U hrvatskim katoličkim zajednicama sv. Franje Asiškoga (Bietigheim-Bissingen), sv. Ante Padovanskoga (Vaihingen an der Enz) i sv. Ilije Proroka (Illingen) od petka 16. do nedjelje 18. veljače održana je duhovna obnova na korizmenu temu – poziv na obraćenje – koju je predvodio vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar.
Prvoga dana duhovne obnove, 16. veljače, vjernici su se okupili u crkvi Sv. Lovre u pobožnosti Križnoga puta i na misi koju je predvodio biskup Sudar. Drugi dio programa nastavio se predavanjem „Što je čovjek?“ Biskup se dotaknuo pitanja emigracije iz domovine, istaknuvši da majka nikad ne zaboravlja svoje dijete, kao ni domovina pripadnike svoga naroda. Glavni naglasak prve večeri duhovne obnove bio je na nedokučivosti ljudskoga života. Biskup je među ostalim rekao da koliko god čovjek napredovao u spoznaji, sam život uvijek će mu ostati tajnom. To ne znači da razmišljati nije potrebno. Naprotiv, grijeh je ne razmišljati, ne koristiti razum kojim je Bog obdario čovjeka. Zaključio je rečenicom: „Čovjek je veličanstveno biće jer ga je stvorio veličanstveni Bog.“
U subotu 17. veljače prijepodne biskup Sudar susreo se s djecom i mladima, kojima je održao interaktivno predavanje o Crkvi, njezinu ustroju i zadaći u svijetu. Poslijepodne je duhovna obnova nastavljena predavanjem „Zašto i kako voljeti Boga?“ Počevši rečenicom sv. Ivana „Bog je ljubav“, biskup je osvijetlio ljubav kao vrhunac odnosa između Boga i čovjeka. Boga možemo voljeti samo ljudskom ljubavlju, to je ono što On od nas očekuje. Najsličnija toj ljubavi jest ljubav prema roditeljima. Ona je spontana. Odnos s Bogom prožet je poteškoćama koje izlaze na površinu u obliku pitanja: „Vidi li me?“, „Prihvaća li me?“, „Kako mu se obratiti?“ Svaki dan trebalo bi Bogu reći: „Bože ja te volim!“ Njemu to ne treba, ali treba nama, zaključio je biskup Sudar.
U nedjelju 18. veljače biskup Sudar predvodio je svečanu nedjeljnu misu. U propovijedi je, uz tumačenje nedjeljnih čitanja, govorio o bl. Alojziju Stepincu koji je nepokolebljivo ostao uz Boga u vrlo teškim uvjetima, u vrijeme vladavine dvaju protuljudskih režima. Zbog svoje odanosti Bogu uzor je ne samo pripadnicima hrvatskog naroda, nego i svim vjernicima. Predavanje u župnoj dvorani nakon mise i ručka bilo je o temi „Može li se voljeti čovjeka?“, u kojem je biskup izdvojio ljubav prema neprijateljima kao vrhunac kršćanske ljubavi. Isusov poziv na ljubav prema neprijateljima iznimno je zahtjevan jer se u čovjeku spontano javlja nagon za obranom svog života. Zato za ljubav prema neprijateljima nije dovoljna ljudska ljubav, potreban je dodir božanske ljubavi. Neprijatelj se može ljubiti samo Isusovom ljubavlju. Zaključio je rečenicom: „Volimo jer smo voljeni!“
Korizmena duhovna obnova s biskupom Sudarom u Bietigheimu protekla je u duhu vjerničke zauzetosti i zajedništva, a obilježila su je brojna vjernička pitanja iz života Crkve upućena biskupu nakon njegovih predavanja. (IKA)
