kao što svaki pojedini kršćanin, tako i čitava Crkva skuplja svjetlo sa stvorenog neba da bi ga uputila onima koji žive u sjeni života, onima koji Krista nisu upoznali. „Nisu ga prepoznali kao svjetlo, svjetlo istinsko što prosvjetljuje svakog čovjeka“ (Iv 1, 9). „To svjetlo koje treba izvesti svijet iz tame, to svjetlo, koje je Krist, zasvijetlilo je u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu“ (2 Kor 4, 6). Svjetlo je došlo na ovaj svijet iz ljubavi prema nama. Na tu ljubav treba odgovoriti tako da to Svjetlo prihvatimo. Amen.

Molitva vjernika:

Pomolimo se Bogu da nam da milost vjernosti Isusu Kristu, osjećajima, riječima i djelima. Recimo zajedno: Gospodine, usliši nas!

  1. Za Crkvu: da uvijek bude prepoznatljiva po prihvaćanju Isusa Krista, molimo Te.
  2. Za crkvene pastire: da budu nositelji nade i ljubavi u svijetu, molimo Te.
  3. Za sve one koji žive u posvećenom životu: da poput svijeće koja izgara nastave svijetliti ovom svijetu, molimo Te.
  4. Za izraelski narod, koji je nositelj obećanja: da mu otvoriš oči i omekšaš srce, te upozna i prihvati Isusa Spasitelja, molimo Te.
  5. Za našu domovinu i sve njezine stanovnike: da u ovim teškim trenutcima pronađe i izabere put pravednosti, jednakosti i mira za sve, molimo Te.
  6. Za nas okupljene na ovoj sv. Misi: da nam slušanje riječi i slavljenje otajstava bude na spasenje, molimo Te.
  7. Za naše pokojne: da im otvoriš vrata raja i da osjete radosti kraljevstva Božjega, molimo Te.

Hvala ti, Oče, što nas uslišuješ: primi ove naše izgovorene, kao i neizgovorene, molitve koje Ti upućujemo puni pouzdanja u Tvoju dobrotu i blagost. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.