Hrvatska katolička zajednica (HKZ) bl. Alojzija Stepinca u Aalenu svečano je u nedjelju 16. veljače proslavila svoga zaštitnika misnim slavljem, koje je u kapeli Sv. Mihaela u Aalenu predvodio vrhbosanski pomoćni biskup u miru, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu mons. Pero Sudar u zajedništvu s domaćinom – voditeljem HKZ bl. Alojzija Stepinca u Aalenu i HKZ Presvetoga Srca Isusova u Heidenheim a.d. Brenz vlč. Vilimom Koretićem – svećenikom Bjelovarsko-križevačke biskupije, i uz asistenciju trajnog đakona Thomasa Biega.
Mons. Sudara i okupljene vjernike Hrvate katolike iz Aalena, Heidennheima i šire, među kojima su u misnom slavlju sudjelovali i Nijemci, na početku je pozdravio vlč. Vilim Koretić. „Danas smo se na ovome mjestu okupili s velikom i iskrenom željom da proslavimo nekrvnu žrtvu našega Spasitelja Isusa Krista – sv. misu – i da po zagovoru bl. Alojzija Stepinca isprosimo od Boga nebeske milosti i blagoslov Božji za naš ovozemni život i rad. Došli smo danas obnoviti sjećanja na svoje roditelje, djedove i bake, i u ovom trenutku naše bi misli željele dokučiti slike o događajima u životu naših obitelji, našega naroda i Kristove Crkve u njemu. Ova je Hrvatska katolička zajednica u posljednje vrijeme doživjela sudbinu onoga svetopisamskog pješničnog zrna, iz Isusove poruke o sijaču, koje je bačeno u zemlju da proklija, iznikne i da donese rod. Kad mi je povjerena ova misija Aalen, a sada zajednice bl. Alojzija Stepinca u Aalenu i HKZ Presvetoga Srca Isusova u Heidenheimu stavljena mi je odgovorna zadaća. Izvršenje tih zadaća izaziva i čežnju i strah hoće li ovo zrno zajednica Aalen i Hedenheim dalje iz zemlje niknuti i rasti. Što će biti s onim zrnima, članovima ovih zajednica, koja su pala kraj puta, na kamenito tlo, na plitku zemlju, u trnje? Što će biti s onima koja su spržena što suncem nebeskim što vatrom nebeskom? A svi smo pozvani donositi višestruke plodove. S pomoću Božjom, ova klica je stara pedeset godina i nadamo se da će i dalje rasti i razvijati se do dobrih plodova.“
Drugopredsjedavajuća pastoralnog vijeća HKZ Aalen Paula Matić je u pozdravnoj riječi mons. Sudaru istaknula kako su članovi te zajednice svjesni da „nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Ujedno Vam hvala, oče biskupe, na svemu što ste učinili za nas i na svemu što ćete i dalje činiti za nas zajedno s našom Majkom Crkvom i njezinim duhovnicima. Zahvaljujemo Vam da dolasku u našu zajednicu bl. Alojzija Stepinca.“
Pozdravnu riječ mons. Sudaru uputila je i Petra Šebalj, koja se kandidriala za novo pastoralno vijeće. „Vidite da naše obitelji nisu izgubljene za Crkvu. One i ovdje u stranom svijetu svjedoče svoju vjeru slaveći nedjeljnu euharistiju. Mnogi mladi i danas žele svjedočiti vjeru u Krista i spremni smo se zauzimati za našu Crkvu svojim zalaganjem i svojom žrtvom. Pred Vama, oče biskupe, pozivam mlade da se odluče na služenje Crkvi tako da pruzmu odgovornost za njezino dobro“, kazala je te je predala mons. Sudaru buket cvijeća u znak dobrodošlice i zahvalnosti.
Mons. Pero Sudar je u uvodnoj riječi zahvalio vlč. Koretiću na pozivu kako bi zajedno s vjernicima te zajednice slavio zaštitnika te zajednice bl. Alojzija Stepinca. „Zahvaljujem vam, braćo i sestre, i u ime naše Crkve za sve ono dobro koje ste tijekom ovih godina ovdje činili. Čestitam vam i na 50 godina postojanja misije/zajednice, koju ste, kako sam mogao vidjeti, vrlo svečano proslavili.“
U propovijedi je mons. Sudar istaknuo kako je Bog tajna i nitko ga posve ne možemo razumjeti, isto je tako i čovjek kao njegova slika tajna. Ne može čovjek opstati ako sebe mrzi, a teško može opstati i ako drugoga mrzi. Punina je u ljubavi prema drugima onako kako ljubimo sami sebe. Zakon života je da pšenično zrno strune kako bi iz njega nastala klica. Ako zrno ne umre, neće donijeti ploda. Ljudski je život tajna za svakoga, a pogotovo su neshvatljive tajne nekih života, nekih ljudi, kao što je današnji blaženik Alojzije Stepinac, kojega ste vi odabrali za svoga posebnog zaštitnika. Znam da ste s ove propovijedaonice o njemu čuli sve što se o njemu moglo reći, od njegova teška puta u izboru zvanja, kako je Isusa tražio poput Židova iz Grčke. Kad ga je spoznao, krenuo je za njim. Isusova proslava je bila smrt i to ona na križu. Ništa nije vjerovao što nije djelom potvrdio. Nikoga nije pozvao na nešto, a da to nije sam prošao. Isus sin Božji je smisao ljudskog života i ljudske patnje. Tako Stepinac kreće za Isusom. Što radije prihvaćamo patnje ovoga života, posvećujemo ih i darujemo Bogu, to se više Božja milost i punina života ulijeva u naš život. Snagom vjere se jedino može prepoznati smrt kao prolaz u puninu života. Kao prolaz u ono stanje u koje zrno koje umre u smrti rađa strostrukim plodom. Naš se Blaženik u svojoj ljudskoj skromnosti i veličini mogao oduprijeti čemu se rijetko tko mogao oduprijeti, vlasti, kako je on rekao, koja je stvarno bila željna krvi i osvete. Nije Stepinac iznikao niodakle. Stepinac je vrhunac brijega šest stotina svećenika, redovnica i redovnica ubijenih u vrijeme komunizma u bivšoj Jugoslaviji. Zato je on naša slika, naš ponos. Znao je tko se pouzdaje u Boga i da ga Bog neće ostaviti. Kao predstavnik jednog naroda i jedne svoje Crkve i kao duboki vjernik nosio je svoj životni križ.
Još je za njegova života rekao jedan od prvih komunista, Milovan Đilas: „Stepinac je potpuni čovjek. To je karakter kojega se ne da slomiti. On je nevino osuđen iz političke nužnosti.“ Dakle, već mu dolazi priznanje od onih koji su ga osudili. A potom svjedoče to i najveći autoriteti Crkve – od papa Pija XII., Ivana XXIII., Pavla VI., pogotovo Ivana Pavla II., koji je istaknio na proglašenju blaženim kako je Stepinac predstavnik svega onoga što se dogodilo u ovom stoljeću (20. st.) hrvatskom pučanstvu i cijeloj Europi. Stepinac je simbol patnika, ali i naš zagovornik i zato se daje hrvatskom narodu kao mučenik kojega treba zazivati. Potom će se papa Benedikt XVI. zapitati: „Ako Stepinac nije svet, tko je uopće svet?“ Prošao je gotovo doslovno Isusovim križnim putem, hrabro ostajući pod svojim križem i zato uopće ne sumnjamo da je danas tamo, kako je Isus obećao, gdje je On, tamo će biti i njegov sluga. To je poruka Alojzija Stepinca, njegova života i svetosti. Bez pouzdanja u Boga nema vjerničkog života. Stoga je ovaj život preduvijet najveće vrijednosti. On je naš ponos i identitet, srcu drag, koji je predvodnik onih šest stotina obijenih zato što su bili to što jesu. On je u isto vrijeme izraz i svjedočanstvo vjere hrvatskoga katoličkog puka. Iz te nevidljive vjere, ali vjerne vjere, izrastao je Stepinac, ali i svi naši blaženici i svi naši sveci. Čini mi se da je kod nas Hrvata bilo važnije svjedočiti nego se brinuti da ti svjedoci vjere budu proglašeni svetima. Važno nam je da imamo svetaca, a ne da su proglašeni. Znano je koliko su Stepincu bili važni Hrvati u inozemstvu. Gotovo prve misije u inozemstvu je osnovao Stepinac. Slao je svećenike za našim radnicima u inozemstvo, jer je znao koliko ste nam važni. Zato mu se u ovoj sv. misi, a i u životnim tjeskobama možemo slobodno obraćati.
Djeca i mladi u hrvatskim narodnim nošnjama u prikaznim su darovima prinijeli hostije, kalež, kruh, grožđe, vino, bistu bl. Alojzija Stepinca i Bibliju.
Uime zajednica vlč. Koretić je mons. Sudaru na kraju misnog slavlja predao prigodni dar i 1500 eura za troškove puta i projekte. Zahvalio je i svima koji su na bilo koji način doprinijeli ostvarenju proslave. Mons. Sudar je na svemu zahvalio i potaknuo okupljenu zajednicu neka bude ponos bl. Alojzija Stepinca i neka bude svjesna da je Bog neizmjerno voli. „Neka Domovina nikada ne iziđe iz vas. Ne zaboravite gdje ste rođeni i od koga ste rođeni!“
Misu je animirao zbor iz Aalena i Heidenheima uz pratnju na orguljama Vanesse Adelfio i Juliana Škobića, te uz pratnju na čelu Elene Škobić. Zborom je ravnala njegova voditeljica Marta Bogdanović.
Tekst i snimke: Adolf Polegubić
