Brojni žitelji ovog pitomog mjesta tijekom minulih desetljeća pokazali svoju ljudsku širini prema brojnim stradalnicima u Bosni i Hercegovini.
U utorak, 14. srpnja 2018. god., gradonačelnik njemačkog grada Duisburga gosp. Manfred Osenger primio je u Vijećnici ravnatelja Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomu Kneževića. Posjetu su predložili i organizirali voditelji velike akcije Caritasa Duisburg „Pomoć Bosni“ („Bosnienhilfe“), koju su 14. veljače 1992. god. neslužbeno započeli i do današnjeg dana uspješno vode, usprkos životne dobi, bračni par Ursula i Heribert Hölz. Proslavljena je dvadeset i peta obljetnica brojnim sadržajima, a lijepi je broj osoba i ustanova u ovom dijelu Njemačke na raskrižju nekoliko nad/biskupija kojima je potrebno izreći riječi iskrene ljudske i kršćanske zahvalnosti. Gradonačelnik nije krio radost zbog zahvalne posjete, ali i ponosa da su brojni žitelji ovog pitomog mjesta tijekom minulih desetljeća pokazali svoju ljudsku širini prema brojnim stradalnicima u Bosni i Hercegovini. Ravnatelj Caritasa BiH predstavio je cijelu situaciju u Bosni i Hercegovini tijekom minuloga rata i poraća pa sve do današnjega dana. Kazao je kako se svojom konkretnom nazočnošću može pomoći ljudima na bosanskohercegovačkom prostoru. Zahvalu je izrekao u ime svih koji su preko ove akcije Caritasa Duisburg dobili pomoć, posebno znanim i neznanim dobročiniteljima s područja grada Duisburga, ali i drugih mjesta i župnih zajednica u bližem i daljnjem okruženju. U razgovoru je došla do izražaja cjelokupna slika ove velike akcije koja još traje, a koja je započela spontano i iz ljubavi prema bližnjemu u nevolji. Kada su se tmurni oblaci rata 1991. god. nadvili prvo nad Republiku Hrvatsku, a 1992. god. i nad Bosnu i Hercegovinu i nakon prvih vijesti, koje su putem medija stigle i do ovog dijela Njemačke, potakla je tadašnjeg djelatnika Caritasa Duisburg gosp. Heriberta Hölza na razmišljanje s jednim jedinim pitanjem kako pomoći izbjeglicama i prognanicima. Suosjećanje s ugroženim bratom čovjekom kao i osobna obiteljska tragedija tijekom i nakon II. svjetskog rata bili su najveća snaga i potpora pri donošenju važe odluke. Idemo u Republiku Hrvatsku i u Bosnu, jer nas tamo čeka bližnji u nevolji! Nije oklijevao nego je sa svojom suprugom Ursulom s prvim prikupljenom humanitarnom pomoći krenuo, 14. veljače 1992. god., prvo u Zagreb u Republiku Hrvatsku, a nakon toga i u Bosnu u Vrhbosansku nadbiskupiju i Banjolučku biskupiju u kojima je ova akcija prisutna sve do današnjeg dana. Pomoć koju su donosili bila je raznovrsna i bila je snažna potpora u raznim potrebama svima stradalnicima rata. Glasno izrečene i napisane potrebe bile su jedino mjerilo i animacijski materijal u bližoj i daljnjoj okolici Duisburga. Odaziv sve do današnjeg dana bio je velik i obrisao je mnoge suze u očima brata čovjeka diljem Bosne. (kta/caritas.ba)
