Tko bi to rekao? Tko bi se tome nadao? Još u veljači gledali smo raskošne karnevalske povorke. Veselilo se uz obilje pića, pjesme i plesa. Preko malih ekrana do nas su stizale slike najpoznatijih svjetskih karnevala iz Rija i Venecije. I Rijeka je bila uz bok velikih svjetskih karnevala. Spektakularne povorke poput rijeke svrstavale su se u vrh svjetskih mjesta za zabavu pod maskama.
Tu su Nica, Santa Cruz de Tenerife, Binche, New Orleans, Köln, Basel, Goa. Mogli bismo ih nabrajati još. Raskošni kostimi, voštane maske i drvene cipele, mnoštvo glazbe i boja, točenje piva i vatrometi. Milijuni turista. I sad najednom sve zamuklo. Umjesto raskoši i šarenila kostima na ulicama praznina. Trgovi prazni poput Trga sv. Petra u Rimu s kojega je papa Franjo za vrijeme kišnoga petka blagoslivljao Rim i čitav svijet moleći se za prestanak pošasti koju je prouzrokovao koronavirus.
Svi ga se boje. Svi traže savjete stručnjaka, jer se čulo da od njega najprije stradaju pluća, a onda i srce. I to dosta brzo. Brzo ulazi u organizam i brzo se pacijenti zaraze od njega. I, najednom se situacija duboko promijenila.
Još jučer se na ulicama diljem Hrvatske pjevalo: „Maškare, maškare, tko ne voli maškare?“, a sad najednom građani ponovno kupuju maske i sve više je maski na licu. Kupuju ljudi maske u nadi da će ih one zaštititi. Maske su dobile i svoja imena: kirurška maska, N95, FFP2, FFP3 i maska P100.
Budući da se koronavirus i dalje širi diljem svijeta teško je kupiti masku po normalnoj cijeni. Maske za lice prodavane su u Kini na stotine miliona primjeraka dnevno. Međutim svjetski mediji pišu da maske nisu od velike pomoći protiv respiratornih bolesti poput gripe i COVID-19. Većina kirurških maski previše je labava da bi spriječila udisanje virusa, a stručnjaci tvrde da se virusi mogu prenijeti i preko očiju, a sitne virusne čestice poznate kao aerosoli, mogu prodrijeti i kroz maske.
Ali ljudi i dalje kupuju i nose maske. Neki vjeruju da nošenje maske umanjuje mogućnost češćeg dodirivanja nosa i usta, iako nema podataka koji to potvrđuju. Ostali razlozi su čisto psihološki i jedan proizlazi iz straha od gubitka kontrole nad virusom o kome se malo zna, te daje veći osjećaj kontrole u ovoj inače nekontroliranoj situaciji.
Mogli bismo kazati da je iza tih maski strah od smrti. Pročitao sam kod L.N. Tolstoja zanimljivu crticu. On piše u knjizi Krivotvoreni kupon:
„Važan događaj u to vrijeme bijaše smrt Sofije Ivanovne Benkendorf. Dogodilo se to uveče u Carskom, pred bakom, Sofija Ivanovna samo što nas je dovela poslije ručka i nešto govorila smiješeći se, odjednom joj se lice uozbiljilo, ona se zaljuljala, naslonila na vrata, skliznula niz njih i teško pala. Dotrčaše ljudi, nas su izveli. Ali drugoga dana smo saznali da je umrla. Dugo sam plakao i tugovao i nisam mogao da se priberem. Svi su mislili da plačem za Sofijom Ivanovnom, ali ja nisam zbog toga plakao, već zbog toga što ljudi umiru, što postoji smrt. To nisam mogao shvatiti, nisam mogao vjerovati da je to sudbina svih ljudi. Sjećam se da su tada u mojoj petogodišnjoj duši ustala u punom svom značenju pitanja o tome šta je smrt, šta je život koji se svršava smrću. Ta velika pitanja koja stoje pred svim ljudima i na koje mudraci traže i ne nalaze odgovore a lakoumni ih nastoje otkloniti, zaboraviti. Učinio sam kako je to svojstveno djetetu, a posebno u svijetu u kome sam živio; otklonio sam od sebe tu misao, zaboravio na smrt, živio kao da je nema, i, evo, doživio sam to da mi je ona postala strašnom.“
Fra Jozo Župić
