Festa sv. Vlaha je dar koji smo dužni čuvati, s vjerom obogatiti i obogaćenog s ljubavlju proslijediti budućim generacijama, kako bi i naši potomci u sv. Vlahu prepoznavali svog parca, a u njegovoj Festi nadahnuće za biti bolji ljudi i zauzetiji vjernici u zalaganju za opće dobro, poručio biskup Uzinić, istaknuvši pritom važnost obitelji
Dubrovački biskup Mate Uzinić otvorio je na Kandeloru, 2. veljače, 1046. festu sv. Vlaha u tradicionalnoj ceremoniji otvaranja ispred zborne crkve Sv. Vlaha. Istaknuo je kako je Festa sv. Vlaha, „nematerijalna baština našeg Grada, Domovine, ali i cijeloga čovječanstva, dar koji su primili, s vjerom gradili više od jednog tisućljeća i s ljubavlju nama prenijeli naši preci, kojima se sv. Vlaho objavio kao parac, odnosno zaštitnik, odvjetnik, branitelj i zagovornik. Taj smo dar dužni čuvati, s vjerom obogatiti i obogaćenog s ljubavlju proslijediti dalje, budućim generacijama, kako bi i naši potomci, oni koji će u ovom Gradu i biskupiji živjeti poslije nas, u sv. Vlahu prepoznavali svog parca, a u njegovoj Festi nadahnuće za biti bolji ljudi i zauzetiji vjernici u zalaganju za opće dobro. To je zadaća svakog od nas, na onom mjestu i u onoj ulozi koju nam je Bog povjerio kao naš način služenja općem dobru.“
Biskup je zatim skrenuo pozornost na situaciju obitelji preko kojih se prenosi i život i vjera i tradicija, te o kojoj ovisi budućnost društva i Crkve, ali i, naglasio je, Feste sv. Vlaha. „Bude li obitelji otvorenih životu, obitelji u kojima se prenose vrijednosti i tradicija, moli Boga i živi vjera, bit će i Feste sv. Vlaha. Zakaže li bilo što od ovoga, nije ugrožena samo naša Festa. Ugrožena je i naša budućnost. Bojim se da toga nismo dovoljno svjesni, kako to pokazuje i činjenica da nas uglavnom zanima govor o tradiciji, o prošlosti, a da smo malo zainteresirani za teme koje se tiču obitelji, a s obitelji naše sadašnjosti, koja u mnogim aspektima bračnog i obiteljskog života nije dobra, i osobito budućnosti“, rekao je biskup.
Potrebno je zato i u društvu i u Crkvi, staviti obitelji u središte nastojanja „pomažući obitelji da bude obitelj, ženama i majkama da budu žene i majke, muževima i očevima da budu muževi i očevi, djeci da ponovo budu djeca, sinovi i kćeri.“ Situaciju je biskup slikovito izrazio riječima: „Ako se to ne dogodi, ako nam obitelj ne postane važna, matice krštenih i vjenčanih će nam nastaviti biti sve tanje, matice umrlih sve deblje, rastava će nastaviti biti sve više.“ Naši preci, nastavio je biskup Uzinić, imali su snage prenositi vjeru, a s njom i tradiciju i kulturu, onima koji su došli ovdje živjeti kroz stoljeća. Upitao se imamo li mi danas snage za to. Bez zaštite i brige za obitelj, osnovnu društvenu i crkvenu zajednicu, bez koje se teško može prenositi sva ljepota življenja iz generacije u generaciju, nikako ne možemo prenijeti vjeru, naše vrijednosti, kulturu i našu tradiciju s kojom se s pravom ponosimo, kazao je biskup.
Potom je izrazio nadu da će ova generacija, potaknuta primjerom i osnažena zagovorom sv. Vlaha, to moći promijeniti, dignuti se iznad sebičnih interesa, okrenutosti sebi, te da će se svi zajedno početi više truditi oko zajedničkog dobra, počinjući od dobra vlastite obitelji te je sve stavio pod moćnu zaštitu i zagovor sv. Vlaha. „Ovo dobro uključuje i prenošenje Feste sv. Vlaha kao znaka naše vjere koja prožima našu kulturu i tradiciju, omogućujući nam da jedni drugima, osobito jedni drugima u našim obiteljima, možemo biti i ostati ono što je sv. Vlaho bio i jest ovom Gradu, biskupiji i svima nama, a on je bio ’naš svetac-zaštitnik, parac, spasitelj naš i nekoć i sad'“, citirao je biskup poznate stihove Luka Paljetka.
Na otvaranju 1046. feste sv. Vlaha uz biskupa domaćina nazočni su bili gospićki biskup Zdenko Križić, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, izaslanici nekih (nad)biskupa, a sutra se očekuje dolazak i ostalih gostiju na Festu. Dubrovačkom slavlju pridružio se o Tatoul Anoushian, predstavnik Armenskog patrijarhata Carigrada.
Na otvorenju su sudjelovali i don Petar Palić, predstojnik Stolnog kaptola Svete Marije u Dubrovniku i generalni tajnika HBK, generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. kardinala Stepinca, svećenici, redovnici, redovnice, provincijali i provincijalke, vjernici te predvoditelj trodnevlja fra Bojan Rizvan. Na ceremoniji otvaranja također su bili nazočni predstavnici društveno-političkog i kulturnog života među kojima i dubrovački gradonačelnik, koji slavi Dan Grada Dubrovnika, Mato Franković i župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić.
U ceremoniji otvaranja biskup je pročitao „Laus“, blagoslovio plodove zemlje i mora koje su donijeli djeca i mladi u narodnim nošnjama, te je na slobodu iz košarice pustio bijele golubice uz oduševljenje i pljesak sudionika otvorenja Feste.
Rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Lučić pročitao je pozdrave pristigle za Festu, i s kopna i s mora, a festanjuli kapetan Nedjeljko Zelen i zanatlija Ivo Mazavac podigli su barjak sv. Vlaha. Dubrovčani i njihovi gosti opet su glasom i srcem zapjevali himnu sv. Vlaha „Čuj sv. Vlaho, molitve naše glas“ koju su predvodili katedralni zborovi. Dubrovački trombunjeri pucnjevima u gradskom portu razglasili su da je Festa otvorena, a svi koji su željeli pošli su u Parčevu crkvu na grličanje.
Prije ceremonije otvorenja barjak sv. Vlaha je dubrovačkim ulicama prikupio ostale gradske barjake te su u procesiji s Gradskom glazbom i bratstvom festanjula došli pred crkvu Sv. Vlaha i naklonom pozdravili Parčevu zbornu crkvu dok su tmurni oblaci prijetili kišomSpuštanjem barjaka sv. Vlaha sa standala ispred Parčeve crkve u nedjelju 4. veljače zatvorena je 1046. Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, koja je ove godine bila u svom najkraćem izdanju jer je trajala samo tri dana. Po povratku s Gorice sv. Vlaha formirana je svečana procesija s Gradskom glazbom, Dubrovačkim trombunjerima i njihovim gostima iz drugih povijesnih postrojbi Hrvatske, Bratstvom festanjula sv. Vlaha, barjacima i vjernicima štovateljima sv. Vlaha koja je, ovaj put po sunčanom vremenu, došla do Parčeve crkve. Izvijanjem barjaka barjaktari su pozdravili Parčevu crkvu, a toplim pljeskom nagrađivali su ih okupljeni vjernici i ostali posjetitelji.
Molitvu s prigodnim nagovorom imao je mons. Toma Lučić, rektor crkve Sv. Vlaha, koji je zahvalio Bogu i svim sudionicima još jedne dubrovačke feste „ki dohodi nami jednom na godište“. Pozvao je okupljene da se malo vrate u školu „naših starih“, te kazao: „Lijepo je, kažu, ići u korak s vremenom. Ali je isto tako lijepo i korisno katkada stati, okrenuti se i pogledati nas. Gledajući tim pogledom izbliza vidimo detalje. Ali ako malo pogledamo iz daljega onda vidimo globalno, vidimo cjelinu. Kad je Dubrovniku u pitanju onda ta cjelina uključuje našu prošlost, koja je, čini mi se, takva da je nije takve bilo ni blizu, a niti dalje. Da je bila takva da je teško i u današnje doba dostići taj nivo kulture, dobrote, humanosti, ljudskosti, kao što je nekada bilo.“
Ovih dana smo slušali i gledali jednog gospara koji je u našim arhivima našao dokumente o pogledu na Dubrovnik iz zaleđa, podsjetio je rektor crkve Sv. Vlaha te objasnio da se na temelju tih dokumenata vidi da su gospari sebi u službu i rad ili na naukovanja i učenje pozivali ljude starije ili mlađe iz zaleđa. Što se tiče mladih ljudi koji su dolazili na naukovanje u tim ugovorima je stajalo da je te mlade trebao naučiti i dobrim manirama, skladnom i pristojnom vladanju i naučiti ih svemu što je dobro, pa ih onda vratiti da to što su dobro primili šire i govori dalje. Spomenuo je drugi trenutak, koji je više stvar humanosti, a to je da bi meštar, koji je tog mladog čovjeka poučavao, dao mu diplomu, isplatio ga prema ugovoru te mu uz znanje dao i alat da sam počne zarađivati.
„I danas u ovaj grad dolaze mladi ljudi sa svih strana, iz Hrvatske, koji tu nalaze posao“, kazao je mons. Lučić. „Je li oni dobiju to isto što su dobivali ti mladi ljudi iz zaleđa? A to su stoljeća 14.,15. i 16.. Je li oni odlaze s tim istim, alatom i zanatom, što su ga naučili natrag u svoj kraj, da mogu nastaviti tamo gdje su rođeni, ali s naučenim znanjem, lijepim, dobrim manirama i lijepim i uljudnim vladanjem?“
Potrebno je i nama danas vratiti se unatrag i pokušati onu kvalitetu ljudstva, onu kvalitetu kršćanstva što nas je sv. Vlaho naučio, vratiti pa tako i danas svjedočiti ono što je Dubrovnik nekad bio želimo da Dubrovnik ostane takav kakav je nekad bio, pa da to i nadiđemo ako možemo, i tako ovaj grad sačuvamo kao „hrvatsku Atenu“, kako su ga nekad nazvali, gdje se sve lijepo čuje, uči i gdje se skladno i lijepo s drugim ljudima živi, kazao je rektor Lučić te poručio: „Ovo nam je sve u amanet ostavio sv. Vlaho. On je to donio nama kad je izabrao ovaj Grad za svoj grad. Želimo i molimo sv. Vlaha da nam pomogne sačuvati ga i neoštećenog – ne manjeg, ne lošijeg, ne slabijeg – predati ga generacijama koje dolaze iza nas. Neka nam u tom pomogne sv. Vlaho i živio sv. Vlaho!“, zaključio je mons. Lučić.
Festanjuli Nedjeljko Zelen i Ivo Mazavac spustili su barjak sv. Vlaha i podigli zastavu Republike Hrvatske, a okupljeni su otpjevali himne sv. Vlaha i hrvatsku državnu himnu. Nakon toga slavljena je misa u zbornoj crkvi. (IKA)
