ANTO BATINIC

Dijasporske godine
Hrvatski dusobriznicki ured,
Niz: Diaspora Croatica, Frankfurt 2002., str. 218

Odmah po dolasku za glavnog urednika „Zive zajednice“ (1994.), mjesecnika hrvatskih katolickih misija u Njemackoj, Anto Batinic je uveo komentatorsku kolumnu pod nazivom MOTRISTE, koja se tako zove do danas (2002.). U toj kolumni obuhvatio je u medjuvremenu mnoge i razlicite vidove hrvatskoga iseljenickoga zivota i djelovanja u ovoj zemlji, kao i njihova odnosa prema domovini, vjeri, Crkvi, Njemackoj, ratu, miru, vjerskom zivotu... Bilo bi zaista steta da se ti prilozi nisu skupili u jednu knjigu. Oni su svojevrsna kronika (duhovna, kulturalna, religiozna, nacionalna) o jednom teskom i prijepornom vremenu i ljudima izvan doma i domovine, a cesto i bez doma i domovine.
Bez obzira sto kolumne obiljezava vremenski trenutak u kojem su pisane, one nisu samo izraz tog trenutka, nego ga nadilaze. One ne oznacuju novinski prilog s odredjenim rokom trajanja, nego su i sada svjeze i citljive. Naprotiv, s vremenskog razmaka su jos zanimljivije, jer se autor izlozio stvarnoj opasnosti da ga svatko „procita“, da se zorno vide ne samo njegovi pozitivni i uspjeli nego i negativni i promaseni pogledi.
Te kolumne su u knjizi poredane sadrzajno, a ne kronoloski, i to u tri poglavlja te s predgovorom:
Prvo poglavlje S Bogom na putu ima dvije cjeline pod naslovima Vrelo identiteta i Medijsko navjescivanje Evandjelja.
Drugo poglavlje U tudjini kao kod kuce ima takodjer dvije cjeline s naslovima Maslina je neobrana i Razocarana dijaspora.
Trece poglavlje Nikad vise rata ima cetiri cjeline: Pomirenje, Vukovarski zalazak sunca, Nasa Bosna i Druga Hrvatska.

Najduhovnije i najteoloskije je svakako prvo pogavlje. Autor se suocava i s jednom od najizazovnijih dimenzija suvremenog krscanstva, s medijskom stranom navjescivanja Evandjelja. „Najiseljenickiji “ dio knjige je drugo poglavlje, a sam njegov naslov kaze da se nasi iseljenici i radnici osjecaju u tudjini - kao kod kuce.
Najpolitickiji dio knjige jest cijelo trece poglavlje Nikad vise rata, te cjelina Razocarana dijaspora. Autor se tu pokazuje vrlo objektivnim, realisticnim i neovisnim promatracem stanja u domovini, u Hrvatskoj i BiH, a u kritici ne stedi nikoga, pa ni najvise nosioce i predstavnike vlasti, bez obzira na njihovu stranacku pripadnost i eventualne zasluge. U tim clancima do velikog izrazaja dolazi njegova novinarska pronicljivost, hrabrost i neovisnost. Svatko tko god vrsi javnu funkciju, podlozan je kritici, bio to predsjednik drzave, biskup, zupnik, kapelan ili kakav stranacki predstavnik u dijaspori.
Najtuzniji i najosjecajniji dio knjige cine prilozi u cjelinama Pomirenje, Vukovarski zalazak sunca i Nasa Bosna.
Ova je knjiga izvanredan prilog za upoznavanje i proucavanje hrvatske dijaspore, s njezinim pozitivnim i negativnim znacajkama. Ona ima i ljetopisnu vrijednost, osobito za posljednjih osam iseljenickih godina. Otud i naslov knjige Dijasporske godine. Taj izraz za hrvatsko iseljenistvo rabi se tek desetak godina. Zato se te godine, sa svim onim sto su donijele i domovini (Hrvatskoj i BiH) i iseljenistvu, mogu nazvati dijasporskima.