HAMBURG: Zahvalno misno slavlje u povodu 50. obljetnice HKM Hamburg

Hrvatska katolička misija bl. Augustina Kažotića u Hamburgu proslavila je u subotu 30. studenoga i u nedjelju 1. prosinca 50. obljetnicu postojanja i djelovanja.

Svečano misno slavlje u punoj katedralnoj crkvi Sv. Marije u Hamburgu, na prvu nedjelju došašća 1. prosinca, predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup u miru i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu mons. Pero Sudar u zajedništvu s pomoćnim biskupom nadbiskupije Hamburg u miru mons. Hans-Jochenom Jaschkeom, voditeljem misije o. Anto Bobašem i misijskim dušobrižnikom o. Mirkom Vlkom, ravnateljem dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislavom Markićem, provincijalom Hrvatske dominikanske provincije dr. o. Slavkom Sliškovićem te s još sedmoricom hrvatskih i njemačkih svećenika. U misnom slavlju sudjelovao je veliki broj djece, mladih i odraslih u hrvatskim narodnim nošnjama, a uz vjernike iz misije Hamburg sudjelovali su i vjernici iz HKM Hannover i HKM Neumünster. Misnom slavlju pribivala je i časna majka sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela čuvara sa sjedištem u Korčuli s. Jakica Vuco, koja je na proslavi sudjelovala s više svojih sestara koje su djelovale i u toj misiji, generalni konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Hamburgu Kristijan Tušek sa suprugom, te uime Vijeća grada Hamburga Jan Pörksen.

Sve je na početku pozdravio voditelj misije o. Anto Bobaš, koji je kazao kako je proslava 50. obljetnice misije poticaj svima da se prisjete proteklih 50 godina s nakanom da što bolje osmisle i žive sadašnjost i učine sve kako zajedništvo i misijska zajednica u Hamburgu i nadalje imala svoju budućnost. Posebno je zahvalio mons. Hans-Jochenu Jaschkeu kazavši kako se Hrvati uvijek sjećaju njegove dobrote koju je imao prema njima i u ratnim danima kada je dolazio u misijsku kapelicu i zajedno s vjernicima molio krunicu i činio sve da se izbjeglice, i Hrvati u Hamburgu uvijek osjećaju kao vjerici prvog reda, jednaci sa svima ostalima. Zahvalio je mons. Sudaru, koji je, kako je istaknuo, čak iz Sarajeva došao na proslavu tog jubileja, kao i svim uzvanicima i vjernicima.

Mons. Sudar je u uvodnoj riječi uzvratio na pozdravima i zahvalio o. Bobašu na pozivu. „Da bi ovo naše slavlje doista bilo zlatno, to jest da bi se pretočilo iz ovog vremenitog u vječno, od ljudskog božanskom, mi ćemo ga kao znak najveće zahvale izručiti onome koji je najveća zahvala samome Bogu, a to je njegov sin Isus Krist.“

Mons. Sudar je u propovijedi istaknuo kako se slavlje 50. godina misije može razumjeti samo kroz Božju riječ i u Božjoj riječi. „Bog nas preko svoje riječi želi potaknuti kako bi ovo slavlje postalo zahvalno, a potom slavlje iz zahvale prerasta u trajnu radost što daje snagu života. Hoditi u Gospodnjoj svjetlosti znači pustiti Duhu Svetome koji jest svjetlost da me prosvijetli kako bih shvatio ono najbitnije: tko sam ja, tko je čovjek, odakle je čovjek, kamo ide, koji mu je smisao. Božja svjetlost koja kulminira u Isusu Kristu odgovara: Ti si dijete Božje, ti hodiš prema životu, tebe Bog čeka, ne boj se. Onaj tko zna, tko vjeruje i prihvaća darom vjere, zna da od Boga dolazi. Da nisam slučajno rođen od roditelja od kojih sam rođen. Da nisam slučajno rođen tamo gdje sam rođen. I da ne kročim sam kroz ovaj život, da netko nada mnom bdije. Da me netko poput oca, poput majke čeka. Kad to čovjek zna i prihvati, onda život dobiva jednu posve drugu dimenziju i značenje. Onda život kakav god bio, gdje god se živio, on se doista pretvara u trajnu zahvalnost. Onda se ta zahvalnost pretvara u radost. Djetetu je spontano da je zahvalno roditeljima, da ih voli, jer voli život. Zato se svim silama otimamo smrti, a to je samo znak da nismo za smrt nego za život rođeni. Zato je zahvalan, zato voli Boga, jer zna da mu je Bog zapravo otac koji mu preko roditelja daje život. Onda voli sve što Bog voli, i sve što je njegovo i ponosan je na sve ono što je njegovo. Ne voli samo roditelje, voli i svoj rodni kraj, svoju zemlju, voli svoj narod, voli čovjeka, jer zna da je Bog ljubitelj čovjeka. Isus je jedini odgovor na tajnu života, koji odgovara i viče svojim životom. Bog te do te mjere voli bez obzira kakav si. Kako je to lijepo i utješno! Odgovor tko sam ja daje Bog po Isusu Kristu, a Isus Krist po Crkvi. Zato ova Crkva kakva god jest, kakvi god grešni ljudi bili u njoj, ona nam je draga, jer majka kakva god jest, a ona nas je rodila kao kršćane. Kakva god jest, dijete je voli jer gleda njezinu pozitivnu stranu. Ne dajmo se sablazniti, ne dajmo se zatrovati tom lavimom nepovjerenja, pomanjkanja ljubavi. Budimo privrženi najprije prema Bogu, prema Isusu Kristu koji je umro za nas, a onda i prema Crkvi koja se za nas danas ovdje konkretizira u ovoj Hrvatskoj katoličkoj misiji.

U njoj i preko nje, preko službenika Crkve, preko službenika Božjih, mi smo spoznali, nama je rečeno da smo djeca Božja, da smo stvoreni za spasenje, za vječnost, za puninu radosti. Na tu radost imamo pravo već na ovom svijetu, jer nas Bog već ovdje želi sretne. Onda će svatko od nas imati dovoljno razloga da doista bude sretan, da voli, da bude voljen i da ovaj život poprimi svoj puni smisao. Stoga u ovom slavlju slavimo dar Božje ljubavi, ali i zahvalnost ljudima da Bog i preko njih među nama djeluje. Kako je lijepo pripadati hrvatskom katoličkom narodu i ovoj Hrvatskoj katoličkoj misiji ovdje u Hamburgu pod zaštitnikom bl. Augustina Kažotića”, kazao je mons. Sudar potaknuvši sve neka hode u Božjoj svjetlosti. „Budimo ponosni na ono što jesmo, volimo život, volimo ovu misiju, volimo svoj narod, volimo ovu zemlju, volimo sve što je Božje, a onda će i naš život biti Božji. Onda će se ovo naše slavlje pretvoriti u trajnu radost i zahvalnost prema velikom Bogu. Odlučimo od danas svoga Boga više voljeti i više moliti, makar rekli samo: Isuse, volim te!”

Na kraju misnog slavlja čestitku je uime Vijeća grada Hamburga i gradonačelnika uputio Jan Pörksen. Kazao je kako ga raduje vidjeti Hrvate u tolikom broju. Istaknuo je kako je sreća toga grada u raznolikosti, bogatstvu jezika, kulture, drugih kultura koje treba njegovati. Istaknuo je kako je upravo dolaskom iseljenika u Hamburg taj grad rastao, razvijao se i postao financijski moćan. Posebno je Hrvatima stavio na srce da posjete spomenik iseljeniku, koji je izradila Ljubica Matulec na istaknutom mjestu u Altoni, u dijelu grada Hamburga, a i veliki je broj Hrvata iz Hamburga otišao brodom prema Americi. Ujedno je podsjetio kako je veliki broj ratom protjeranih hrvatskih izbjeglica našlo utičište u tom gradu. Začelio je Hrvatima da žive u miru i raznolikosti u Hamburgu, koja je prilika, te da ujedno sačuvaju svoju kulturu. A da je tako veliki broj Hrvata u Hamburgu, to je, kako je kazao, posebno vidio prošle godine kad je Hrvatska ostvarila veličanstvenu pobjedu na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

O. Frano Prcela je potom pročitao čestitku apostolskog nuncija u SR Njemačkoj nadbiskupa Nikole Eterovića za 50. obljetnicu misije, u kojoj je mons. Eterović istaknuo kako su Hrvati dolazeći u Hamburg zahvaljujući misiji ostali povezani s Crkvom. „Prigodom ove 50. obljetnice svim članovima Hrvatske katoličke misije Hamburg želim od srca obilje Božjeg blagoslova u ime Svetoga Oca Franje, kojega imam čast prestavljati u Saveznoj Republici Njemačkoj. Vama i svim članovima misije rado udjeljujem apostolski blagoslov.“

Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić sve je pozdravio i u ime delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivice Komadine, koji je tih dana sudjelovao u proslavi 50. obljetnice HKM Darmstadt. Hrvatski katolički identitet se ponajbolje sažima u osobi bl. Alojzija kardinala Stepinca. On je ujedno nasljednik na zagrebačkoj stolici bl. Augustina Kažotića, ali i u svetosti“, kazao je dr. Markić, koji je o. Bobašu i cijeloj misijskoj zajednici darovao sliku bl. Alojzija Stepinca.

 

 

Čestitku je uime HKM Hannover, koja je nastala odvajajem o HKM Hamburg, uputio voditelj te misije o. Anastazio Perica Petrić, koji je ujedno o. Bobašu u toj prilici predao i prigodni dar.

 

 

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. o. Slavko Slišković je kazao kako je došao bez materijalnih darova, ali je toj zajedici donio, kako je kazao, najbolji dar koji Hrvatska dominikanska provincija ima, a to su o. Anto Bobaš i o. Mirko Vlk, što su vjernici pozdravili velikim pljeskom. „Dok slavimo ovaj jubilej važno je istakniti tri stvari – zahvalnost Bogu na daru pripadnosti Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu, zahvalnost Crkvi u Hrvata, koju ovdje danas predstavljaju mons. Sudar i ravnatelj dr. Markić, koji su nama dominikancima povjerili brigu za ovu misiju, te zahvalnost i mjesnoj Crkvi hamburškoj, ovdje u nazočnosti nadbiskupa Hamburga mons. Heßea i pomoćnog biskupa u miru mons. Jaschkea.“ Ujedno je zahvalio svojoj braći dominancima i sestrama dominikankama koji su u toj misiji prisutni pedeset godina, kao i svim vjernicima, zbog kojih su i s njima su ono što jesu – Dominikanskog reda, Katoličke Crkve i hrvatskog naroda. „Hvala što ste bili s nama i što smo mogli biti s vama u ovih pedeset godina.“ Ujedno je uime svoje Provincije i svih njezinih članova, koji su djelovali u toj misiji zatražio oproštenje, ako uvijek nisu bili na visini svoga zadatka i ako nisu uvijek odgovorili na onaj način na koji su bili pozvani djelovati. „Ujedno je ova proslava i poticaj da iz prošlosti naučimo radosno živjeti sadašnjost i da odvažno idemo u budućnost“, zaključio je.

Nabiskup Nadbiskupije Hamburg mons. Stefan Heße je u prigodnoj riječi izrazio radost i uputio čestitku prema svima i svakome pojedinome. „Ova misija ima jaku vjeru i to ne samo u brojkama, već upravo tom jakom istinskom vjerom. Dobro je i za nas Njemce da vidimo tu življenu vjeru, jer nitko ne vjeruje samo za sebe. I mi kao vjernici u svojoj vjeri imamo odgovornost za vjeru drugih. Hvala vam, Hrvati, za čvrstu vjeru. I dalje ću moliti za vas, da ta vaša vjera ide i u dubinu. Vjera treba srce, vjerovanje sa srcem, a to prepoznajem u ovoj misiji.” Ujedno je zahvalio svima koji su djelovali u toj misiji – svećenicima, časnim sestrama, laicima i svima koji su na bilo koji način bili uključeni u 50 godina misije. „Što bih ja bez Hrvata“, zaključio je.

Na kraju je o. Bobaš uputio zahvalnu riječ svima na svemu. „Zadržimo ovu našu lijepu proslavu u dugom sjećanju.“

Mons. Sudar je potaknuo vjernike neka nikada ne zaborave svoju očevinu i neka je nikada ne ostave.

Misno slavlje uveličali su misijski zbor „Ave Maria“, Klapa „Furešti“ iz Zagreba i zbor mladih i odraslih uz pratnju tamburaškog orkestra iz HKM Hannover.

Nakon misnog slavlja za sve je priređen objed u dvorani nasuprot katedralne crkve.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić